Bravure zvijezda Made in Montenegro

Muzički program 33. Grada teatra doveo je pred svoju publiku najvažnije predstavnike nove generacije crnogorskih muzičara
980 pregleda 0 komentar(a)
Opravdali naslov nastupa: Zvijezde Made in Montenegro -, Foto: Vuk Lajović
Opravdali naslov nastupa: Zvijezde Made in Montenegro -, Foto: Vuk Lajović

Nakon koncerta Tamare Rađenović, crnogorske sopranistkinje koja posljednjih godina osvaja prestižne dvorane širom svijeta, muzički program 33. Grada teatra doveo je pred svoju publiku i ostale najvažnije predstavnike nove generacije crnogorskih muzičara, kojima je dar otvorio vrata velike međunarodne karijere - violinistu Luku Perazića, njegovu sestru, pijanistkinju Đinu Perazić i violončelistu Kostu Popovića.

Bravuroznim koncertom u crkvi Santa Marija, na kojem smo čuli njihovo uzbudljivo, nadahnuto, svježe i izuzetno izvođenje vrhunskih djela - Sonata za violončelo i klavir op. 69 br.3 A-dur Betovena, Sonata za violinu i klavir, A-dur C. Franck, Sonata za solo violinu op.27 br.2, E. Ysaye, i Mađarska rapsodija op.68 D. Popper, ovi mladi muzičari sasvim su opravdali festivalski naslov svog nastupa, “Zvijezde Made in Montenegro”.

Luka Perazić (2001) je prvi nastup sa orkestrom imao sa 12 godina, prvi solistički koncert kao petnaestogodišnjak, a već 2017. bio je učesnik renomiranog Verbier Festivala u Švajcarskoj, kao član Verbier Junior Festival Orchestra. Iste godine počeo je da pohađa Whitgift School u Londonu, kao dobitnik dvogodišnje stipendije na Whitgift International Music Competition, u klasi profesora Iva Stankova, kao i Junior Guilhall (GuildhallSchool of Music & Drama).

Od ove jeseni, Luka Perazić će započeti studije na Guildhall School of Music & Drama u Londonu, kao njihov stipendista, a njegova sestra, Đina (1997), upravo je imala diplomski koncert na Muzičkoj akademiji u Minhenu (Hochschule für Musik und Theater München), i već je poznato pijanističko ime na regionalnoj i evropskoj sceni klasične muzike.

“Jako nam znači ovaj koncert na Gradu teatru, jer su ovdje uvijek nastupali renomirani muzičari, i nama je bila čast da se predstavimo na takvom festivalu. Ovo nam je bio prvi koncert u Budvi, publika nas je sjajno primila, i nadamo se da ćemo opet biti pozvani. I naš otac, violončelista Igor Perazić, mnogo je puta svirao na Gradu teatru, u ovom istom prostoru crkve Santa Marija. Mi imamo divna sjećanja još iz detinjstva na te njegove festivalske koncerte, zato nam je bilo veliko, i posebno zadovoljstvo što smo i mi bili učesnici Grada teatra”, kažu Luka i Đina Perazić.

Za Luku, koji je do sada već imao zapažen niz nastupa, naslov koncerta u Budvi „Zvijezde Made in Montenegro” samo je metaforički.

“Ne treba imati veliki ego, bez obzira kojom se profesijom čovjek bavi, a posebno ne u umjetnosti. Mi ćemo se truditi da učimo i radimo najbolje što možemo, i mislim da je to najvažnije. Razmišljanja na toj relaciji jesi li zvijezda ili nisi, ili nastojanja da te javnost tretira kao zvijezdu, može samo da opterećuje umjetnika”.

Đina Perazić je na akademiji u Minhenu diplomiralana umjetničko-pedagoškom smjeru (akademija joj je ukazala povjerenje angažujući je kao korepetitora na cijenjenom takmičenju “Jugend Musiziert”, a trenutno je angažovana kao profesor klavira u Muzičkoj školi “Adpianum” u Minhenu), imala je veliki broj zapaženih nastupa, i četiri godine zaredom bila učesnik prestižnog “Klavierfestival”, ali o sebi takođe ne razmišlja kao o zvijezdi.

“Nisam u tim relacijama, i ne znam što, zapravo, znači biti zvijezda. Ako taj epitet označava najdarovitije i u struci najcjenjenije stvaraoce i virtuoze, onda ćemo možda to jednog dana biti, i to među mnogim drugim zvijezdama, jer Crna Gora ima izuzetno talentovane muzičare. Naravno, pod uslovom da nastavimo ozbiljno da radimo i učimo, jer se u klasičnoj muzici uči cjelog života”, kaže ona.

Veliki uspjeh posljednjih godina ostvario je i violončelista Kosta Popović (2000), dobitnik velikog broja nagrada na nacionalnim i međunarodnim takmičenjima (usavršavao se na seminarima poznatih svjestkih pedagoga poput Aleksandra Rudina, Viktora Uzura, Rafaela Valtiša, i na radionicama kamerne muzike kod profesora Pitera Estvuda, Tatjane Prelević, Dmitrija Prokofjeva, Eve Faith, Rejnharda Armledera).

Sarađivao je sa istaknutim dirigentima poput Daniela Glineura i Antona Martinova, a od 2017, kao i Luka Perazić, stipendista je Whitgift School i prestižne Junior Guildhall School u Londonu. Od septembra ove godine svoje umjetničko usavršavanje nastaviće kao stipendista Guildhall School of Music and Drama u Londonu, u klasi profesorke Louise Hopkins.

“Veoma sam srećan zbog koncerta, publika je bila sjajna, i čini mi se kao da smo svi imali i neku dodatnu inspiraciju za ovaj nastup. Možda je jedino malo previše jak taj naslov ‘Zvijezde’, ali vremenom, nadam se da ću imati takav osjećaj, a biti zvijezda za mene znači kada te stručna javnost cijeni kao virtuoza”, kaže Popović, ističući značaj londonske stipendije.

“Za nas je prije svega važno što je u Londonu tržište toliko veliko da ima mjesta na kojima mladi umjetnici svake večeri mogu da nastupaju pred publikom, i mnogo toga se događa, samim tim što je taj grad centar i evropske i svjetske umjetnosti. Svi koji se bave bilo kojim umjetničkim stvaralaštvom mogu da budu uključeni u razna zbivanja bitna za njihovo opredjeljenje i profesiju, a mladi ljudi kao što smo Luka i ja, možemo da čujemo mnogo nevjerovatnih muzičara koji dolaze iz svih zemalja svijeta, koji su najbolji na svojim instrumentima, što je samo po sebi veliko iskustvo i velika škola”.

Popović je nastupao na Richmond upon Thames Performing Arts Festivalu, “Montenegrin culture symphony” (umjetničkoj večeri stvaralaca koji žive u Londonu), na londonskim scenama poput Cadogan Hall, Milton Court, Charlton House, St. Mary Abbot Church, dobitnik je i specijalne nagrade Tim Posner na Whitgift String Competition, a novembra 2018. bio je i finalista prestižnog takmičenja u Londonu Lutin Prize 2019.

Na koncertu u Budvi nastupao je u pratnji svoje majke, pijanistkinje Nataše Popović, a kako kaže, njegov najstrožiji kritičar je njegov otac, profesor Mladen Popović, u čijoj je klasi sa šest godina počeo da uči violončelo u muzičkj školi „Vasa Pavić“ u Podgorici.

“Mogu svi da aplaudiraju u publici i da budu oduševljeni, ali ako je prisutan i moj otac, i ako iz njegovog pogleda ne vidim da sam dobro svirao, znači da ipak nisam bio toliko sjajan. I ja sam mu zahvalan na toj, vrlo strogoj kritici, koja me usmjerava i koja mi je dragocjena svih ovih godina”, kaže Popović, ističući da mu rijetke prilike kada može da nastupa sa majkom predstavljaju veliku radost.

Podgorica - London - Minhen

Đina i njen brat Luka ističu da bi voljeli da više nastupaju zajedno, i da je koncert na Gradu teatru bio divna prilika za to, jer su njihove obaveze tokom godine velike, a život na relacijama Podgorica - London i Podgorica - Minhen, uprkos sjajnoj mogućnosti da se školuju i napreduju na najuglednijim akademijama, nije tako lak i jednostavan.

“Na zapadu se praktikuje mnogo sviranja, i mladi muzičari baš imaju velike šanse, jer ljudi tamo veoma podržavaju klasičnu muziku, koja je značajan dio njihove kulture, i to na najvišem nivou. Nije, međutim, lako otići od kuće, voljeli bismo da smo češće ovdje, ali je ovo izuzetna prilika koju smo dobili i koju moramo da iskoristimo najbolje što umijemo”, ističu Luka i Đina Perazić.

Drugi sistem rada i doživljaja klasične muzike

Pijanistkinja Nataša Popović kaže da kroz Luku i Đinu Perazić, i svog sina, vidi crnogorske studente koji su otišli u inostranstvo na školovanje, i shvata koliko to znači za njih.

“Tamo je jedan drugi sistem rada i doživljaja klasične muzike, a imala sam prilike da sretnem te londonske profesore, i da vidim koliko se maksimalno trude da iz te djece izvuku ono najbolje. Čak i ako zaključe da neko ima i najmanji procenat dara, oni mu pomažu da ga razvije, i daju mu podršku da ostvari uspjeh. Isto tako mislim da naši student, koji su pokupili znanje u prestižnim školama u inostranstvu, treba da se vrate ovdje i da crnogorsku kulturu podignu na viši nivo”, kaže Popović, ističući da svog sina Kostu sve više gleda kao umjetnika, i kada zajedno sviraju sve se više trudi da bude na njegovom nivou.

Bonus video: