TREĆI TOM “MODERNE ISTORIJE CRNE GORE”

Nije istina ta koja je preskupa

Iako obimna i pisana po svim pravilima historijske znanosti knjiga „Moderna istorija Crne Gore“ ne spada u kategoriju dosadnih, faktografijom preopterećenih djela

2210 pregleda 30 reakcija 0 komentar(a)
Moderna istorija Crne Gore 1988 – 2017: Od prevrata do NATO pakta, Foto: Vijesti.me
Moderna istorija Crne Gore 1988 – 2017: Od prevrata do NATO pakta, Foto: Vijesti.me

Iz recenzije Hrvoja Klasića

Dok su u prva dva toma svoje „Moderne Istorije“ Rastoder i Adžić obradili položaj Crne Gore u socijalističkoj Jugoslaviji i tijekom ratova 1990-ih, u trećem su fokus stavili na društveno - političke promjene koje će oblikovati crnogorsku budućnost nakon raspada jugoslavenske socijalističke federacije. U periodu od početka 1990-ih do 2017. Crna Gora će u četiri navrata promijeniti svoj državno - pravni status, prvo nestankom SFRJ, zatim nastankom SR Jugoslavije, pa osnivanjem Državne zajednice Srbije i Crne Gore i naposljetku proglašenjem neovisne Crne Gore. Iako je svoju neovisnost stekla mirnim putem povijest Crne Gore u spomenutom periodu bila je sve samo ne mirna. Na gotovo 500 stranica teksta Šerbo Rastoder i Novak Adžić minuciozno obrađuju sve najvažnije unutrašnjopolitičke i vanjskopolitičke probleme s kojima su se suočavale crnogorske političke elite, ali i svi crnogorski građani. Analizirajući procese i događaje u posljednjih trideset godina autori ne doprinose samo razumijevanju kompleksne prošlosti nego, po svemu sudeći, i nimalo manje kompleksne sadašnjosti i budućnosti Crne Gore. Odnosi Podgorice i Beograda, Crnogoraca i Srba, vlasti i opozicije, pravne države i državnog kriminala, sekularnog i vjerskog, modernog i tradicionalnog, samo su neke od tema koje Rastoder i Adžić kirurški seciraju kako bi čitateljima pomogli u razumijevanju višestrukih tranzicija s kojima se crnogorsko društvo suočava(lo) od 1990. do danas.

Hrvoje Klasić
Hrvoje Klasićfoto: Printscreen/YouTube/N1

Iako obimna i pisana po svim pravilima historijske znanosti knjiga „Moderna istorija Crne Gore“ ne spada u kategoriju dosadnih, faktografijom preopterećenih historiografskih djela. Po stilu pisanja ovu bi se knjigu prije moglo svrstati u dobru publicistiku, koja će upravo zbog toga privući pažnju najšire javnosti. Od profesionalnih istraživača i studenata do svih zainteresiranih građana. Kako u Crnoj Gori tako i van nje.

Površinom i brojem stanovnika najmanja bivša jugoslavenska republika, a danas neovisna država, iznimnim trudom Šerba Rastodera i Novaka Adžića dobila je najobimniju sintezu svoje suvremene povijesti. Često i na različite načine zanemarivana i omalovažavana kroz 20. stoljeće, Crna Gora je ovakvu knjigu, ili preciznije knjige, zaslužila. Ona daje brojne odgovore, ali i postavlja brojna pitanja. Neke od teza i zaključaka u njoj se vjerojatno neće svima svidjeti, ali upravo u tome i jest njezina važnost. Ovu knjigu ne treba gledati kao monolog dvojice vrhunskih istraživača nego kao poziv na dijalog svih koji na prošlost imaju snage i volje gledati kao na učiteljicu života.Svih koji u kvalitetnom dijaloguo prošlosti vide poticaj za još kvalitetniji dijalog o budućnosti Crne Gore.

Edin Smailović: Nezaobilazno djelo

Nedavno je u izdanju ‘’Vijesti ‘’ izašla trotomna knjiga pod naslovom ‘’Moderna istorija Crne Gore (1988-2017): Od prevrata do Nato pakta’’, autora dr Šerba Rastodera i mr Novaka Adžića. Ukupno, na 1776 stranice, autori su pokušali da sažmu 30 burnih godina crnogorske istorije. Odista, krajnje zahtjevan posao, jer nećemo pretjerati, ako kažemo da ovdje jedna godina mijenja deset u smislu brzine smjenjivanja događaja i pojava.

Edin Smailović
Edin Smailovićfoto: Privatna arhiva

Uloga istoričara i istorije je da nam objasne ono što nam se dogodilo u određenom periodu, kako bi smo izvukli pouke za buduće vrijeme. Ali prije svega, dužnost istoričara (što je na ovim prostorima i u tom svijetu, nažalost, rijetko) je da nam kažu istinu. Ma koliko ona bila neprijatna i neželjena. Zato, ako bi smo stihove pjesme „Jablan“ od kultne grupe „Azra“ prilagodili svijetu istoričara onda bi stihovi glasali: „Istina je to za čime gineš, do istine se teško stiže...“

Ljudi, kada je istorija u pitanju, makar na ovim prostorima, imaju crno-bijeli pogled. Posebno je to vidljivo kada je u pitanju naša bliža prošlost. Kada bi ste danas metodom slučajnog uzorka pitali građane Crne Gore šta misle o posljednjih 30 godina, siguran sam da bi čovjek sa strane pomislio da su ti ljudi živjeli na različitim dijelovima planete. Odsustvo bilo kakve analitičnosti kod prosječnog građanina, pokazatelj je nezrelog i nesvjesnog društva. Mislim, da je uloga istoričara (posebno ako je sam savremenik događaja koje obrađuje), da svojim profesionalnim radom pomogne društvu da odraste.

Ali, da pređemo na stvar. U ovih mjesec dana imao sam priliku da pročitam sve tri knjige „Moderne istorije Crne Gore (1988 - 2017), autora dr Šerba Rastodera i mr Novaka Adžića. Podnaslov ove trotomne publikacije je „Od prevrata do Nato pakta”. Vjerujem da su ovo uradili, jer smatraju da ova dva događaja čine početak i kraj jedne epohe. Iz više razloga vjerujem da su potpuno u pravu, ali bi bilo predugačko iznositi ih ovdje. Ovo djelo se bavi procesima i događajima u crnogorskom društvu: političkim, ekonomskim, kulturnim, zatim ratovima, progonima, političkim i mafijaškim likvidacijama, kao rezultatima ovih procesa.

Na prvi pogled, crnogorsko društvo se ima puno toga stidjeti, ali ono što je još jedna vrijednost ove publikacije je što nam svjedoči o ljudima i događajima sa kojima se Crna Gora mora i treba ponositi. To su prije svega antiratni protesti, odbijanje da se bude dio pokrenute đavolje mašinerije, koja je sijala smrt i razaranje.

Mnogi građani Crne Gore će tih teških dana 91’ shvatiti da je najčasnije dezertirati. Poznati crnogorski umjetnici: književnici, slikari, muzičari postaće dio antiratnog pokreta dajući mu posebnu energiju. To su oni junaci poznati javnosti, a još puno je onih anonimnih, naročito onih Crnogoraca koji će u svojim domovima skrivati ljude izbjegle iz ratnih područja bivše Jugoslavije, kojima je zbog imena i prezimena prijetila deportacija sa uglavnom smrtnim ishodom.

U ovom djelu, napravljen je i realan saldo nastale ekonomske štete. O onoj drugoj šteti u vidu ožiljaka na duši, nepovjerenja, olako prokockanog obraza, samo se može nagađati. U jedno sam siguran: ovo djelo će biti nezaobilazno kada je proučavanje istorije Crne Gore i Balkana za ovaj period u pitanju. Valjalo bi, ako je naravno ikako moguće, ovu trilogiju prevesti bar na engleski jezik.

A mislim da naravno vrijedi, jer nije istina ta koja je preskupa. Laž nas, evo toliko košta, da joj cijenu samo možemo nagađati.