Predstavu “Selestina”, koprodukciju JU Grad teatar i Jugoslovenskog dramskog pozorišta budvanska publika je bila u prilici premijerno da pogleda 18. jula 2019. godine.
Predstava nastala po tekstu Fernanda de Rohasa u režiji Milana Neškovića, izvedena je tačno dvije godine kasnije, 18. i 19. jula u okviru 35. festivala “Grad teatar”, na sceni između crkava.
Publika će još jednom biti u prilici da pogleda i doživi dramski prikaz svijeta u kom je novac vrhovni vladar, svijeta punog upitnog morala, koristoljubivih pojedinaca i svijeta koji karakteriše odsustvo ljubavi i empatije.
Taj turoban svijet, na daskama koje život znače, oslikan je kroz glavnu protagonistkinju Selestinu, čiji lik maestralno tumači glumica Nataša Ninković.
Za ovu ulogu Ninkovićeva je dobila godišnju nagradu od JDP-a, no ipak u razgovoru za “Vijesti” ističe kako bi joj najveća nagrada bila da predstava što duže živi svoj pozorišni život uz mnogobrojna igranja.
Da li je Selestina aktuelnija danas nego prije dvije godine kada je predstava imala premijeru i zbog čega?
Posljednje dvije godine ja doživljavam kao neki vakuum, kao da je sve pod ručnom, tek smo počeli da je polako spuštamo. Tako da nema velikih promjena kod malog čovjeka, a tu smo većina. Još je možda veći jaz između velikih igrača sa ogromnim ciframa, a one su u međuvremenu još veće. A mi ostali, čupamo se kako znamo i umijemo.
Jesmo li u današnje vrijeme sami odgovorni za sve što nam se događa imajući u vidu sve što se dešavalo ljudima u prethodnom periodu ? Okolnosti se mijenjaju, a čovjek? Šta je ostalo nepromijenjeno u odnosu na 15. vijek kada je nastao ovaj komad?
U tehnološkom smislu smo dostigli nevjerovatne stvari, ali sam čovjek je isti sa svim svojim slabostima, možda nikad slabiji od količine nepotrebnih informacija. I nikad usamljeniji!
”Selestina” je tragikomedija i reditelj je istakao da je linija između tragedije i komedije tanka te da je u ovoj predstavi računao na Vas da napravite konkretnu liniju i Vi ste u tome uspjeli. Čime ste se vodili gradeći lik Selestine prije dvije godine i da li je i sada doživljavate na isti način? Da li se nešto promijenilo?
Zanimljivo je bilo upravo to, kako iz jednog povišenog, komičnog tona preći na istinsku dramu. To je i u životu tako, čim se staviš iznad situacije i pustiš svom egu da luduje, sačekaće te istinska drama vrlo brzo i promijeniti žanr tvog puta. Nismo dugo igrali predstavu tako da mislim da ćemo se držati zadatog.
Dobitnica ste mnogih nagrada i priznanja za svoju umjetnost, a upravo ste i za ulogu Selestine dobili Godišnju nagradu Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Koliko Vam je značajna nagrada za tu ulogu?
Godišnja nagrada Jugoslovenskog dramskog pozorišta nema ekskluzivnost jer svake godine ima više dobitnika. Ali, naravno da uvijek prija pohvala. Veća bi mi nagrada bila da predstavu igramo češće, moram priznati.
Radili ste na mnogim zanimljivim projektima u prethodnom periodu kako na filmu, tako na televiziji, u pozorištu. Film “Ajvar” donio vam je, takođe, mnoge prestižne nagrada i priznanja. Šta biste izdvojili kao najizazovnije na čemu ste radili? Zbog čega smatrate da je Vaša uloga u filmu “Ajvar” zaslužila pohvale i priznanja od strane publike i kritike?
Dosta sam priznanja dobila za moju Vidu iz “Ajvara” i to već puno govori. Divno je kad daš cijelog sebe u nešto i to biva prepoznato. Ova godina je bila u znaku serija, očekujem na jesen seriju “Vreme zla”. Upravo sam završila snimanje “Složne braće” (next generation), čuvene serije koju je pisao Nele Karajlić i moram da kažem da smo se predivno družili, radili, puno smijali. To je ono što mi je trebalo. Sada se spremam za jednu novu seriju “Bunar,” koju je pisao moj kolega Igor Đorđević, a režira Maša Nešković.
”Dara iz Jasenovca” je još jedan od filmova koji je obilježio prethodni period i pored glavnog lika jedan od najupečatljivijih je upravo Vaš lik, a kako smo saznali zamalo ste odustali od te uloge. Zbog čega?
Ja sam punog srca ušla u snimanje filma “Dara iz Jasenovca” i presrećna sam što smo napravili taj film. Prije nego što sam pročitala scenario ja sam samo znala da jedini razlog zašto bih odbila snimanje ove teme je, ako bih u scenariju otkrila bilo kakvu vrstu propagande. U tom slučaju bi mi to bilo skrnavljenje svih žrtava, ali pošto se to nije desilo sa punom odgovornošću sam pristala.
Kakvo je Vaše mišljenje o festivalu “Grad teatar”?
Divne su žene koje vode ovaj festival i daju sve od sebe da održe njegov nivo. Kako izborom predstava tako i organizacijom i gostoljubivošću. Ni sa muzikom nemamo više problema i na tome im hvala.
Bonus video:
