ARHITEKTURA

Gdje je nestala zastava?

Što se tiče jarbola, odnosno mjesta na kojem se nekada nalazio jarbol - na tom mjestu su ostali samo dugmići - odnosno vijci, matice i pripadajuće im podloške

29643 pregleda 18 komentar(a)
Zastava na Starom gradu, jul 2020., Foto: Borislav Vukićević
Zastava na Starom gradu, jul 2020., Foto: Borislav Vukićević

U tih posljednjih desetak metara Blažovoga mosta - prije Skalina - prije no što ću zakoračit na novovarošku stranu - ja se vazda ispravim, popravim frizuru, stavim masku, podignem pogled iznad horizonta - i nastavim, svečanim korakom, uz/niz Bulevar. U zgradi prekoputa - na adresi: Bulevar svetoga Petra Cetinjskoga, br. 12 - lociran je kabinet predsjednika države - i lako se može desit da predsjednik baci pogled odozgo baš u trenutku kad ja prolazim ispod njegovih prozora - te je, stoga, moja građanska dužnost i obaveza da ostavim dobar utisak pred tom visokom instancom.

Saberi, oduzmi - ja sam Titov pionir - nijesam glasao ni za Mila (daleko bilo) - a ni za Bojanića (kad smo već kod toga) - udario sam jednu vrlo odlučnu dijagonalu preko glasačkog listića. Moja crnogorština, molim vas, nema nikakve veze ni sa pljačkom, ni sa politikom - ponajmanje sa državom - ali ima veze sa ovim mjestom. Hoću da kažem da nijedno drugo mjesto nije moje - na način na koje je ovo mjesto moje - u najširem socio-prostornom smislu - ako se razumijemo.

Nakon nekih 120 metara - kad izađem iz predsjedničke zone i uđem u zonu Skupštine Crne Gore - i dalje držeći strojevi korak - pogled usmjerim desno - ka tzv. Starome gradu (u dijelu naroda poznatom i kao Nemanjin grad) - i pogledom pomilujem crnogorsku zastavu preko puta - s one strane valovite Ribnice, u pjesmi opjevane...

***

Dakle, Skupština RCG je na svečanoj sjednici održanoj 3. juna po mnogo čemu istorijske 2006. godine - postupajući strogo u skladu sa rezultatom Referenduma o nezavisnosti CG - koji je održan 21. maja iste godine - donijela, ustanimo dame i gospodo: Odluku o proglašenju nezavisnosti i Deklaraciju nezavisne Republike Crne Gore - čime je Crna Gora, majka naša - vječna joj slava i milost - proklamovana kao nezavisna i suverena država. Datum kada su donijete pomenuta Odluka i Deklaracija - prigodno je obilježen (i) prošle godine u našem GG. Crnogorska zastava - ili zastava države CG, preciznije - podignuta je 3. juna - uz intoniranje himne od strane Vojnog orkestra - na jarbol visok 14 metara - koji je prethodno poboden na najznakovitije mjesto u Podgorici - posred Staroga grada (razvalina podgoričke tvrđave), poviše Sastavaka, ušća Ribnice u Moraču.

“Lokacija koja je izabrana predstavlja istorijsko jezgro našeg grada”, poručila je tom zgodom ekipa iz GG, na čelu sa gradonačelnikom Vukovićem, “Stara Varoš je simbol multikuluralizma, odnosno svega onoga što je moderna CG”. Modernizam, multikulturalizam i naravno: antifašizam! - i sve to na jednom mjestu - bogovi su, izgleda, bili vrlo darežljivi prema nama.

***

Pokušah, dakle, nakon pozdrava predsjedniku države - da pomilujem pogledom zastavu Crne Gore na Starom gradu - ali na moje apsolutno zaprepaštenje (trči ženo - cukra i vode!) ustanovih da zastave nema... Nestala je zastava sa Staroga grada!!!

Koga da zovem?

Mila Đukanovića?

I neka što je nestala zastava - nestao je i jarbol!

OK, shvatam da ti se ne sviđa zastava brate - ni meni se ne sviđa naša zastava (zamalo napisah: vaša zastava) - poglavito iz razloga što ne manifestuje do kraja taj vrlo intimni osjećaj svih naroda i narodnosti sa ovih prostora - a po pitanju trajanja na ovom užasnom mjestu - OK, jasno je za zastavu brate - ali nikako da ukačim zašto si odnio jarbol? Da li je moguće, brate moj dobri, da ti je samo jarbol bio interesantan? A da je zastava bila kolateralna šteta?

Mjesto na kojem se nalazio jarbol, april 2021
Mjesto na kojem se nalazio jarbol, april 2021foto: Borislav Vukićević

Ne mogu ni da zamislim kako se osjećao predsjednik kada je toga jutra prišao prozorima - u namjeri da pozdravi zastavu, kao i svakoga jutra - ali avaj - zastave ne bješe na jarbolu pobodenom u nultu tačku - ground zero - u samo srce ideje o gradu na ušću Ribnice u Moraču - i neka što ne bješe zastave toga jutra - ne bješe ni jarbola... Vjerujem da je predsjednik bio konsterniran, u namjanju ruku...

Pade mi na pamet onaj nesretni psić iz epskog engleskog vica - onaj što je svakoga jutra obavljao svoj standardni piš-piš uz Bank of England (Threadneedle St, London EC2R 8AH, United Kingdom) - koja je osnovana 1694. godine, da i to pomenem - da bi baš toga jutra, nakon što je veseo i razdragan istrčao na ulicu - ustanovio da ne samo što je nestala zgrada Engleske banke - što je već bilo van pameti - nego je nestalo i sve što bi na bilo koji način moglo da posvjedoči u prilog tezi da se na tom mjestu nekada nalazila zgrada Engleske banke. Na tom mjestu je toga jutra zjapilo jedno veliko NIŠTA - što će reći da naš jadni psić nije ni glasa pustio - jer pametni psići znaju da nema smisla lajati ni na što.

Kako bilo - hladna jeza mi je krenula uz/niz kičmu - i kao u bunilu, van sebe, zaputih se preko Skalina ka mjestu gdje se donedavno nalazio jarbol - i na jarbolu zastava - koja se vijorila na vjetru - na radost (više od polovine) građana CG.

Kad sam se našao na strašnom mjestu - prvo što sam ustanovio bilo je da se (nova) zgrada Vlade CG - na adresi Karađorđeva bb - ne vidi sa tog mjesta - tako da nema bojazni da će profesor Krivokapić prići prozorima - i da će pomaći teške zavjese kako bi bacio pogled na lijevu obalu valovite Ribnice. Što se tiče jarbola, odnosno mjesta na kojem se nekada nalazio jarbol - na tom mjestu su ostali samo dugmići - odnosno vijci, matice i pripadajuće im podloške - što će reći da taj jarbol nije bio ukopan - i uklješten - bio je samo pričvršćen sa tri vijka na nekakvu konstrukciju koja je ukopana. Bio je to, dakle, jarbol montažno-demontažnoga tipa.

***

Kako bilo, proljeće je, brzo će rosna trava sakriti tragove - a za par godina se niko neće sjećati da je nultu podgoričku tačku jednom krasio jarbol - i da se sa vrha jarbola vijorila zastava. Pomislih da bi trebalo da uzmem jednu od tih matica za uspomenu i dugo sjećanje - ali odustadoh od te ideje. Sjećanja nikad nikome sa ovih prokletih prostora ništa dobro nijesu donijela.

A onda mi sinu da su se, sasvim je izvjesno, na tom svetom mjestu - u nultoj tački ideje o PG - i prije 3. juna prošle godine vijorile neke zastave kojih više nema, sa nekih jarbola kojih više nema - i odmah mi je bilo malo lakše...

Preporučujemo za Vas