Umjetnica Tamara Radusinović nedavno se predstavila na 53. Majskoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS) u Beogradu, kao jedina umjetnica iz Crne Gore. Dio njenih crteža postavljenih u sklopu izložbe, iz kolekcije koja nosi naziv “(Samo) izolacija & distanca 2020” izabrani su na konkursu ULUPUDS-a. Radusinovićeva je u razgovoru za “Vijesti” rekla da ima u planu i crnogorskoj publici da predstavi radove i iz ovog ciklusa, samo da još nije odlučila da li će to biti Podgorica ili neki drugi grad.
“Bilo mi je posebno zadovoljstvo da budem dio tog događaja, a moji crteži dio tradicionalne izložbe koja traje toliko godina i koja je i ranije okupljala umjetnike iz cijele bivše Jugoslavije. Otvaranju je prisustvovao veliki broj umjetnika i gostiju iz cijelog regiona i ugođaj je bio zaista pravi, s obzirom na to da je to jedan od prvih većih događaja otvoren za posjetioce nakon perioda karantina”, umjetnica je podijelila utiske sa izložbe.
Radusinovićeva je do sada imala nekoliko samostalnih izložbi koje su bile vezane za radove iz ciklusa “Krug”. Ona je rekla da se razlike između stvaralačkih ciklusa “Krug”, čiji je istoimeni crtež bio izabran i predstavljen na “Rospigliosi Art Prize Exhibition”, kao i “(Samo) izolacija & distanca 2020”, ogledaju u konkretnim motivima, koji su inspirisani tadašnjim dešavanjima u njenom životu, ali i uopšteno.
“Svakodnevnica uvijek iznjedri poneku inspiraciju, bitno je znati gledati, ali i istinski vidjeti, duhovnim očima - jednu običnu klupu u parku, goluba koji svaki dan sleti na prozor da bi dobio mrvicu hljeba, prolaznika koji objesi osmijeh i zalutalog pogleda razmišlja o ko zna čemu... Predivan je osjećaj koji neke naizgled obične i male stvari mogu da izazovu u čovjeku, a koje zaista i bukvalno život znače. Život je satkan upravo od tih malih stvari i podsjeća nas tako koliko je zaista zanimljiv. To budi bezbroj misli i emocija koje u meni izviru toliko snažno da moram da ih pretočim u crtež”, govori ona o svojoj inspiraciji.
Njeni crteži iz kolekcije “Krug” nose simboliku kruga kao simbola života, neprekidnog kretanja, beskraja, kosmosa, savršenstva i, kaže ona, svega što nas okružuje, a dalje govori i o novom ciklusu:
“Kada je u pitanju novi ciklus crteži su nastali u periodu od decembra 2019. do decembra 2020. godine, u periodu izolacije - karantina usljed pandemije virusa korona. Crteži predstavljaju moj lični doživljaj i odgovor na dešavanja ili bolje rečeno nedešavanja tokom pandemije, kako na lokalnom, tako i na regionalnom i globalnom nivou. U okviru izložbe su predstavljene i maske sa crtežima apliciranim na njima, opet kao simboličan odraz situacije”.
Na pitanje da li su njeni radovi, u skladu sa tim periodom - mračniji, ili se trudila da kroz crteže pobjegne od toga, ona je istakla da se i pored surove realnosti idalje trudi da vidi i razmišlja pozitivno.
“Kao neko ko je po prirodi nepopravljivi optimista, a opet s druge strane realno posmatram svijet oko sebe, što može zvučati kontradiktorno ali je tako, uvijek sam usmjerena na pozitvno i vjeru u isto, i pored grube realnosti. Život prosto nije idealan, ali svi ponaosob treba da se trudimo da ga učinimo boljim i olakšamo ga sebi bar malo, jer i ružne stvari, baš kao i dobre prođu, često ostave bolan trag, ali kako je čovjek i duhovno biće, jako je bitno aktivirati taj segment svog bića kako bi se lakše nosili sa svim nedaćama i problemima. U ovom slučaju problem nam je svima bio zajednički - izolacija i distanca i mnogo bola. Tako da sam kroz crteže to spontano i predstavila - taj moj opšti utisak o situaciji, kako kod nas, tako i u svijetu”, rekla je Radusinovićeva o njenoj novoj kolekciji crteža.
Djela iz “(Samo) izolacija & distanca 2020” za Radusinovićevu imaju posebnu emotivnu notu za nju jer su posvećeni njenom ocu koji joj je bio podstrek za to da predstavi svoje radove javnosti, a koji je preminuo prije pola godine. Umjetnica je rekla da bez obzira na sve svakodnevno stvara i da planira neke novitete što se tiče njenog umjetničkog iskaza.
“I dalje stvaram, radim u kontinuitetu na novim crtežima, a biće tu i još nekih zanimljivosti i novina. Vrlo je vjerovatno da će moj rad ići i u pravcu nekih drugih, komercijalnijih oblika primijenjene umjetnosti”, otkrila je Radusinovićeva.
Posvetila se hobiju
Za Tamaru Radusinović slikarstvo i umjetnost nisu primarni poziv, ali talenat, ljubav i afinitet prema umjetnosti je genetsko nasljeđe, kako ona kaže.
“Crtanje je moj hobi i moja ljubav i time se bavim od djetinjstva. Takođe, najbolji je način na koji mogu da ispoljim svoja najtananija osjećanja i misli, a apstrakcija mi je najbliži oblik izražavanja, jer nosi duhovni aspekt umjetnosti, opisuje unutrašnji svijet stvaraoca, nema granica - najviši je oblik slobode stvaraoca. Zadnjih par godina sam se malo više posvetila ovom svom hobiju, a osjećaj kada konačno počnete da radite nešto što istinski volite i što je dio vas oduvijek je neopisiv i moram priznati da sam ponosna zbog toga. Neke životne okolnosti su uticale da prelomim i smatrala sam da je došlo pravo vrijeme da počnem da živim svoju ljubav za umjetnost, kao najbolji način da se zaštitim od pragmatičnog svijeta koje nas sve samo čini sputanim i robovima navika”, poručila je Radusinovićeva.
Bonus video:
