projekat “Poveži se s pozorištem”

Neophodna nam je aktivna publika u teatru

Mlada crnogorska dramaturškinja i teatrološkinja Jovana Malinarić, u saradnji s kolegama iz Italije, počela projekat “Poveži se s pozorištem”

3612 pregleda 0 komentar(a)
Jovana Malinarić, Foto: Privatna arhiva
Jovana Malinarić, Foto: Privatna arhiva

Podsjetiti omladinu na ulogu i važnost pozorišta za jednu zajednicu cilj je projekta “Poveži se s pozorištem” koji je započela mlada crnogorska dramaturškinja i teatrološkinja Jovana Malinarić u saradnji s kolegama iz Italije, a koji sprovodi uz podršku Ministarstva kulture kroz konkurs za pomoć operatorima iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva.

Od juna pa do septembra će na društvenim kanalima projekta biti objavljivana dva videa sedmično - subotom i nedjeljom, i to za najmlađe od 6 do 12 godina i za omladinu od 16 do 28 godina. Svi video-snimci se prave u kućnom ambijentu i predstavljaju aktivan i kreativan odgovor na “trenutak izolacije i suspenzije u kojem je mladima sve teže imati pristup kulturnim inicijativama”. Sami naziv projekta upućuje na interaktivnost publike i teatra, što je danas, kada je čitav svijet pogođen pandemijom virusa korona, teško ostvarivo. Ipak, pokazalo se da će pozorište uvijek naći način da dopre do svoje publike, čak i kada je odlazak u teatarsko zdanje nedozvoljen, kao i da je ono najpotrebnije upravo u periodu krize. Projekat Jovane Malinarić upućuje i da je neophodna “aktivna publika”, ali i sluh teatara za njihove potrebe.

“Teatar bez publike ne postoji, te smatram da je veoma bitno imati ‘aktivnu’ publiku koja će podijeliti sopstvena razmišljanja, interesovanja, ono što očekuje od pozorišta. S druge strane, potrebno je i da pozorište odgovori tim potrebama, a moj projekat je na polovini tog puta, između publike i teatra”, kaže ona za “Vijesti”.

U realizaciju projekta su uključene i njene kolege iz Bolonje gdje je završila studije: dramaturg i teatrant Enrico Bollini i lutkar Mariasole Brusa, a zatim se krug ljudi i proširio kako u Italiji s režiserom i dramaturgom Simoneom Corsom i glumicom Soniom Soro, tako i s omladinom iz Crne Gore koja je sudjelovala u prvoj epiziodi, a tu su i Luka Malinarić, Miloš Zvicer, Katarina Lučić, Ivan Mandić, sve mladi ljudi angažovani u različitim sektorima - turizam, fotografija, digitalni humanizam, film. “Naša zamisao je da u kriznim periodima, kao što je ovaj koji živimo, različite umjetnosti treba da sarađuju skupa i mutirajuće forme kreiraju nove. ‘Poveži se s pozorištem’ je projekat - most kojim se žele spojiti dvije obale, svijet pozorišta sa svijetom omladine i najmlađih. Nastao je tokom karantina zbog virusa korona koji je na strahovit način pogodio ponajviše Italiju, zemlju u kojoj sam studirala i u kojoj trenutno živim”, priča Malinarić i zatim objašnjava koje sve segmente projekat obuhvata.

Enrico Bollini i Jovana Malinarić
Enrico Bollini i Jovana Malinarićfoto: Privatna arhiva

“’Screenshot theatre’ je sekcija za omladinu koja tretira istoriju i funkciju pozorišta u zajednici na angažovan i dinamičan način a usmjerena je mladima koji su lično uključeni i pozvani da podijele iskustva koja se tiču njihovog odnosa prema kulturi, književnosti i pozorištu. U sekciji za najmlađe ‘Nijesam predmet!’ predstavljamo lutkarske tehnike na razigran i narativan način nudeći ideje o tome kako jednostavne predmete pretvoriti u animirane likove i kako živjeti na drugačiji način kućni ambijent. Postoji zatim i posebna sekcija s originalnim dramaturgijama u mojoj obradi kojom se želi dati riječ i glas crnogorskoj prošlosti i putem potencijala pozorišta uspostaviti dijalog s našom sadašnjošću. Dramaturgije će u kućnom ambijentu recitovati crnogorski i italijanski glumci i omladina kako bismo na taj način proširili pozornicu i konstruisali jedno novo pozorište ‘van pozorišne scene’”, objašnjava ona i ističe da je projekat osmislila tokom “dugih dana izolacije” razmišljajući o tome da želi razviti nove forme kulturne promocije između Crne Gore i Italije, a stvarajući pristup kulturno-istorijskom nasljeđu svoje zemlje.

Na pitanje šta je cilj ili misija projetka, te šta želi da sazna, istraži, Malinarić ističe da je njena “želja da se uspije ući u svakodnevicu omladine i ponudi im se neki alternativni materijal koji će ih zainteresovati, zabaviti i nagnati na razmišljanje”.

“Pozorište je, prije svega, mjesto u kom se jedna zajednica slobodno okuplja i ponovo otkriva sebi samoj. Putem riječi i akcije, koju možemo prihvatiti ili odbiti, učimo više o sebi, o onome što nas je načinilo onim što jesmo, učimo prepoznati stvarnost u kojoj živimo i prepoznati našu funkciju u istoj i načine putem kojih možemo uticati na istu, uticati sa željom da je promijenimo. Pozorišna umjetnost je neophodna jer svojim djelovanjem doprinosi, kako je često govorio njemački režiser Bertold Breht, najvećoj umjetnosti od svih - umjetnosti življenja”, kaže Malinarić.

Ona podsjeća da je pozorište “najstarija ekspresivna umjetnost, rođena u Staroj Grčkoj s prvim polisom, tj s demokratijom”.

“Ljudi su oduvijek imali potrebu da se okupe i naglašavam, da budu fizički prisutni, stvarajući na taj način jednu zajednicu koja putem prikazivanja prošlosti razmišlja o sadašnjosti, širi horizonte svoje percepcije. U trenutku krize koju živimo, pogotovo tokom karantina, svi smo se podsjetili na to koliko nam je bitna prisutnost drugih osoba, biti dio jedne cjelovitosti, stvarati skupa... S druge strane sam svjesna činjenica da u trenutku u kom su zabranjena kolektivna okupljanja, te tim i bavljenje pozorištem, potrebno je zajedno razmisliti o tome šta je pozorište za nas koji radimo u njemu i za publiku koja zajedno s nama učestvuje u njegovoj realizaciji. ‘Poveži se s pozorištem’ prvenstveno nudi nove forme putem kojih je moguće održati odnos s ovom umjetnošću van pozorišnih sala.

Bollini, Malinarić i Brusa
Bollini, Malinarić i Brusafoto: Privatna arhiva

Na pitanje kakva su očekivanja od projekta, te i njeni planovi za kasnije, ona ističe da se nada da će i nakon završetka priče “Poveži se s pozorištem” nastaviti angažman na kulturnoj sceni Crne Gore.

“Još uvijek smo u fazi planiranja završne faze, koja se programira za početak septembra. Zavisimo mnogo od situacije, koja je neizvjesna. Ovih dana sam otkrila da sam primljena na doktorske studije u Bolonji, te ću se sljedeće tri godine posvetiti naučnim istraživanjem u oblasti pozorišta. Moj akademski rad je uglavnom praćen i radnim zalaganjima, u planu su različiti projekti u Italiji, a nadam se da ću nakon završetka ‘Poveži se s pozorištem’ nastaviti i saradnju na našoj kulturnoj sceni”, zaključuje Malinarić.

Proširiti domene pozorišta i van teatarske scene

S obzirom na to da u Italiji živi već duže vremena, Jovana Malinarić je za “Vijesti” govorila i o razlikama i sličnostima Crne Gore i Italije kada je pozorište u pitanju - položaj, status, odnos društva prema teatru, cijenjenosti teatra, o ljudima - publici i pozorišnim djelatnicima u Italiji i Crnoj Gori...

“Vjerujem da u Italiji postoji veća svjesnost uopšte o pozorištu. Razlozi su prvenstveno istorijski - Italija ima dugu pozorišnu tradiciju koja je uvijek, na neki način uspijevala da se održi. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je teatar ušao u duboku krizu, pozorišni operatori (Giorgio Strehler i Paolo Grassi) su napisali poznato pismo Vladi Italije u kojem su tražili da se prepozna funkcija pozorišta, adekvatna onoj koju imaju škole, bolnice, vatrogasci... Nakon tog interventa, otvorena su prva ‘javna pozorišta’, koje je finansirala vlada kako bi pozorište moglo biti dostupno svim društvenim klasama. U posljednjim godinama su rođene mnoge druge interesantne inicijative. Veliki broj mladih organizuje pozorišne rezidence, putem kojih se, na primjer, ponovo daje život i stvara dijalog s nekim napuštenim mjestima, problematičnim predgrađima, iznoseći njihove priče i animirajući ambijente. To su sve interesantne realnosti u kojima je pozorište aktivni činilac, te smatram da bi bilo lijepo slične inicijative ostvariti i kod nas.

Kod nas se pozorište često vezuje za predstave u pozorišnim salama, što ono i jeste, u svojoj primarnoj formi. Proširiti domene njegove akcije i van sala, dotičući razne društvene probleme, smatram da je od velike važnosti da bi se shvatila njegova funkcija”, poručuje Malinarić.

Poveži se s pozorištem
Poveži se s pozorištemfoto: Privatna arhiva

Ovaj period poznat je od ranije

Na pitanje da li je upravo situacija s virusom korona učinila da shvatimo važnost, neophodnost, ali i svemoćnost pozorišta, Malinarić kaže da je ovaj period pozorištu od ranije poznat.

“Rekla bih da nam je i ovaj period poznat od ranije: slažem se s Ničeom i njegovom teorijom o vječnom povratku kada kaže da sve što živimo se i prije desilo i da će se ponovo desiti, pomalo mijenjajući formu, ali supstanca će ostajati ista. I eto, ponovo isplivava važnost pozorišta jer nas podsjeća na prošlost koju smo proživjeli ili je proživio neko drugi godinama, stoljećima prije nas, i prije svega, jer nam nudi ‘alat’ koji nam može pomoći da se spremnije suočimo sa sadašnjošću. A pozorište će aktivno djelovati i u kriznim periodima ukoliko se ne sakrije iza sopstvene zavjese, već izađe van u susret narodu i nastavi da mutira i evolvira zajedno sa njim."

Preporučujemo za Vas