ARHITEKTURA

U potrazi za “kvalitetom prve nagrade”

Opet smo, po ko zna koji put, u situaciji da ni jedan jedini među “predmetnim radovima” ne zadovoljava nekakav imaginarni, nikad definisani, neuhvatljivi “kvalitet prve nagrade”
1126 pregleda 0 komentar(a)
Studio Grad, Zgrada CANU, konkursni rad, rendering, Foto: Podgorica.me
Studio Grad, Zgrada CANU, konkursni rad, rendering, Foto: Podgorica.me

Opet sretoh onoga mojega kolegu - mnogo mladoga, mnogo slatkoga - i lijepo vaspitanoga - koji nikad ne zaboravi da mi udijeli savjet, krajnje dobronamjeran, da batalim da pišem tekstove za ART - subotnji kulturni dodatak Vijesti - i da se posvetim sakupljanju gljiva i ostalih šumskih plodova.

Znaš li ti, veli mi kolega, da je Bečanovićev tekst koji je objavljen u prošlom broju ART-a (14. septembar), polučio izvrsnih 558 pregleda na Portalu Vijesti - do sad (ponedeljak, 16. septembar, 11:57) - a tvoj posljednji tekst je polučio vrlo skromnih 480 pregleda. Što je...

Bio sam ubijeđen, prekidoh kolegu, da je preduslov da se nas dvojica sretnemo, da pregledi mojih tekstova padnu ispod 300 - i to tri subote zaredom?

Što je, nastavi kolega, pouzdan pokazatelj...

Bečanović je pisao, opet prekidoh kolegu, o Ferarinim filmovima (Abel Ferrara, “Dubina grijeha i bolna katarza”) - bez obzira na činjenicu da je filozof po vokaciji - a ja sam pisao o filozofiji, recimo, bez obzira na činjenicu da sam arhitekt mladi po vokaciji - na stranu što svi znamo da ne postoji bolji način da se obeshrabri čitalačka publika, od ničim izazvanog uplovljavanja u filozofske vode. Čak je i Epiktet govorio, prije nekih par hiljada godina, da filozofske misli treba iznositi isključivo pred filozofima...

Što je, kolega je baš bio uporan, pouzdan pokazatelj...

Jasno, opet ne dadoh kolegi da zaokruži misao, tih 480 pregleda su pouzdan pokazatelj da bih morao da batalim. Ili da se uozbiljim - nema trećeg puta.

Što je pouzdan pokazatelj, duboko udahnu kolega, da bi stvarno trebalo da batališ.

Dajte mi još jednu šansu batal-ago, zavapih, imajte srca - predložite mi vi neku temu - strogo arhitektonsku, molim vas.

Kolega se značajno počeša po bradi i opet duboko udahnu. Na sajtu Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORiT), imaš, veli, vijest - objavljenu 9. septembra - da je pala odluka Žirija po pitanju radova pristiglih na Konkurs za idejno arhitektonsko rješenje Edukativno-konferencijskog Centra Centralne Banke Crne Gore, Opština Tivat...

I, rekoh, što da radim sa tom informacijom?

Mogao bi da čestitaš kolegama koji su osvojili nagrade, a ostale da pohvališ, da se ne obeshrabre. Mogao bi da kažeš, na primjer: Čestitam pobjednicima, a ostali neka ne gube iz vida da se spremaju novi konkursi itd.

OK, rekoh, hajdemo redom. Ovom prilikom je pristiglo 10 (deset) konkursnih radova. Žiri je “razmatrao sve pristigle radove” - što svakako treba pozdraviti, ne bi bilo lijepo da su preskočili neki rad. Da bi, na kraju, Žiri “konstatovao da nijedan od predmetnih radova nije dosegao kvalitet prve nagrade, te je odlučeno da se ona ne dodijeli”. Dakle, dragi kolega, opet smo, po ko zna koji put, u situaciji da ni jedan jedini među “predmetnim radovima” ne zadovoljava nekakav imaginarni, nikad definisani, neuhvatljivi “kvalitet prve nagrade”.

To je legitiman stav Žirija, uskoči kolega.

A znamo i da u Raspisu stoji - visoko podigoh kažiprst lijeve ruke: “Učesnici/e konkursa moraju imati prebivalište, odnosno sjedište na teritoriji Crne Gore”. Ako znamo da se na konkursima koje raspisuje MORiT - a MORiT raspisuje (skoro) sve konkurse - često dešava da žiri ne dodijeli prvu nagradu - pogotovo u slučajevima kada je uslov da učesnici/ce imaju prebivalište, odnosno sjedište na teritoriji CG - veliko je pitanje zašto raspisivač Konkursa - MORiT - nije raspisao tzv. međunarodni konkurs. Možda bi međunarodni konkurs bio pravi put do tog famoznog “kvaliteta prve nagrade”?

Dadoh vremena kolegi da odgovori na moje konstatacije - što se nije desilo - pa nastavih. Drugo, u Raspisu imate, pod tačkom 17. Uslovi zaštite autorskih prava i povrede pravila konkursa/17.1. Autorska prava, pa kaže: “Nakon donošenja odluke žirija, isplatom nagrada i otkupa, imovinska prava autora ustupaju se Centralnoj banci Crne Gore”. Imate li komentar?

Kolega duboko udahnu, u svom stilu, ali opet ne reče ništa.

Treće, u Raspisu stoji, pod 14. Preporuke raspisivača konkursa i propisi od značaja za konkursni zadatak, pa idemo na drugi pasus: “Obim i nivo obrade konkursnog rješenja dati tako da se urbanističko-arhitektonsko rješenje može primjenjivati u skladu sa važećim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, odnosno treba da sadrži sve elemente urbanističko-arhitektonskog idejnog rješenja”. Sjećate li se, dragi kolega, blistave pobjede koju je Studio Grad polučio na Konkursu za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje objekta Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Glavni grad Podgorica?

Kad je to bilo?

Ima tome nekih par godina, ako se ne varam. Njihov rad, po mom nadasve skromnom mišljenju, “nije dosegao kvalitet prve nagrade”, daleko od toga, pogotovo ako uzmemo u obzir ugled i značaj CANU, kao institucije - bez obzira što je onaj fascio balkončić na fasadi prema Beogradskoj ulici - nazovimo ga Banjov fascio balkončić - presladak. Nakon te blistave pobjede, vesela družina Studio Grad je spakovala čak dva tzv. Idejna rješenja. Prvo Idejno rješenje (uz napomenu: tehnička dokumentacija predstavlja dopunu prvonagrađenog konkursnog rješenja u skladu sa preporukama žirija), moglo se preuzeti sa adrese planovidozvole.mrt.gov.me, ali (mi se čini da) ga nema više na toj adresi, a drugo Idejno rješenje - koje je potpisao niko drugi do Đoko Gregović, kao odgovorno lice - možete preuzeti na adresi podgorica.me.

Imajući to u vidu, čini mi se pretjeranim insistirati da konkursno rješenje treba da sadrži sve elemente urbanističko-arhitektonskog idejnog rješenja. Zakon na stranu. Idejno rješenje je, valjda, korak koji slijedi nakon konkursnog rješenja. Kladio bih se, dragi kolega, da su vam čika Sveto, čika Rifat - a pogotovo čika Veliša Radulović - pričali o tome u onoj njihovoj (pre)smiješnoj školici, u vrijeme kada ste bili student.

U jednom trenutku sam osjetio da kolega ne prati priču - i zato riješih da maksimalno pojednostavim stvari.

Dakle, dragi kolega, samo bih još konstatovao, pod četiri, da nam je čika Duško - iz samo njemu znanih razloga - uskratio mogućnost da izvršimo uvid u konkursne radove - za sad. Moramo da čekamo. U Raspisu, pod tačkom 20. Završne odredbe, imate treći pasus, koji kaže: “Na osnovu člana 42 Pravilnika o načinu i postupku raspisivanja i sprovođenja javnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje („Službeni list CG“ br 19/18), svi prispjeli konkursni radovi biće javno izloženi 30 dana od dana dodjele nagrada”.

Izvinite kolega - uzvišeni batal-ago - ali bih ipak morao vidjeti sve konkursne radove uredno okešane na Netu - a morao bih, valjda, i pročešljati malo te radove - sve radove - prije nego što autore nagrađenih radova udostojim čestitki...

Ne možeš ti, procijedi kolega kroz zube, a da ne komplikuješ...

Kolega, podigoh glas, koliko će ovaj tekst imati pregleda, što mislite?

Teško da će imati preko 300, konstatova kolega.

O čemu mi onda razgovaramo kolega? Bojim se da ne razgovaramo o arhitekturi, a morali bismo, zar ne?

Preporučujemo za Vas