I pored djela koja svakodnevno nastaju, pijanisti u većini slučajeva za predstavljanje publici biraju ona nastala prije više od jednog vijeka.
Međutim, ima i profesionalnih muzičara koji na klaviru vole da izvode i kompozicije novijeg datuma, a jedna od njih je i Maja Mihić.
Održala je tokom svoje karijere brojne solističke koncerte, nastupala je u različitim kamernim ansamblima od dua do kvinteta i sarađivala je sa brojnim muzičarima. Nastupala je sa ansamblom duvača Beogradske filharmonije, a kao solista i sa Umetničkim ansamblom Vojske Srbije Stanislav Binički i sa Gudačima Sv. Đorđa.
Već više od deset godina aktivno sarađuje sa violinistkinjom Madlen Stokić Vasiljević i klarinetistom Milošem Nikolićem u okviru trija “Pokret”, a nedavno su se predstavili i crnogorskoj publici.
Maja je dobitnica više nagrada na takmičenjima pijanista, od kojih su najznačajnije na polju kamerne muzike.
”Oduvijek me privlači kamerna muzika i uopšte zahvaljujući njoj imala sam sreću da tokom karijere sarađujem sa divnim kolegama. Kamerna muzika me inspiriše i obogaćuje. Pored toga što sviram i solo klavirsku muziku, međutim, kamerna mi je nekako s godinama postala vrlo neophodna, jer je ovo vrlo usamljenički poziv”, priča u razgovoru za Vijesti Mihić.
Savremenu muziku zavoljela je, kako kaže zahvaljujući ideji da svira sa kolegama - violinistkinjom Madlen i klarinetistom Milošem.
”Kada smo se okupili i riješili da napravimo koncert, još na prvom smo odsvirali sve što je bilo napisano do tada iz pera domaćih autora za ta tri instrumenta. Onda smo se zapitali da li je to to i hoćemo li staviti tačku na naš trio. Bilo nam je žao da se to desi s obzirom na činjenicu da smo ostvarili dobru saradnju, te smo odlučili da nastavimo našu misiju i poručimo djela kod kompozitora za naš trio”, ispričala je Mihić.
Tako je 2011. trio “Pokret” zvanično počeo sa radom, pokrenuvši domaće autore da se aktiviraju i pišu. Već godinu dana kasnije ovaj kamerni ansambl je odsvirao veliki koncert u Kolarčevoj zadužbini sa osam premijernih djela.
”To je imalo odjeka u javnosti, a prijem je bio toliko dobar i od publike, i stručne javnosti, kolega izvođača, kompozitora, da više nije bilo sumnje da ćemo to nastaviti da radimo”, pohvalila se ona.
Iz godine u godinu mijenjali su se projekti, te danas mogu se pohvaliti da imaju skoro 40 djela napisanih za sastav “Pokret”.
”To je zaista impozantan broj, posebno kad vidite da se na jednom koncertu može izvesti otprilike pet, do šest kompozicija. E zamislite onda koliko je to programa i koliko je to sati muzike”, napominje Mihić.
Sagovornica “Vijesti” priznaje da svaki član ima svoje omiljeno djelo, ali se oko repertoara za koncerte lako dogovaraju.
”Mnoga su djela na potpuno različit način osvojila naša srca. U pitanju su toliko raznovrsne ideje i različiti načini poimanja muzike, zvuka, spoja ta tri instrumenta. Uključili su se i kompozitori sa idejama koji su proširili spektar zvuka upotrebom narodnih instrumenta koje naš kolega Miloš poznaje i istražuje. Takođe, bilo je i ideja gdje se koristila elektronska muzika. U nekim djelima imamo i raznih zvučnih efekata, pa je recimo u jednom bio u fokusu poklopac od šerpe, takođe smo imali i one zvončiće koji reaguju na promaju što se kače po terasama... Sjećam se da sam svirala picikato po žicama. Ma, bilo je toliko raznolikih i maštovitih ideja, a svako od djela ima neki svoj specifični sadržaj, poetiku, tako da su mnoge kompozicije nama baš legle, ušle nam pod kožu. Međutim, znamo da postoje i kompozicije na koje publika lijepo reaguje i koja su posebno komunikativna i za slušaoce”, ispričala je Mihić i objasnila šta to znači “komunikativna kompozicija”:
”To znači da se nije mnogo otišlo van tonalnog okvira. Šira publika voli da prepozna i da muzički jezik bude nekako kroz tonalni sistem. Ima tu dosta djela koja su pisana u okviru proširene tonalnosti, pa mislim da publika malo bolje reaguje na to, iako su nama kao izvođačima vrlo provokativna i izazovna djela ona koja idu i van tog sistema, koja su intelektualno zahtjevna, koja su kao rebus koji treba odgonetnuti. Naročito ako su pisana za klavirske dionice. Volim da probam da razmišljam i riješim taj sistem koji mi je kroz kompoziciju zadat, pa da kroz te akordske sklopove i nizove tonova probam da otkrijem u kojoj smo sferi i na koji način komuniciramo i razmišljamo”.
Kaže da i danas ima veoma zahtjevnih i virtuelnih djela, kao i u prethodnim epohama.
”Tu se traži od pijaniste da razmišlja izvan okvira onog koji je stekao, razvio i vježbao tokom školovanja. Kod današnjih kompozicija uvijek je nešto napisano izvan toga i zna da bude izazovno i virtuozno. U nekim djelima klavir ima ulogu jednog pouzdanog pratioca svega što rade druga dva instrumenta, a ponekada je on kao neka inspiracija za neke do sada neistražene zvukove, pa zvuči recimo kao udaraljka ili kao picikato violina. Meni je jako interesantno što se taj dijapazon istraživanja instrumenta i zvuka svakom danom proširuje. Kao da tu nema granica. Ljudi su beskrajno inspirisani da pišu takva djela”, smatra Mihić.
Sem djela modernih kompozitora za svoju dušu voli da svira i kompozicije nastale u drugim epohama.
”Kada nisam sa ansamblom, tu iskažem svu svoju sklonost ka eksperimentima i neobičnim stvarima. Zato kada sam sama u četiri zida, vratim se muzici klasicizma. Sviram Mocarta i volim i francuski impresionizam pisan za klavir i taj sofisticirani zvuk. To mi je, nekako, kao antiteza svemu što radim. U svom tom spletu starog i novog se svakodnevno hranim”, zaključuje Mihić.
I umjetnička muzika treba da prati razvitak tehnologije
Dosta klasične muzike danas se može čuti u crtanim filmovima, a maja se nada da će i savremena muzika imati jednog dana sličnu primjenu.
”Vjerovatno će neka djela ostati. Vrijeme će kroz filtere pokazati šta će se zadržati kao popularna klasična muzika, a šta ne. Na to mi sad nemamo uticaja. Potpuno je drugačije pisati djela za filmove i pozorište, nego ona za koncertnu dvoranu. Tu se sada umnogostručuju mogućnosti zbog upotrebe elektronike i raznih efekata i sintetizovanog zvuka”, objašnjava pijanistkinja i dodaje da su zahvaljujući tehnologiji i animirani filmovi otišli daleko.
”Nevjerovatno se razvijaju i napreduju te tehnologije. Mislim da umjetnička muzika treba da prati napredak tehnologije. Potrebno je da se ta moderna djela uključe i u neko školovanje, jer već imamo više od 100 godina kako je poništen tonalitet. Tu već imamo mnogo napisanih djela, a navikli smo da pod umjetničkom muzikom smatramo klasicima, romantizam tu negdje do ekspresionizma. Mene jako raduje da nova scena u Beogradu u posljednjih deset godina uvijek uključuje i djelo savremenog autora, a ne rijetko i domaćeg. Mislim da je to nešto što treba da odnjegujemo i kod naših studenata, ali i kod publike koja je navikla da kupuje CD-ove standardne klasične muzike kako bi ušla u jezik i sferu nove, aktuelne muzike”, smatra ona.
Bonus video:
