Nije Tatjana Đurišić Bečanović napisala “Božije djelo”, iako naslov njenog prvijenca asocira na to - “Opus dei”.
Nije pisala ni o istoimenoj organizaciji, iako je sve u njenom romanu organizovano. Pisala je, kako je to kazala mr Neda Papović, “o istini, putovanju ka njoj i njenom konačnom ogoljavanju, ali i priređivanju čitaocima”.
”Međutim, do istine se ne dolazi lako. Put do nje je paklena agonija i skidanje svih velova obmane mitološkog, religijskog, filozofskog, istorijskog i ukupnog civilizacijskog nasljeđa savremenog svijeta, koje se shvata kao nesrećni predtekst njegove sadašnje krize, kao eho svevremenih mitomanskih zabluda istorije”, kazala je Papović, koja je na promociji romana, organizovanoj u okviru jesenjeg sajma knjiga “Anderva book” u Nikšiću, imala online uključenje.
Prema njenim riječima, “Opus dei” je roman o muškom arhetipskom principu univerzuma, o palom Bogu, svijetu i čovjeku, o vođi koji preuzima sva svojstva Boga, o razgrađenoj mitomanskoj strukturi uzvišenog motiva domovine.
”U snažnom, komičnom i užasavajućem predstavljanju sado-mazohističkog svijeta u kojem mitologija i religija podvode čovjeka karnevalskoj igri smrti, zatočeništva, lanaca i žrtvopolaganja, posebno će biti razgrađen odnos tradicije prema ženi kao najmilijoj od svih žrtava”, kazala je Papović.
Nije samo religija, kako je naglasila, pod lupom romana “Opus dei”.
”U konačnom razgrtanju koprene, koju čovjek stavlja na oči ne bi li utekao od praznine i straha, demistifikovane su i ezoterijske projekcije, numerologija, astrologija, animizam... ‘Opus dei’ postaje i roman o književnosti, ne samo u okvirima metatekstualnosti koja je u njega uključila brojne pisce i književna djela, posebno crnogorske kanonske književnosti, već i roman o teoriji književnosti onda kada se u kraćim isječcima govori o prirodi dijegeze, semiotici, znakovima...U spoju lirskog, epskog i dramskog koda stvorena je hibridna struktura romana gdje su se na njegovom verbalnom tijelu ukrstili brojni kulturni i književni tekstovi u potrazi za istinom kao najvišim opštim dobrom, stvorivši djelo složenih, moćnih i univerzalnih značenja i poruka”, zaključila je Papović.
Mr Bojana Obradović, direktorica Narodne biblioteke “Njegoš”, organizatora Jesenjeg sajma, kazala je da je “Opus dei” nastavak one velike književnosti koju je pisao Miodrag Bulatović, a objasnio Mihael Bahtin.
”Karnevalizovana književnost, a ženski princip i žena pisac. Roman ‘Opus dei’ ukida sve aksiološki povlašćene teme, vrši prevrednovanje svih vrijednosti na način da je rezultat jedno novo čitanje i istorije, i mita i religije, a u cilju kritike”, kazala je Obradović.
Kako je istakla, roman je “etički, estetski i socijalno provokativan, svijet okreće naopačke” ne bi li iz njega istresao sve one,”istine” kojima se pokoljenja opijaju, a groteska je “znak suprotstavljanja opšteprihvaćenim stavovima i vjerovanjima i znak otuđenosti od svijeta”.
”Kod Tatjane Dunjine predmet grotesknog podsmijavanja je sve što štrči i iskače, sve što zjapi i guta, to je autorka koja je potpuno nezainteresovana za ravnine i ujednačenost”, kazala je Obradović.
Urednik izdanja Nemanja Veljović, kazao je da je roman pripreman duže od godinu, da su okolnosti uticale na to da bude objavljen tek ili baš sada.
”Istina je jedna krupna kategorija i kada kažemo da dolazimo negdje do istine da li možemo da se zapitamo da li smo mi uopšte na taj put krenuli ili smo samo u nekim semiotičkim naznakama umislili da idemo ka istini. Roman je predstavljen, nazvaću ih, simboličkim gestovima koje treba čitati na jedan drugačiji način”, poručio je Veljović.
”Opus dei” je, kazala je Đurišić Bečanović, roman o čovjeku, o pokušaju oslobođenja tog čovjeka od svih onih stega koje nam kultura u kojoj živimo, nameće. To je i prvi roman planirane trilogije - drugi dio bi bio ženski princip univerzuma, dok je treći zamišljen kao posljednji prorok
A koji je to način objasnila je autorka koja je priznala da je roman za nju imao ljekovito-terapeutsku funkciju, iako se dugo branila od takve vrste teksta.
”Kada pišete ovakav roman, vi bukvalno sebe otkrivate drugim ljudima i to me dugo sputavalo u ovakvom pokušaju. Ali, došlo je vrijeme da se progovori o nekim stvarima. Kada sam vidjela da se ljudi prosto plaše da o njima govore, da o njima pišu, plaše se da priznaju koliko je stvarnost u kojoj smo mi živjeli koliko do juče zastrašujuća”, kazala je Đurišić Bečanović.
Krenula je, kako je kazala, od egipatskog boga Tota, preko totalitarizma i Totograda, i stigla do “total domovine”, ali i do svih onih diskursa koje je čovjek uspio da izmisli da bi sebe mučio njima.
”Najvažniji konstruktor je upravo Bog. To je najjača arhetipska sila osmišljena za pokoravanje i kontrolu čovjeka. Roman je ispisan u 13 poglavlja što nije slučajno. Broj 13 je meni izuzetno značajan jer sam 13. rođena i uvijek sam smatrala da sam baksuz i kako me ne zapade neki lijepi datum. Međutim, ispostavilo se da je broj 13 vrlo značajan jer u simbolici brojeva on ima značenja narcisoidnosti, samodovoljnosti, sva ona značenja koja su meni izuzetno draga i koja su mi bila potrebna za ovu vrstu teksta”, kazala je autorka.
”Opus dei” je, kazala je Đurišić Bečanović, roman o čovjeku, o pokušaju oslobođenja tog čovjeka od svih onih stega koje nam kultura u kojoj živimo, nameće. To je i prvi roman planirane trilogije - drugi dio bi bio ženski princip univerzuma, dok je treći zamišljen kao posljednji prorok.
Na promociji romana za muzičku podlogu bila je zadužena pijanistkinja Katarina Nikolić.
Uvijek mi je bila fascinantna potreba da se pokoravamo vođama
Kako je objasnila Bečanović Đurišić, u romanu pripovijedaju priređivači koji priređuju svijet i koji su vremenom postali simbol centara moći. Svaka sličnost sa našom stvarnošću je slučajna, kazala je autorka (ili namjerna, prim.aut.), a u posljednjeg gospodara iz romana morala je da utka malo balkanskih političkih vođa.
”Uvijek mi je bila fascinantna ta potreba da se pokoravamo vođama. Mislim da je taj kult na prostoru Balkana najfatalniji. Svi drugi kultovi mogu da se podnesu, ali taj je fatalan i jako smo ga skupo svi platili”.
Kao Titova pionirka usvojila je obožavanje kulta revolucije, pa je i roman morao imati svog velikog revolucionara, Serafina, kome je “pojačala ženski princip” da bi on bio u stanju da izvrši revoluciju, dok je “Luča mikrokozma” uticala na pojavu drugog heroja, Lucifera, “prvog, ili po nekim mitologijama, trećeg palog anđela”.
”Taj pad je jedan od ključnih lajtmotiva i svi u ovom romanu padaju. I Tot je jedan od bogova koji je pao iako je mislio da nikada neće pasti. Na kraju krajeva to je uvijek sa onima koji su na vrhu - vjeruju u svoju beskonačnost i da nikada neće pasti. Taj pad doživljava i posljednji gospodar”.
Bonus video:
