zbirka poezije "šibanje"

Realno vidjeti svijet koji te okružuje

Knjiga poezije “Šibanje” crnogorskog glumca Aleksandra Gavranića promovisana je na FIAT-u

1075 pregleda 60 reakcija 0 komentar(a)
Sa promocije na FIAT-u, Foto: Duško Miljanić
Sa promocije na FIAT-u, Foto: Duško Miljanić

Posmatranje... Čini se kao jednostavan, možda i površan proces gledanja, dok zapravo predstavlja dublji, emotivniji, filosofski nastrojen, često i kritičan pristup okolnostima, uočavanju istih, primjećivanju, suočavanju, pa i prihvatanju situacije kakva jeste. Upravo u tom procesu posmatranja nastala je i zbirka poezije “Šibanje” poznatog crnogorskog glumca Aleksandra Gavranića kojem je ovo druga knjiga poezije.

Gavranić je svoje djelo, u izdanju “Žute kornjače”, predstavio u okviru šeste večeri Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2020, nakon što je premijerno izvedena predstava “Antigona 2.0”.

“Knjiga je nastajala u: posmatranju ulaza, shvatanju da nema svjetla, uočavanju da su slomljena vrata, da je neko u parku iščupao klupu, možda ispi*ao ćošak u nekom ulazu, u posmatranju grada, toga kakav je grad, kako se ja osjećam kad šetam gradom, ima li mnogo smoga, je li zagušljivo, jesam li depresivan dok hodam, da li se suočavam s ljudima na ulici, da li ih gledam u oči ili spuštam pogled, slušam muziku i opet gledam dolje kako bih preživio hodanje kroz grad... Mnogo sam se bavio ambijentom... Iz svega toga je proizašla ova zbirka, vrlo spontano, iz tih nekih slika koje čovjek doživi i na radnom mjestu, na ulici, u prodavnici, pošti... Meni je suštinski najvažnije da to što je napisano ima života, da pulsira životom, a manje mi je bitno kako će to biti napisano, već želim da je živo, da ima organiku i da ja u to vjerujem”, rekao je Gavranić.

Zbirka sadrži oko 40 pjesama i, iako su primjetni autobiografski elementi, nije u pitanju autobiografija autora, primijetio je urednik izdanja, pisac Ilija Đurović.

“Aco je uspio napisati poeziju koja komunicira na blizak način, a ne podrazumijeva čisto autorski, biografski koncept ili pričanje lične priče. Svaka pjesma komunicira s čitaocem na specifičan način”, rekao je Đurović ističući da se u njegovom stvaralaštvu osjeća i ritmičnost, te da postoji “poezija izgovorene riječi”.

Gavranić je kroz opise svakodnevice, s malo riječi iskoristio mnoštvo elemenata, a u svakoj pjesmi se osjeća jedna posebna emocija, nerijetko i ogorčenost...

“Ja sam s mnogo lakoće napisao ovu knjigu. Inače s lakoćom pišem poeziju i nemam vrstu patnje i muke dok pišem. Dosta pišem, ali sam vrlo radikalan kada biram šta ću da objavim. A ogorčenost... Nijesam pisao iz stanja, samo sam prenosio ono što vidim. Važno je realno vidjeti svijet koji te okružuje, da ga vidiš takvog kakav jeste, a onda i svoj život. Imamo tendenciju da uljepšavamo stvari, da se ne suočavamo s onim što život jeste, a život je ono što vidiš, iako se često od toga bježi. Ja nijesam tada, niti sad smatram da sam ogorčen, samo se trudim da budem realan prema sebi i da se ne zaluđujem”, ističe Gavranić i dodaje:

“Zaključak je da sam mnogo naučio posmatranjem, tada dok sam pisao. Vrlo rijetko analitički i detaljno posmatraš nešto. To je bio period posmatranja toga gdje ja živim”, kaže on.

Gavranić je rekao i da je knjiga (možda) rezultat “suočavanja sa zrelošću”.

“Jer, ono što te suštinski boli je izgubljeno, protraćeno vrijeme. Mene najviše boli što je sve presporo. Čini se da mnogo više života trošiš nego što bi trebalo za neke najobičnije stvari. Mene, kao čovjeka s 32 godine, to zaboli. To duboko uznemirava. Nažalost, mnogo emocije trošimo i često završimo u nekom ćošku, u nekom besmislu, završiš tako da te sabotira neko ko niti osjeća niti razumije tebe”, priča Gavranić.

I tako zbirka teče, teče, “život se intezivno živi čučanjem”, “u društvu koje je na ivici šibanja do posljednjeg čovjeka”, a “ambijent određuje čovjeka”, kako u nekim svojim stihovima Gavranić reče. Đurović je primijetio da “svaka od pjesama ima nekog lika, svi govore za sebe, ali i zajedno, o jednoj stvari, kao da govore iz drugog života...”, kaže on i ističe da primjećuje “epitafski koncept” svake od 40 pjesama, ali kao da je u pitanju “jedna te ista nadgrobna ploča”.

Artikulacija potreba i htjenja u komadu “Antigona 2.0”

Predstava “Antigona 2.0” nastala je po ideji i u režiji profesora književnosti Miroslava Minića koju je pripremio sa svojim učenicima: Filipom Ćukovićem, Nikolinom Dobre, Vasilijem Marunovićem, Savom Šćepanovićem, Irenom Kandić i Milošem Smolovićem.

“Tragika sukoba na relaciji Antigona - Kreont prisutna je u životu mladih ljudi na relaciji ljudsko - neljudsko, humanost - nehumanost, empatija - samoljublje. Dramski tekst nastao je razmjenom mišljenja nastavnika i učenika, na sljedeće teme: biti u Antigoninoj koži; osjećaj zarobljenosti, ljudska prava i slobode, netrpeljivost na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, površnost i tržišno orijentisana svijest fokusirana na sopstvene potrebe, izrazita neosviješćenost i devastacija svega što smo naslijedili, nasilne i dobrovoljne migracije. Predstava je sinteza klasičnog komada, kabarea i rok koncerta kroz koju su se učenici izrazili na različite načine, a cilj predstave je da utiče na promjenu svijesti mladih učeći ih da artikulišu svoje potrebe i htjenja”, ističe se o predstavi.

Večeras “Sirene za uzbunu”

Promocija knjige “Sirene za uzbunu“ crnogorskog pisca Nikole Nikolića na današnjem je repertoaru FIAT-a, a počinje u 22 časa na krovnoj terasi KIC-a “Budo Tomović”. O Nikolićevoj knjizi govoriće pisci Balša Brković, Stefan Bošković i novinarka Dragana Erjavšek. Odlomke iz knjige govoriće glumica Maja Stojanović.

“’Sirene za uzbunu’ tematizuju burnu završnicu prošlog vijeka u Crnoj Gori, obilježenu ratom, političkom krizom, nestašicom i mnogim ličnim i kolektivnim lomovima”, navodi se u najavi.

U okviru muzičkog programa, u 23 časa na krovu KIC-a, nastupiće DJ Danilo Vučinić.