ARHITEKTURA

"Lako nam je da odemo"

Prethodna postava nas je uvjeravala da smo na dobrom putu da - koliko je sjutra, je li - dostignemo Knjaževinu Monako - a nova postava nam, bez imalo zazora, servira pričice o Singapuru

29578 pregleda 30 reakcija 29 komentar(a)
Milojko Spajić, Jakov Milatović i Zdravko Krivokapić, Foto: Twitter/Zdravko Krivokapić
Milojko Spajić, Jakov Milatović i Zdravko Krivokapić, Foto: Twitter/Zdravko Krivokapić

Uzeh u pretprošli petak, 1. oktobra, da vrtim kanale - sve u nadi da ću naletjeti na neku emisiju o aktuelnim problemima koji pritiskaju (kao pegla) arhitektonsko-urbanističku struku (ugašenu) - ili pak na neki poučan dokumentarac o arhitekturi kroz milenijume i vjekove - odnosno o transcedentnoj potrebi čovjekovoj da gradi - i potrefih - kao za inat - baš na Milojka Spajića, desnu ruku našega gospodina đenerala Krivokapića, slava mu i milost.

”Međutim”, veli Miki, “mi stvarno pokušavamo da održimo fokus na pravim stvarima (i ja pokušavam brate moj, Bog mi je svjedok, da održim fokus na pravim stvarima - op.a.). I na onim stvarima gdje će građani i čitava država stvarno osjetiti progres (neki pojedinci jesu osjetili progres, ne velim - ali teško da smo, kao društvo, išta osjetili do jada i čemera - op.a.). I to mi radimo iz duboko sebičnih razloga, jer mi želimo da ostanemo u ovoj državi (ne sumnjam Miki, brate moj, da je tako - ko od visokih i najviših državnih zvaničnika, bivših i aktuelnih, ne bi poželio da ostane u ovom raju? - op.a.). Svi mi koji smo se vratili, mi smo se ovdje vratili da bi ostali (mi, građani, vječni smo vaši dužnici - op.a). Mi ovdje od Crne Gore pravimo Singapur, da ne bih morao da se vratim u Singapur, nego da ostanem ovdje i uživam u Singapuru”.

Dakle, prethodna postava nas je uvjeravala da smo na dobrom putu da - koliko je sjutra, je li - dostignemo (i prestignemo) Knjaževinu Monako - a nova postava nam, bez imalo zazora, servira pričice o Singapuru - ostrvskoj državi čija je teritorija upola manja od teritorije CG, otprilike, ali zato ima devet puta brojniju populaciju, otprilike, i nominalni BDP per capita (bruto domaći proizvod po glavi) osam puta, opet otprilike, veći od našeg.

Znamo i da su brojni pojedinci iz prethodne postave s lakoćom prebacivali singapursku normu - a znamo da tu normu prebacuju i srećni pojedinci iz aktuelne postave. Prihodovati 60.000 dolara na godišnjem nivou - što je oko 52.000 eura u ovom trenutku - nije neuobičajeno u današnjoj CG. Primjera radi, gospodin Todorović (prvi čovjek kompanije To Montenegro) uspijeva u tome - pa zašto onda ne bi i Miki, kao đeneralova desna ruka, stvarno “uživao u Singapuru” ovdje. A širokim narodnim masama sljeduje pjesmica za laku noć: I ti ćeš ovo isto da radiš kume, samo sutra.

”A lako nam je da odemo!”, spremno uskače Jakov Milatović, đeneralova lijeva ruka. “Ja mogu”, veli Jakov, “sjutra da odem u London, on (Mickey - op.a.) može sjutra da se vrati u Singapur, tako da... Mi zaista, sve što radimo i sve što smo do sada uradili, ja sam apsolutno siguran da pričam u ime svih članova Vlade i predsjednika Vlade, radimo to da bi zaista svim građanima u Crnoj Gori bilo bolje i da bi sjutra... Ja imam dvoje djece - ja ne želim da moja djeca dođu u situaciju u koju sam ja došao, kad je u pitanju odnos sa mojim roditeljima, da sam želio da odem iz Crne Gore zbog određenih ekonomskih okolnosti. Ja, znači mi ovo radimo zbog nas i zbog naše djece i zbog svih ostalih građana u Crnoj Gori”.

Vele da su Mickey i Jakov vrsni stručnjaci - vrhunski eksperti - u domenima svojih ekspertiza - i ne sumnjam da bi mogli - koliko je sjutra - da se vrate odakle su došli da spašavaju CG - na dobrobit svih nas - ali, trenutno, nema naznaka da preduzimaju korake u tom pravcu. Uzmite bilo koju sladostrasnicu ili pak sladostrasnika koji gori (ili je izgorio) u plamenu izvršne vlasti - i reći će vam da se ništa ne može porediti sa tim iskustvom/osjećajem. Na stranu što mnoge ovdašnje success stories završavaju u baruštini jeftine demagogije i još jeftinijeg populizma - to je valjda cijena koju treba platiti.

I zato - s vjerom u Boga - za krst časni i Crnu Goru, majku našu!

***

Što se tiče oficijelnog dijela programa, moram da vam se pohvalim (ako već nijesam? - vjerovatno jesam) da sam iskopao nešto što je naslovljeno “Predlog za imenovanje savjetnice predsjednika Vlade Crne Gore za urbanizam”.

”Predsjednik Vlade Crne Gore je”, veli, “predložio da se Ana Samardžić, dipl. inž. arhitekture, imenuje za savjetnicu predsjednika Vlade Crne Gore za urbanizam”. I još veli, u obrazloženju, “da predsjednik Vlade u svom Kabinetu ima savjetnike koje, na njegov predlog, imenuje i razrješava Vlada, pa... s obzirom na profesionalne reference, kao i činjenicu da kandidatkinja ispunjava uslove za imenovanje, predlaže da Vlada Crne Gore usvoji navedeni predlog i donese rješenje o imenovanju savjetnice predsjednika Vlade Crne Gore za urbanizam Ane Samardžić, dipl. inž. arhitekture”.

Ne sumnjam da je gospođa Samardžić savršen kadar za pomenutu funkciju, ali bi mi bilo drago da je gospodin đenerale Krivokapić u obrazloženju barem naveo, u najgrubljim crtama, što je to što je presudno uticalo na njegovu odluku da upravo gospođu Samardžić uzme za savjetnicu. Ne radi mene, molim vas, nego radi arhitektica mladih - mnogo mladih, mnogo slatkih - te arhitekata mladih - jednako slatkih, jednako mladih - koji će, eventualno, poželjeti da se u bliskoj budućnosti ostvare na isti način na koji se ostvarila gospođa savjetnica predsjednika Vlade Crne Gore za urbanizam.

Bojim se samo, sa druge strane, da breme koje nosi gospođa Samardžić u jednom trenutku ne postane preteško. Gospođa Samardžić je u međuvremenu imenovana za članicu Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, te za članicu Savjeta za praćenje izrade prostornog plana CG - uz pomenutu gospodu Spajića i Milatovića, naravno. Bojim se, konkretno, od tzv. kumulacije/gomilanja funkcija - što će reći da se lako može desiti da se sve svede na najuži ekspertski krug oko gospodina đenerala.

Kako bilo, podsjetiću vas da je Vlada Crne Gore - slava joj i milost - na 40. sjednici, održanoj 23. septembra tekuće godine, formirala pomenuti Savjet za praćenje izrade Prostornog plana CG. U prošli utorak, 5. oktobra, održana je i Prva, konstitutivna sjednica Savjeta, kojom prilikom je đenerale Krivokapić naglasio “da nam je zajednički prioritet budući dinamični razvoj Crne Gore”.

”Ovaj cilj nije cilj samo ove Vlade”, veli đenerale naš, “već i cijelokupnog društva Crne Gore. Izrada Prostornog plana je proces koji osim strateškog definisanja budućeg razvoja Crne Gore, ujedno nam otvara mogućnost da se zajedničkim snagama svi okrenemo našem daljem razvoju koji vodi ka ispunjavanju uslova za brzi pristup Crne Gore Evropskoj uniji”.

Amin! Kad ga đenerale zakuca, zakucano je - i ostaće zakucano vo vjeki vjekov.

OK, ispucah za danas - o još nekim detaljčićima vezano za Savjet - naredne subote.