Priručnik za nastavnike književnosti

Prosvjeta je temelj kulture jedne zemlje

Priručnik za nastavnike književnosti „Dnevnik čitanja - vizualizacija kao podsticaj čitalačke aktivnosti učenika“ autora Miroslava Minića i Svetlane Jovetić Koprivica predstavljen je na festivalu “Odakle zovem” u Podgorici

1808 pregleda 31 reakcija 0 komentar(a)
Sa večeri u “Karveru”: Durković, Minić i Jovetić Koprivica, Foto: Dragan Đukić
Sa večeri u “Karveru”: Durković, Minić i Jovetić Koprivica, Foto: Dragan Đukić

Učitelji/ce, nastavnici/e, profesori/ce neizostavan su i izuzetno važan dio formiranja svake ličnosti. Oni su tu da mladima otkriju čari obrazovanja, prepoznaju njihove sopstvene afinitete i/ili talente, ali i da ih upute u vrijednosti i ciljeve života, a sve to u saradnji sa knjigom, zadacima, kreativnijim ili klasičnijim pristupima... I tako se razvija ljubav prema učenju, osvajanju novih saznanja, a razvija se i društvo, sadašnje i buduće. Zbog toga ne griješi profesorica književnosti Nađa Durković kad kaže da je prosvjeta temelj kulture jedne zemlje.

Ona je to zaključila na Međunarodnom festivalu književnosti “Odakle zovem”, Podgorica 2020. u okviru promocije nesvakidašnje knjige, a u pitanju je priručnik za nastavnike književnosti „Dnevnik čitanja - vizualizacija kao podsticaj čitalačke aktivnosti učenika“, novo izdanje Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, čiji su autori profesori književnosti Miroslav Minić i Svetlana Jovetić Koprivica, a urednica je Durkovićeva.

Odavno neka promocija knjige nije okupila toliko publike svih generacija, pa se na platou ispred Knjižare “Karver” u srijedu veče, pored prostora namijenjenog za posjetioce, sjedjelo i na stepenicama, na zidiću iznad Ribnice, stajalo se na mostu, a publiku su činili brojni prijatelji, kolege, ali sadašnji ili bivši đaci, te njihovi roditelji, koji su (ne)posredno imali kontakta sa učesnicima promocije. Predstavljeni “Dnevnik čitanja” je rezultat nastojanja dvoje mladih proesora da na nesvakidašnji način upute učenike u važnost čitanja.

“Sve je počelo na jednom času 2015. godine, tada odjeljenja I-4 i I-5 danilovgradske gimnazije. Čitali su djelo Danila Kiša ‘Rani jadi’, a mene je posebno obradovalo saznanje da su svi pročitali to djelo. Sljedeći zadatak, nakon čitanja, bio je da napišu nešto o djelu, piscu, da prenesu neke svoje utiske... Ipak, kad sam vidio te njihove radove bio sam veoma razočaran, jer se većina njih svela na prepisivanje (međusobno ili sa interneta). Tada sam se zapitao šta bi uradio neki od mojih profesora. Kad sam počeo da se bavim ovim poslom uvijek mi je bio u glavi taj film koji sam gledao u osnovnoj školi. U pitanju je film ‘Društvo mrtvih pjesnika’! Naravno, nikad nisam uradio to da otvorim knjigu i iscijepam prve lekcije iz istorije književnosti, ali sam razmišljao kako bi on (profesor Džon Kiting kojeg igra Robin Vilijams - prim.nov) reagovao, da li bi bio ponosan na mene, jer je, ipak, on bio moj idol. Zamišljao sam, takođe, i profesore koji su mi predavali, a moram pomenuti Luku Popovića, Irenu Ivanović, Petra Mićovića, Svetlanu Čabarkapu, Smilju Vukićević... Moje rješenje je bilo da svi pojedinačno donesu neku asocijaciju na ‘Rane jade’ - crtež, fotografiju, isječak iz novina, svoj neki zapis... Sljedeći čas su svi imali materijal i počeli smo da radimo kolaže kojima sam ja bio fasciniran”, prisjeća se Minić koji je zajedno sa svojim đacima kasnije priredio tri izložbe tih kolaža, uz podršku Fondacije Petrović Njegoš.

Praktikujući ovakav pristup, Minić ga je podijelio i sa svojom koleginicom Jovetić Koprivica, a neporeciv je rezultat da su na taj način oživjeli interesovanje za čitanjem koje u srednjoj školi možda i opada radi percepcije djela kao nečega što je “obavezno” i prirodno buntovnog, možda revolucionarnog duha tinejdžera koji “ništa ne moraju”.

Svoj metod su kasnije predstavili i drugim svojim kolegama iz Crne Gore na nekoliko seminara.

Prije nego što je govorila o priručniku za nastavnike, Jovetić Koprivica je istakla i da je “najbolje što joj se ikad desilo u profesiji susret sa Mirom Minićem”, koji je prethodno primijetio da je od posebne važnosti imati nekoga u svom poslu kome vjeruješ i sa kim da dijeliš iskustvo, ali i sa kim postoji određena konkurencija, zdrava, podsticajna...

"Miro je pronašao metod, a meni se činilo da je vizualizacija pročitanog vrlo zanimljiv pristup tome. Ne samo da će angažovati čitaoca i proširiti polje njegovog interesovanja, nego će još snažnije ostvariti vezu između čitaoca i pročitanog. Ja sam tome dala neku vrstu teorijskog okvira... Ovo što predajemo Nađa, Miro i ja zapravo smisao, jer te uči da nađeš smisao u svemu, i u onome što vidiš i dišeš svakodnevno”, rekla je Jovetić Koprivica. Njihovu “profesionalnu i prijateljsku magiju” prepoznala je Nađa Durković koja je uredila priručnik “Dnevnik čitanja”, a koja je naglasila da metode koje su predstavljene imaju značaja za obrazovanje đaka generalno, ali su i od posebne važnosti kada su u pitanju učenici sa posebnim obrazovnim potrebama jer na nesvakidašnji način obrađuje pristupe književnosti, držanju časa, održavanju i podsticanju interesovanja učenika.

Dnevnik čitanja
Dnevnik čitanjafoto: Dragan Đukić

“Ovo što su radili Svetlana i Miro je jako važno. Smatram da ima mnogo dobrih profesorskih rješenja u učionicama u Crnoj Gori, međutim ljudi se nekako ne osmjele da zabilježe i da istrajavaju na nekim postupcima. To što su ovo dvoje mladih ljudi radili posmatram kao jedan inovativni metodski postupak... Ja često govorim kolegama o tome koliko je čitanje složena aktivnost, jedna izuzetna vještina, i ako neko uspije ovako da napravi jedan prodor, pa ga objasni, tumači i sa tim nastavlja, onda je to velika stvar”, primijetila je Durkovićeva.

Prisutnima se obratila i nekadašnja učenica Mira Minića, Kaća Žarić, iz tog I-4, danas studentkinja druge godine režije, koja je istakla posebnu zahvalnost svom profesoru za zasluge koje ima u njenom razvoju ličnosti.

“Čitajući knjige na način na koji nas je on podsticao shvatili smo da ih svi doživljavamo različito i donoseći asocijacije na njih razvijali smo zajednički, timski duh koji nas je zbližavao i na poseban način povezivao, uz razumijevanje razlika i poštovanje”, kazala je ona.

Durkovićeva je podsjetila da su hrvatski metodičari govorili da “kada se zapisuje nešto što je pročitano, dok se čita, to je kao da se čita dva puta”.

“Ova tema večeras je tema čitanja i kako učenicima reći koliko je to važna aktivnost i vještina... Kako se uči čitajući književna djela je veliko pitanje na koje nema nekog konkretnog odgovora, jer se čovjek čitajući uči svemu...

Čitanje je jedna vještina koja nam nije urođena i koja se razvija čitavog života. Svi treba da budemo svjesni toga da se za čitanje nikada nijesmo dovoljno obučili i da na tome treba stalno da radimo. Ono što je mene oduševljavalo u ovom procesu nastajanja knjige je upravo njegovanje jedne posebne pažnje.

Ja bih rekla da je to ulaznica u čitanje i to se demonstrira u potpunosti u njihovim objašnjenjima i u vođenju računa o svakom detalju”, ponosno je istakla Durkovićeva koja je zaključila: “Ovaj festival pokušava da prenese da su prosvjeta i ovakve knjige temelj kulture jedne zemlje, a ovakvih susreta bi trebalo da bude što više, naravno, uz određene standarde”.

Preporučujemo za Vas