CRNOGORSKA OPERSKA PJEVAČICA NA KONCERTIMA MAURICIJA MASTRINIJA

Vjerujemo da ćemo se italijanskoj publici predstaviti na pravi način

"Čini mi se da naš narod tek počne da prihvata umjetnike onda kada postignu uspjeh izvan granica naše zemlje. Znamo biti surovi i često raspoloženi za kritiku, a ustvari bi trebalo biti obratno", kaže Milica Raičević
704 pregleda 0 komentar(a)
Uvijek biram kompozicije koje emocionalno jako osjetim: Milica Raičević, Foto: Privatna arhiva
Uvijek biram kompozicije koje emocionalno jako osjetim: Milica Raičević, Foto: Privatna arhiva

Crnogorska operska pjevačica Milica Raičević gostovaće na nekoliko koncerta pijaniste Mauricija Mastrinija koji će sljedeće sedmice biti održani u Italiji.

Mastrini sa kojim je započela uspješnu saradnju, imao je dva koncerta krajem prošle godine u Kotoru i Podgorici, gdje ga je pratio orkestar “Nuova” sastavljen od crnogorskih muzičara, a već tada se rodila ideja da svi zajedno održe nekoliko nastupa u Italiji. Prvi u nizu nastupa desiće se 25. jula u Panikaroli na Internacionalnom muzičkom festivalu “Green music” koji okuplja poznate zvijezde klasične muzike, a Milica je imala priliku da i prošle godine nastupi na ovoj značajnoj muzičkoj manifestaciji. Dan kasnije nastupiće u Sorentu, dok će 27. i 28. jula održati koncerte u Materi.

Rođena Baranka srednje muzičko obrazovanje stekla je u muzičkim školama „Vida Matjan“ (Kotor) i Vasa Pavić (Podgorica), a tokom školovanja Milica je osvajala brojne nagrade na takmičenjima mladih solo pjevača. Muzičku akademiju upisala je u Splitu u klasi profesorice Neli Manuilenko (Ukrajina), gdje je imala priliku da usavršava svoj pjevački talenat i postane stipendista hrvatskog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Tokom svoje karijere Raičevićeva se može pohvaliti velikim brojem koncerata po Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji, od posebnog značaja je njen debitantski operski nastup u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, u operi “Adel i Mara”. Imala je još nekoliko uloga u operama, a 2013. godine stekla je zvanje magistra operno-koncertnog izvođenja. Trenutno radi kao profesor solo pevanja u školi za talente „Andre Navarra“ u Podgorici.

Kako ističe u razgovoru za “Vijesti”, raduje se koncertima u Italiji i nada da će na koncertima u Italiji ostaviti snažan utisak.

Imaćeš četiri koncerta u Italiji sa maestrom Mastrinijem. S obzirom da Vaša saradnja traje već neko vrijeme i da je on upravo zahvaljujući tebi nedavno imao koncerte u Crnoj Gori, jeste li za ovo vrijeme napravili drugačiji repertoar, i hoćete li zajedno i nastupati ili ćete imati odvojene tačke na koncertima?

Još uvijek ne znam pojedinosti. Ja sam svoje, što se odabira programa tiče, odradila. Pretpostavljam da će to biti organizovano na način da moj nastup sa kamernim orkestrom “Nuova” bude uvertira za Maestrov performans i izvođenje njegove muzike sa “Nuovom”.

Izabrala si da na tim koncertima pjevaš djela klasičnih kompozitora, a pošto Mastrini ujedno radi svoje kompozicije, jeste li razmišljali o tome da napiše nešto za tebe?

Razgovarali smo o tome. Osim što smo poslom povezani, mi smo i dobri prijatelji. Kako je svaka njegova kompozicija napisana i inspirisana životnim situacijama, događajima, tako je došao na ideju, ponuknut našim susretima i razgovorima pretpostavljam, da bi volio napisati kompoziciju posvećenu meni, koja bi, osim instrumentala, imala i pjevačku dionicu. Eto, moram priznati da sa nestrpljenjem iščekujem trenutak kada ću je čuti.

Prvi nastup 25. jula desiće se u okviru “Green Music festivala. S obzirom na to da ta manifestacije okuplja poznate zvijezde klasične muzike, predstavnike brojnih zemalja koji predstavljaju svoju kluturu i veze sa Italijom i da si već imala priliku da prošle godine nastupaš na istom, koliko su ti nastupi bitni za dalje koncekcije? Jesu li ti upravo nastupi na ovakvim festivalima donijeli neke nove saradnje?

Na takvim manifestacijama upoznate mnogo različitih umjetnika, sa mnogo ideja i posebnosti u prezentovanju onog čime se bave. Svaki kontakt, itekako, znači, jer se samim tim stvara prilika da ostvarite saradnju sa nekim od kolega, zajedničkim snagama osmislite novi projekat i dobijete mogućnost da se predstavite novoj publici, u novom gradu, državi.

Kako inače izgleda proces biranja kompozicija, s obzirom na to da imaš četiri koncerta u četiri dana? Mogu li solo pjevači da imaju tako često koncerte?

Uvijek i samo biram kompozicije koje emocionalno jako osjetim. Čije su melodije i tekstovi već “moji”. Za ovu priliku, tačnije, za sva četiri koncerta odabrala sam nekoliko njih, koje su karakterno različite, pričaju različite priče, a vrlo su snažne i efektne. Stvar je u tome da date sve od sebe, a da ne osjetite naprezanje i umor. A to vam se ne može dogoditi ako, kako što rekoh, nađete pjesmu koja je, jednostavno, “vaša”.

Tvoji nastupi uglavnom se odvijaju u inostranstu, međutim imala si koncerte i po Crnoj Gori. Koja je razlika kad nastupaš na domaćem terenu i negdje gdje se ova grana umjetnosti mnogo više cijeni? Ima li u Crnoj Gori publike za operu i uopšte ovakve nastupe?

Kako kažu: “Kod kuće je najljepše!” Ali i najteže! Čini mi se da naš narod tek počne da prihvata umjetnike onda kada postignu uspjeh izvan granica naše zemlje. Znamo biti surovi i često raspoloženi za kritiku, a ustvari bi trebalo biti obratno. Da naša sredina bude ta koja će vjerovanjem i podrškom iznjedriti mnoge potencijale. Mada, primjećujem da se stvari mijenjaju, da je sve više ljubitelja klasične muzike i onih koji na koncerte dolaze otvorenog srca i puste da ih talas melodija odvede i izazove razna osjećanja.

Orkestar Nuova je takođe iz Crne Gore, jesi li s njima stigla da uvjezbas program i koliko ste proba uradili do sada? Jesi li i ranije imala priliku da nastupas sa njima?

Sa kamernim orkestrom “Nuova” sarađujem od njegovog osnivanja, tačnije već dvije godine. Tanja Ševaljević Bogdanović, vođa orkestra, okupila je mladu, entuzijastičnu ekipu muzičara sa kojima je zadovoljstvo raditi. Prija vam kada iza sebe imate desetak ljudi koji osjete srž kompozicije koju izvodite i zajedno plivate u njoj. U prijašnjim projektima, a i u ovom sada, funkcioniše se na način da se svačija zamisao i ideja uzima u obzir, ne postoji pogrešna, što na kraju da dobar rezultat. Pripreme za Italiju su u toku, radimo, vježbamo i vjerujemo da ćemo se italijanskoj publici predstaviti na pravi način.

Svaki koncert zamislim kao priču koja ima početak i kraj

Tvoj debitantski operski nastup bio je u Hrvatskom narodnom kazališti u Splitu, u operi „Adel i Mara“, kao i solističke uloge i u operama „Slijepi miš“ i „Dioklecijan“. Koja je razlika kad pjevaš u Operi i kad imaš koncert kao solista i u kojim nastupima više uživaš?

Moram istaći da svo iskustvo koje sam stekla u pomenutom opernom ansamblu me je oblikovalo i definisalo kao umjetnika. Rad sa kostimografima, šminkerima koji vam promijene lični opis, režiserima, dirigentima je nešto što u vama aktivira tu kreativnu stranu vaše ličnosti. Provocira vas da istražujete, daje vam slobodu da pokažete lični doživljaj scene, trenutka. Stoga su i moji koncerti drugačiji, na neobičnim lokacijama, sa rekvizitima, performansom, sa čim se publika i imala prilike susresti. Svaki koncert zamislim kao jednu priču, koja ima svoj početak i kraj. Iskreno, nezanimljivo mi je pripremiti program, otpjevati ga, pokloniti se i otići kući. Smatram da publika mora napustiti dvoranu sa svim osjećajima samo ne sa osjećajem ravnodušnosti.

 Povjerenje je najvažnija stvar

Imaš iskustva i kao predavač, radiš kao profesor solo pevanja u školi za talente „Andre Navara“. Koliko su mlađe generacije zainteresovane za solo pjevanje i ima li među njima više djevojaka ili muškaraca?

Definitivno djevojke dominiraju kad je u pitanju interesovanje za solo pjevanje. Imala sam tu sreću da radim sa veoma talentovanom djecom, koja sa entuzijazmom prilaze ovom pozivu. Prije nego sto bismo počeli sa radom na školovanju glasa, svakom ponaosob sam znala reci: “Odustani, dok si na vrijeme.” Jer ovaj poziv zahtijeva mnogo odricanja, vjezbe, istraživanja, dobro zdravstveno stanje, a ujedno moraju biti spremni na to da će im se dešavati usponi, a i padovi. Trudim se da ih i kroz svoja iskustva usmjerim na pravi put kada je u pitanju vježbanje, javni nastup, kontakt sa publikom... Od velike važnosti je to što mi, kao svom pedagogu, vjeruju i što bez obzira na autoritet, imaju slobodu da sa mnom popričaju, onako, drugarski. Ponoviću se, povjerenje je najvaznija stvar.