Zbog pojave plagijata njegovih radova, crnogorski slikar Milutin Obradović podnio je krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici 21. juna.
“Nepoznato lice je, koristeći katalog slika koji se nalazi na sajtu milutinobradovic.me, izradilo i stavilo u promet najmanje dvije moje slike koje su već u vlasništvu kolekcionara van Crne Gore. Pretpostavljam da je broj plagijata na tržištu i veći jer lice koje se ovim do sada nekažnjeno bavilo, sigurno dobro zarađuje od tog ‘posla’”, saopštava Obradović na početku obraćanja medijima.
U konkretnom slučaju, riječ je o krivičnom djelu iz oblasti djela protiv intelektualne svojine, odnosno neovlašćenom iskorišćavanju autorskog djela, a Obradovićev punomoćnik, advokat Mitar Šušić, objašnjava da neovlašćeno umnožavanje autorskih djela i stavljanje u promet tako umnoženih primjeraka predstavlja krivično djelo za koje je zaprijećena kazna do tri godine zatvora.
“A ako je isto učinjeno u cilju pribavljanja imovinske koristi, a sve okolnosti ovog slučaja ukazuju na to, kazna može biti čak i do pet godina. Pored krivične, lice koje neovlašćeno izradi i stavlja u promet primjerke autorskog djela, odgovaraće i u građanskoj parnici za naknadu štete zbog povrede autorskih prava”, kazao je Šušić.
Obradović dalje objašnjava da je za ovaj slučaj saznao od galeriste Žarka Radovića, vlasnika galerije “Konsul”, koji ga je kontaktirao kada je primijetio djela sumnjivog porijekla sa njegovim potpisom. Obradović je odmah po saznanju podnio krivičnu prijavu, ali ne zna da li je formiran slučaj i u kojoj je fazi.
“Krivičnu prijavu sam podnio 21. juna, iako sam par dana prije toga saznao za ovaj slučaj, ali kako je slijedio vikend nijesam mogao da podnesem prijavu istog trena. Galerista Žaro Radović, koji je veoma principijelan čovjek koji vrednuje umjetnost i umjetnička djela, obavijestio me je o ovom slučaju”, priča Obradović.
Žarko Radović je “Vijestima” kazao da ni njega do juče niko nije kontaktirao povodom ovog slučaja i ističe da lice koje je donijelo plagijate nije čest posjetilac njegove galerije.
“Osobu zaista ne poznajem, ne mogu reći da sam to lice ranije vidio u galeriji ‘Konsul’. On je donio radove da bi ih uramio... Kada dugo radite ovaj posao onda znate kako koji autor slika, a ja se ovim poslom bavim više od 20 godina pa sam upoznat sa svime, dok ljudi koji manje obraćaju pažnju na sve mogu doći u zabludu. Čim sam vidio o čemu se ovdje radi morao sam da obavijestim autora, slikara Obradovića”, kaže Radović.
Plagirani su radovi koji se nalaze u vlasništvu kolekcionara van Crne Gore, potvrdio je Obradović, što nije jedini dokaz da su u pitanju plagijati, objašnjava on dalje.
“Pored svih tehničkih, ne čak ni finesa nego čak očiglednih bukvalnosti i razlika, posebno je očigledna razlika u dimenzijama autentičnih djela i ovih koja su plagijati. Sve je prepisano ‘od A do Š’, ali se vidi da radovi nijesu originali, a slutim da ih je neko možda na neki način štampao, pa zatim intervenisao bojom, ne bih znao. Ipak, što se tiče autentičnosti, moram istaći da se primjećuje da je original zaista jedinstven - od samog formata koji je drugačiji od originalnog, preko tehničkog procesa, pa i platna na kojem je izrađen original”, priča slikar čiji radovi na sajtu serbianaart.rs koštaju od 1.500 pa do više od 5.500 eura.
Cijena dva rada čije je plagiranje objelodanjeno, da su u pitanju originali, iznosila bi 4.600, odnosno 3.700 eura.
“Nije riječ samo o novcu koji neko zarađuje prodajući plagijate mojih slika po desetostruko nižim cijenama. Takvo postupanje potpuno unižava koncept umjetnosti i smisao kulturnog stvaralaštva, jer danas imate tehničke mogućnosti da serijski proizvodite takozvana umjetnička djela i ako nas zakon ne bude štitio od takvih pojava, bojim se da kao društvo tonemo u jednu apsolutnu dehumanizaciju svega. Zaista, da neko svojom rukom pravi plagijate, iako bih i tako bio na gubitku, lakše bi mi bilo. Da znam da je neko osjetio sve te pokrete, boje, izraze”, rekao je Obradović.
On je u razgovoru za “Vijesti” istakao da galerija “Konsul” pri kupovini bilo koje njegove slike izdaje sertifikat o autentičnosti tog djela, što i on sam radi.
“I kod mene i u galerijama u kojima se nalaze, svaka moja slika ima sertifikat o originalnosti, koji je neophodan. Kome god da sam prodao sliku dao sam i potvrdu o originalu, kao da sam znao da se nešto može desiti. Apelujem na ljude koji žele da postanu vlasnici bilo mojih ili slika svih drugih autora, da dolaze u posjed djela isključivo putem kuća koje se namjenski bave umjetninama, a to su uglavnom renomirane galerije, privatne galerije koje garantuju originalnost sertifikatom ili u krajnjem od autora lično, a sve radi legalnosti tržišta i autentičnosti djela kojim se trguje”, kaže on.
Obradović je krivičnu prijavu podnio protiv nepoznatog lica, a nada se da će efikasna i pravedna reakcija tužioca spriječiti dalju proizvodnju i distribuciju plagijata, kao i da će počinioci biti adekvatno kažnjeni.
Milutin Obradović je prepoznato ime na domaćoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni. Njegove slike izlagane su u brojnim evropskim metropoloma, gdje su osvajale nagrade, pa je i cijena njegovih radova posljednjih godina značajno rasla.
Plagijati višedecenijski problem
Dugogodišnji galerista i vlasnik galerije “Konsul” Žarko Radović za “Vijesti” je kazao da je “plagiranje slika poznatih umjetnika višegodišnji, čak i decenijski, problem u Crnoj Gori”.
“Dodao bih da kolekcionari i galeristi, svako ko ima veze sa slikama i voli umjetnost zna da se uvijek plagiraju djela poznatih slikara. Tu su Milutin Obradović sada, a počelo je sa Lubardom, Milunovićem, zatim su tu i Cvetko Lainović, Nikola Vujošević, Aleksandar Prijić, Uroš Tošković, a bilo je i tekstova o plagijatima Dada Đurića čak na velikoj izložbi njegovih djela u Podgorici. Svakako, smatram da je ovo tema koja do sada nije dovoljno okupirala javnost u Crnoj Gori”, ističe on.
Radović objašnjava da umjetničko djelo, rad nekog poznatog autora oplemeni svaki prostor, a ovakve i slične situacije ljude dovode u zabludu, a zatim utiču i na rad galerija.
“Plagijat je plagijat i bez obzira čiji bio - nikada nema vrijednost. Ljudi dolaze u zablude kupujući takva djela, misle da imaju nešto vrijedno, a u pitanju je zapravo falsifikat...”
Bonus video:
