"Ne predajem se u borbi da pronađem svoje mjesto pod suncem"

„Ničija šćer” iz Sjenokosa

Po vokaciji pjesnikinja, po lokaciji Nikšićanka, a po zvanju profesorica ruskog jezika Sava Radulović za “Vijesti” najavljuje novu zbirku poezije, stilski drugačiju, zreliju i sa dozom urbanog ritma

5242 pregleda 203 reakcija 3 komentar(a)
Njenim venama teče književnost: Radulović, Foto: Privatna arhiva
Njenim venama teče književnost: Radulović, Foto: Privatna arhiva

”Ja sam ničija šćer/nemam roditelje buržuje/ni rođake što su se snašli/sigurne veze što otvaraju sva vrata/zadrigle ljubavnike/šaptače...”

Ali zato ima stihove, ima olovku umjesto mača, ima srce umjesto kamena i živi poeziju. Njeno ime je Sava Radulović i nakon prve zbirke poezije “Pjesmom te ćutim”, u pripremi je nova “Ničija šćer”, koja je, kako to autorka kaže, stilski drugačija od prethodne, zrelija i sa dozom urbanog ritma.

”Zbirku će pratiti tri ciklusa: Pismo šćeri, Manita na oca i Osvojiću te, ko im mater. Ukoliko se stvore uslovi za to, u planu je njeno štampanje”, kaže djevojka koja je po vokaciji pjesnikinja, po lokaciji Nikšićanka, a po zvanju profesorica ruskog jezika, koju nije “sramota što živi u malom gradu... što je sama, a svi su njeni... što jede prstima, a voli srcem... što je vezana za ovaj kamen.. što je ostala tu gdje je začeta da sve proba ispočetka”.

Predstavila se na manifestaciji 'Auto(r) na korzu'
Predstavila se na manifestaciji "Auto(r) na korzu" foto: Privatna arhiva

”Ovih dana, kao i svih drugih, živim poeziju, svaki svoj stih, svjedočim svaku svoju napisanu misao. Tražim mjesto pod suncem, borim se s vjetrenjačama, ili kako kažem u jednoj pjesmi: ‘ja nemam vremena da idem uz vjetar, moj vjetar mene nosi sam’. Pisanje je za mene način života, nešto što nije ni posao ni obaveza, nego prosto izvire iz mene i ima potrebu da to podijeli s ostalim svijetom. Ja ne pišem da bih dobila novac ili poštovanje, pišem da bih dobila odgovore”, kaže za “Vijesti” poetesa koja je pokazala da joj i pripovijedanje dobro ide.

Objavila je roman “Talik” koji prevodi na ruski jezik, napisala scenario za dugometražni film “Bezdan”, piše i aforizme i živi svako napisano slovo. Za svoju poeziju kaže da je pripovjedačka, a roman “malo duža pjesma u kojoj se raspisala više nego što je trebalo”.

”Deceniju sam bez posla, ali se ‘liječim’ pisanjem. Pokušala sam biti korisna makar na taj način i sve neodržane časove uzidati u svoje stvaralaštvo. Neopisivi sam zaljubljenik Nikšića, grada u kome sam odlučila da ostanem i stvaram. Ne predajem se u borbi da pronađem svoje mjesto pod suncem. Mojim venama ipak teče književnost i sanjam o tome da dobijem šansu da i druge zarazim umjetnošću, lijepim govorenjem, čitanjem, pisanjem, poezijom i da to bude jedini novi virus u budućnosti”, kaže nikšićka poetesa.

Sava Radulović pjesnikinja iz Nikšića nova zbirka poezije - Ničija šćer
Sava Radulović pjesnikinja iz Nikšića nova zbirka poezije - Ničija šćerfoto: Privatna arhiva

Da bismo stigli tamo gdje smo naumili potrebni su nam, kaže Sava, mostovi života. Bez njih ćemo teško stići do druge obale.

”Ja sam ih imala više. Jedan je bio Aleksandar Šime Dedović koji me ubijedio da moja poezija treba da ima javni nastup i ide dalje, drugi je bio Obrad Nenezić koji me ubijedio da mogu pisati prozu, a onda Čedomir Marković koji je insistirao na tome da napišem scenario za film, i najzad Milutin Mićović koji me nagovorio da prevodim roman na ruski jezik, a uz čije mudrosti postajem bogatija za iskustvo više i postajem bolji čovjek”, kazala je Sava zahvalna svojim “mostovima” što su bili “nesebični u davanju savjeta i podrške, ali i najbolji prijatelji”, riječi su djevojke iz Sjenokosa.

Srna među zvjerima

U Nikšiću je tokom avgusta, na gradskom Trgu, organizovan Salon knjige pod nazivom “Auto(r) na korzu”, a pored brojnih stvaralaca nastupila je i Sava.

”Veče još nije ni počelo, a ja ću vam priznati da je ovo jedno od mojih najljepših u životu. Zar je malo stajati ovdje, u ovom gradu, na ovom trgu i govoriti poeziju, pred vama, sa vama, pod vedrim nebom. Ovo je najljepša sala u kojoj sam govorila, ikad”, kazala je tada.

O njenom stvaralaštvu, govorio je književnik Milutin Mićović, koji je istakao da je Sava srna među zvjerima, a da je njena riječ živa i čvrsta, dovoljno moćna da joj da postojanost i hrabrost.

Nikšićki trg najljepša sala u kojoj je govorila: Sava Radulović
Nikšićki trg najljepša sala u kojoj je govorila: Sava Radulovićfoto: Privatna arhiva

”Sava Radulović, ako bi se izrazili metaforom, u ovom je svijetu srna među zvjerovima. Srna koja drhti dok pronalazi svoj putić, puteljke ovom zemljom i ispod ovih zvijezda, uvijek pod nečijim nišanom - tako to ona osjeća. Zato ovako nježno biće, srna u zvjerinjaku, ima živu i čvrstu riječ, ima metaforičnu riječ, ima složenu i moćnu riječ i to njoj daje, s druge strane, ono što je najvažnije - postojanost, hrabrost, uvjerljivost i obnavljajuću kreativnost u životu”, kazao je Mićović.

Kako je istakao, ta nježna srna čim progovori postane čvrsta.

”Rijetko je da se s nekim tako desilo - da već na samom početku, s prvim knjigama, susretnemo se s ostvarenim piscem, piscem koji nema mrlje početništva, piscem koji ima izgrađen literarni svijet, svoju prerađenu riječ, svoju metaforiku”, poručio je Mićović.