Da puni izražajni kapacitet grafike nije prepoznat u Crnoj Gori jedan je od zaključaka crnogorskog umjetnika i predsjednika Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore Igora Rakčevića. On je do te konstatacije došao tokom pisanja knjige “Slovo o grafici” i rada na projektu “Štampana kulturna baština Crne Gore - novi kreativni mehanizmi promocije i valorizacije”, a koji je, između ostalih, prepoznao i UNESCO.
Knjiga će, kroz lično teoretsko i umjetničko istraživačko iskustvo, biti zanimljiva stručnoj, ali i široj publici, a iz štampe izlazi do kraja godine, najavljuje Rakčević.
“Knjiga svojim sadržajem treba da upućuje, podsjeća, afirmiše, sublimira umjetnički potencijal i dijeli zanimljiva iskustva i, nadam se, pokreće uspavane sudionike. U tom cilju su određeni sadržaji knjige QR kodovima linkovani sa kratkim video formama koje pripadaju kontekstu ovog djela i namjenski je podupiru u njenoj edukativnoj misiji”, otkriva Rakčević u razgovoru za “Vijesti”. On dalje govori i o aktuelnoj situaciji na kulturnoj sceni, a koja je uslovljena virusom korona, ali i o tehnologiji koja se ove godine uočljivije nego ikada stavila u službu umjetnosti. Komentarišući kulturnu scenu priča i o očekivanjima od nove Vlade Crne Gore na tom polju... Najavljuje nove aktivnosti Udruženja likovnih umjetnika, ali i svoje lične i poručuje da planira zanimljive stvari u 2021. godini koja je sve bliža.
Za početak, kada se može očekivati knjiga “Slovo o grafici”, kako nastaje i kako će biti distribuirana?
Knjiga je već u štampi i njenu finalnu štampanu verziju možemo očekivati do kraja godine. Neophodnost uspostavljanja integralnog i održivog mehanizma upravljanja i valorizacije štampe i slovne grafike kao jednog od najznačajnijih segmenata naše kulturne baštine, ali i spoznaja toka vremena i njeno savremeno tumačenje su povod istraživanja koje sam sproveo. Njegove rezultate i dalje potrebe je prepoznao UNESCO, koji je kroz Program participacije podržao projekat “Štampana kulturna baština Crne Gore - novi kreativni mehanizmi promocije i valorizacije”.
Realizacija je priređena kroz niz multidisciplinarnih radionica koje su angažovale profesionalce iz različitih oblasti kao što su umjetnici, istoričari i teoretičari umjetnosti, stručnjaci iz oblasti grafike i kulturne baštine, predstavnici relevantnih institucija, studenti i učenici. Knjiga je jedan od proizvoda ovog projekta, u njoj se integrišu njegovi rezultati i biće jedna od referentnih osnova za pojedinačne napore u valorizaciji i promociji tradicionalnog štamparstva u Crnoj Gori.
Knjiga će biti dvojezična i distribuiraće se svim institucijama koje se bave, ili bi makar trebalo da se bave, ovom problematikom, a biće dostupna i u regionalnim knjižarama. Recenzenti knjige su akademik prof. dr Aleksandar Čilikov i prof. mr Admir Mujkić sa Grafičkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.
Da li je zamišljena kao teorijska, stručna literatura ili je prilagođena i široj publici? Koliko će biti korisna i interesantna profesionalnim grafičkim umjetnicima, a koliko ljubiteljima umjetnosti, laicima kada su grafičke tehnike, umjetnici i istorija grafike u pitanju?
“Slovo o grafici” je proizvod kompleksnih projektnih zadataka i sublimacija ličnog teoretskog i umjetničkog istraživačkog iskustva. Sam projekat je nastao u cilju promocije tradicije našeg štamparstva i reafirmacije umjetničke grafike u Crnoj Gori koja svoju legitimaciju treba da nalazi u savremenim eksplicitima, ali i preko spoznaje ekskluziviteta šestovjekovne tradicije našeg štamparstva i knjižne grafike.
Sadržajem prenosim zanimljiva iskustva sa radionica iz aktuelnog projekta i mojih predavanja i prezentacija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i Univerzitetu u Ljubljani, kao jednu od mogućih matrica u savremenom edukativnom pristupu usmjerenih prvenstveno i s razlogom, ali ne i eksluzivno, ka mladim umjetnicima i studentima.
Narativ knjige je kontekstualizovan prevashodno kroz lično teoretsko i umjetničko istraživačko iskustvo, služeći se njime kao edukativnim alatom. U tom smislu smatram da će biti zanimljiva i stručnoj i široj publici.
Šta ste sve obuhvatili knjigom? Na šta ste se posebno fokusirali, a šta je bio poseban izazov prilikom pisanja?
Uvodni dio knjige čini osvrt na kulturnu baštinu koja je kontekstualizovana kroz početke pismenosti i umjetničko oblikovanje teksta, likove naših prvih štampara i njihova djela. Kroz njen sadržaj hronološki se nabrajaju i uvodno razlažu pojmovi grafičkih tehnika, njihovih mogućnosti i istorijskih predstavnika. Vodeći nas kroz različite civilizacijske periode knjiga svojim sadržajem osvjetljava manje poznata djela i pojave koje su od krucijalnog značaja za razvoj grafičke umjetnosti.
Ideološko - propagandni kontekst grafike je segment koji nas uvodi u savremeno doba i daje povod za svojevrsni rezime mojeg, sopstvenog umjetničkog angažmana koji se dominantno veže za umjetničku grafiku i disperzovan je kroz različite radove i jednim dijelom akcentovan kulturnom baštinom.
Rekao bih da je najveći izazov u savremenom dobu koje prije svega njeguje površnost kao imperativ, pomisliti da knjiga ove strukture može biti zanimljiva. Knjiga svojim sadržajem treba da upućuje, podsjeća, afirmiše, sublimira umjetnički potencijal i dijeli zanimljiva iskustva i nadam se, pokreće uspavane sudionike. U tom cilju su određeni sadržaji knjige QR kodovima linkovani sa kratkim video formama koje pripadaju kontekstu ovog djela i namjenski je podupiru u njenoj edukativnoj misiji.
Koliko je grafika klasični vid umjetnosti, ali sa druge strane i koliko je savremena, aktuelna danas?
Pogrešno se smatra da je grafika anahroni postupak kojim se crtež umnožava u više primjeraka pritom gubeći svoju izvornost. Savremena grafika je kompleksna disciplina koja se reflektuje kroz sve vrste umjetničkih djela: slikarstvo, instalacije, film i video, zvučnu umjetnost, skulpturu, pejzažnu arhitekturu, uličnu umjetnost i, naravno, radove na papiru, sublimirajući ih u ravan likovne poetike umjetnika grafičara.
Multiplikativnost i prilagodljivost grafiku čine adekvatanim promoterom prosvjetiteljske i umjetničke, ali i nosiocem ideološke, političke i reklamne poruke, time i moći. Njena prilagodljivost da odmijeni skupe i glomazne glorifikacione simbole predstavlja snažan alat usmjeravanja društvenih i socijalnih procesa. Njeni direktni ekspliciti kao što su plakat, letak, bilbord ili kompjuterska grafika, bezbrižno levitiraju u višeslojnom grafičkom univerzumu savremenog trenutka, a njena tehnološka dinamičnost joj trajno obezbjeđuje takav status.
Kakav je odnos prema grafici i grafičkim umjetnicima u Crnoj Gori? U čemu se to najbolje ogleda? Očekujete li možda da ćete ovim izdanjem i aktuelizovati pitanje položaja grafičkih umjetnika, tehnika, stvaralaštva i slično?
Uspostavljem anahronih i fiksiranih edukativnih matrica u zvaničnom visokoškolskom diskursu u našoj zemlji, grafika je stupila u koliziju sa svojom rezilijentnom prirodom i počela da odumire. Značajan broj umjetnika obrazovanih za umjetničku grafiku ne uspijeva da stečeno znanje prilagodi savremenim uslovima, pa usmjerava energiju na druge umjetničke forme, ne prepoznajući puni izražajni kapacitet grafike.
Istraživanje koje smo sproveli u okviru ULUCG na primjeru izlagačkih medija na Tradicionalnoj izložbi je rezultiralo podatkom da u posljednjih deset godina imamo kontinuirani pad izlaganja grafike od čak 90 odsto. Na ovogodišnjem izdanju izložbe, od 102 djela, svega 2 izložena rada pripadaju mediju grafike u klasičnom, eksperimentalnom ili proširenom obliku. Ovi podaci su zabrinjavajući za sve koji se bave kulturom, a pogotovo su problematični za vaspostavljene autoritete za predmetnu oblast koji djeluju u krovnim obrazovnim i kulturnim institucijama.
Knjiga kroz afirmativni pristup stvara novu paradigmu kada je u pitanju umjetnička grafika i na taj način ukazuje na pomenute regresivne prakse.
Da li je i koliko, te na koji način, čitava situacija sa pandemijom virusa korona uticala na ovaj Vaš rad? Da li je bilo teže ili ste dobili možda neko dodatno vrijeme usljed svih ovih mjera?
Aktuelna pandemija je nedvojbeno nametnula novu stvarnost koja je različito uticala na sve aktere u društvu i svako je osjetio posljedice. U prvi mah izgleda da nas pad životne intenzivnosti čašćava nekim dodatnim vremenom. Padom intenzivnosti, posljedično pada i stvaralačka energija, pogotovo ako ste, kao što je sa mnom bio slučaj, bili direktna žrtva virusa.
A kako je uticala na umjetnost i kulturnu scenu u Crnoj Gori uopšte? Da li je pokazala neophodnost i važnost umjetnosti i kulture u trenucima kada je to počelo bivati možda i zanemareno?
To je velika tekovina virusa. U ovom vremenu su se mnogi podsjetili da je logična, stara dobra, egzistencijalna nadogradnja, upravo kultura. Oni koji do sada nijesu shvatali njen značaj, mislim da im ni korona ne može pomoći u tome. Značajno je što su mlađe generacije, voljno ili ne, bile izložene kulturnoj plimi u digitalnom prostoru i to ima uticaja. Zaista je zadovoljstvo otkriti svo bogatstvo kulturne scene, podsjetiti se na značajne domete i prije svega - stvarati.
Sa druge strane, i sve mogućnosti tehnologije su došle do izražaja. Kakav je odnos tehnologije i umjetnosti danas? Prvi ste, kao Udruženje likovnih umjetnika, pribjegli organizaciji Tradicionalne izložbe onlajn putem, pa zatim i onlajn Art marketu. Da li je još nešto u planu, da li ste i knjigu možda dodatno osavremenili?
Promocija novih komunikacionih i vizuelnih metoda je dovela do bezmalo prihvatljivog kulturnog proizvoda. Problem je što tehnologija i njeni krajnji dometi ne mogu i ne treba da zamijene čulnu komponentu umjetnosti, pogotovo kada je u pitanju izvođačka umjetnost.
Fleksibilnosti kulturnih sistema se pokazala ključnom savremenom karakteristikom, te stoga postala jedan od imperativa kulturnog djelovanja. Svjedoci smo da izlagačke i tržišne tendencije postepeno prelaze na teren virtuelnog i interaktivnog. Ova pojava nije prisutna samo u našoj državi, već je dio globalnog fenomena vezanog za savremeni način tumačenja kulturnih potreba i njihovih eksplicita. U tom smislu smo i 75. Tradicionalnu izložbu, pored ustaljene izlagačke prakse, prebacili na virtuelni teren što se pokazalo kao pravi potez. Nekoliko hiljada pregleda 3D prikaza govori o aktuelnosti ove prepoznatljive izložbe i predstavlja benefit za sve izlagače.
Platforma „Online Art market” je nastala motivisana potrebom povećanja vidljivosti aktera iz oblasti likovnog i primijenjenog stvaralaštva i kreativnih industrija. Cilj projekta je poboljšanje socijalnog statusa umjetnika koji se ostvaruje kroz otvaranje šireg tržišta i sistematičniji plasman umjetničkih djela. Platforma nudi profilisanu prezentaciju crnogorskih umjetnika i njihovih kataloških zbirki i mogućnost prodaje i kupovine umjetničkih djela i proizvoda. Ovim projektom crnogorskoj kreativnoj sceni smo ponudili alternativni i globalni vid plasmana umjetnina i već imamo konkretne rezultate.
Kada govorim o planovima u okviru ULUCG, namjera nam je da pročelje Umjetničkog paviljona pretvorimo u izlagački prostor. Inauguracija izlagačke funkcije ovog prostora je planirana u saradnji sa Narodnim muzejom Crne Gore povodom 10 godina od Dadove smrti. Ukazujući poštovanje i podsjećajući na njegov genij, izložićemo jednu ogromnu reprodukciju njegovog djela iz zbirke NMCG. Riječ je o fasadnom prostoru od 35 kvadratnih metara koji se nalazi na frekventnoj lokaciji u centru Podgorice i namjeri da jedan od fokusa prezentacije umjetničkih djela savremenih crnogorskih umjetnika lociramo u javni prostor.
Treba li umjetnost da ide u korak sa vremenom, odnosno savremenim tehnološkim sredstvima ili da kao izraz funkcioniše za sebe?
Umjetnost je uvijek odraz vremena u kojem nastaje, a nerijetko naslućuje neko novo vrijeme. Novo doba donosi novu realnost koja kamuflira semantičke granice likovnosti i neumitno postavlja pitanje održivosti njenih klasičnih koncepata. Čini se da je upravo grafika jedna od izražajnih metoda uz pomoć koje lakše percipiramo složenu vizuelnu i filozofsku realnost aktuelnog trenutka, dok je insistiranje na interaktivnosti kao savremenom imperativu u samoj njenoj biti. Slatka podatnost slikovnih poruka generisanih uz pomoć računara briše auru umjetnika kao jedinog mogućeg autora likovnog djela dok samo polivalentnost umjetničko - tehnološkog djelovanja sa osloncem na umjetničko sopstvo može obezbijediti opravdanu upotrebu tehnoloških sredstava.
Da li radite i na nekim drugim samostalnim projektima vezanim za likovnu umjetnost? Može li se očekivati i neko predstavljanje uskoro?
Planiram zanimljive stvari u 2021. Započeo sam novi ciklus grafika i ustanovio nomadsku izlagačku koncepciju za nastupe koje planiram u Subotici i Podgorici. Radujem se stvaranju!
Da novo vrijeme donese zrelu kulturnu politiku
S obzirom na promjenu na političkoj sceni Crne Gore, imate li neka očekivanja u periodu pred nama, a kada je kulturna scena u pitanju?
Razumijevanje pokretačkog i razvojnog karaktera kulture i umjetnosti su osnova za unapređenje društvenog ambijenta. Prije svega je neophodno uspostaviti i poštovati kompetitivne principe koji se zasnivaju na znanju, sposobnosti i rezultatima, ali i pravu i pravičnosti. Pravo je očekivati da se na tim principima cijene rezultati institucija i pojedinaca u kulturi i umjetničkom obrazovanju i u tom smislu djeluje. Kultura je djelatnost od javnog značaja i kao takva ne bi smjela da bude teren političkog kusuranja kojim dominiraju partijski uhljebi sumnjivih referenci, spavači i branitelji privilegija opštepodobnog profila.
Očekujem da novo vrijeme konačno donese dijalog i konsenzus između istinskih kulturnih aktera i donosilaca odluka i da to bude nulta tačka daljih aktivnosti.
Očekujem da umjetnici i kulturni radnici ne budu marginalizovani članovi društva, već istinski sudionici i predvodnici promjena. Očekujem zrelu kulturnu politiku koja se zasniva na poštovanju nacionalnih i kulturnih različitosti koja vodi opštem društvenom napretku.
Da li su ova očekivanja samo novogodišnje želje ili realno utemeljeni glas kulturnog radnika dilema je čije će razrješenje dati realnu procjenu progresivnosti političke tranzicije koja je u toku.
Kontrasti neravnomjerne raspodjele novca
Kako vidite crnogorsku likovnu/umjetničku scenu u posljednje vrijeme? Šta dominira, kakav je položaj mlađih autora, ima li prostora za afirmaciju?
Prostora za afirmaciju mladih umjetnika ima, pitanje je što im ona donosi. Nepostojanje tržišta i pravih podsticaja u vidu državnog otkupa radova ili pokrivanja troškova produkcije novih projekata ne zrcali ružičastu sliku današnjeg položaja mladih umjetnika. Neravnomjerna distribucija sredstava za kulturu donosi zanimljive kontraste. S jedne strane imamo umjetnike koji prihoduju značajna sredstva od države po nekoliko osnova i koji se ponašaju kao suncobrani u odnosu na ostale. Ti suncobrani, čuvajući svoje privilegije ne dozvoljavaju prohodnost i na taj način demorališu mlade kolege. Sklapanje suncobrana, uz povećanje budžeta za materijalne stimulanse mladim umjetnicima i samostalnim umjetnicima bi proizvelo ljekovite efekte.
Uporedo, Zakon o nevladinim organizacijama u sprezi sa Zakonom o kulturi izaziva popriličnu disleksiju u odnosu na prepoznavanje kulturnih interesa i sudionika, te dodatno otežava funkcionisanje nezavisne kulture koja je baza za tokove svježe umjetnosti.
Bonus video:
