Svaka ozbiljna država koja drži do kulture u istu mora i da ulaže, no malo se toga posljednjih decenija ulagalo kod nas.
Najbolji dokaz shvatanja kulture prethodne vlasti je i zgrada JU Muzičkog centra Crne Gore, koja se godinama adaptirala za potrebe Crnogorskog simfonijskog orkestra. Iako se danas u istoj održavaju koncerti, zgrada nije funkcionalna, no to nije jedini problem sa kojim se ova institucija bori.
Krajem prošle godine imenovan je i novi menadžment, a na mjesto poslovne direktorice došla je Isidora Damjanović, koja ima dug staž u institucijama kulture. Kao neko ko je muzički obrazovan i ima zvanje magistra teorije medija i umjetnosti već samim dolaskom Damjanović je unijela značajne promjene u MCCG. Damjanović, koja je trenutno je na doktorskim studijama na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, sa svojim timom uspjela je da spasi koncertnu sezonu, osnovan je Edukativni centar, ali i baletski studio koji će popularizovati ovu granu umjetnosti, i to sve za dva mjeseca rada. No, Damjanović ne planira na ovom da se zaustavi već ima jasne ciljeve kad je MCCG u pitanju, a o planovima i tome šta je zatekla kada je došla na rukovodeću poziciju priča za “Vijesti”....
Nedavno ste imenovani za poslovnu direktoricu JU MCCG. Kao neko ko ima iskustva i kad je umjetnost u pitanju, ali i mediji, šta će biti Vaš glavni cilj tokom ovog mandata?
Da bi se konstituisala realna stretegija menadžmenta neophodno je sagledati resurse kojima raspolaže neka institucija. I u tom kontekstu najbitnije je uočiti prednosti, ali i nedostatke zatečenog stanja, analitički sagledati svaki segment institucije, a zatim nivoe sa kojih se ti segmenti nadograđuju ka nečem što predstavlja generalnu poslovnu politiku. Prije nego sam došla u MCCG znala sam kako fukcioniše i već sam imala viziju i plan kako da prevaziđem brojne probleme, a kako da postepeno uvodim inovativne elemente u korpus djelatnosti. Iza mene je 26 godina iskustva u muzičkom menadžmentu, ali i kvalitetno obrazovanje koje sam sticala godinama... tako da je MCCG logičan nastavak moje karijere. Moj glavni cilj je da pozicioniram MCCG kao funkcionalnu polivalentnu, instituciju kuture, koja pored izvođačke, razvija svoju djelatnost kroz edukaciju, izdavaštvo, njegovanje kulturne baštine, afirmaciju savremenog crnogorskog stvaralaštva, angažovanje naših muzičara koji su napustili Crnu Goru jer smo kao i danas imali “prečih tema” ne sluteći kako školovalne i izuzetne talente poklanjamo svijetu...
Ljudski resursi su presudni. Čim smo došle u MCCG umjetnička direktorica Mirjana Živković i ja obavile smo individualne intervjue sa svim zaposlenima - više od 80 ljudi - u namjeri da se upoznamo sa obrazovanjem, mogućnostima, preprekama, ambicijama ljudi, koji iz ovih ili onih razloga nisu mogli da koriste svoj potencijal u punom kapacitetu. Tako smo stekle uvid u ljudske resurse i to mi je bila prva smjernica ka djeljenju administracije na Kreativni tim i Sektor za pravne i finansijske poslove. Kroz razgovore, kroz timski rad ljudi su pokazali gdje se najbolje snalaze i daju najbolje razultate. Kad date zaposlenima do znanja da ste prepoznali njihov potencijal svi su motivisani da maksimalno budu posvećeni poslu i to se vidi po rezultatima koje smo zajedno postigli za kratko vrijeme.
Došli ste na ovo mjesto u oktobru. No iako je već mjesec dana prije Vašeg dolaska koncertna sezona 2021/2022. trebalo da počne, što bi značilo da je i plan za nju gotov, ali to se nije desilo već Vas je dočekalo mnogo posla, pa ste za svega nekoliko dana sastavili cijelu koncertnu sezonu. Hoće li brzina kojom ste morali da reagujete i napravite program uticati na njegov kvalitet?
Imali smo sreće da pojedinci koji su ranije bili uključeni u programsko planiranje i organizaciju koncerata pokažu inicijativu i efikasnost. Za svega nekoliko dana urađen je generalni plan sezone od novembra 2021. do jula 2022, kontaktirani dirigenti, solisti, osmišljeni programi... To je bila prelomna tačka za konsolidaciju Crnogorskog simfonijskog orkestra koji je, što zbog korone, što zbog neadekvatnog menadžmenta izgubio svoj kontinuitet. Sve je živnulo. I S druge strane, aktivirao se i Edukativni sektor i s “Karnevalom životinja” izazvao ogromno interesovanje. Već smo prodali drugu reprizu van Podgorice. Što se tiče kvaliteta, on je neupitan jer kontitnuitet zadaje i nove izazove da iz programa u program budemo bolji i ispunimo očekivanja publike. Posebno bih istakla da je u orkestru došlo do smjene generacija i da se svaki gostujući dirigent izjasnio afirmativno po njih. Naravno, uvijek može bolje i mi smo kroz odabir zahtjevnih dirigenata (Romea, Malcev, Tarbuk...) pokazali intenciju da okestar treba i može da drži visok nivo interpretacije.
Prilično ste oštro znali da kritikujete na šta je spala crnogorska kultura; imamo li umjetnike koji mogu da popune određena radna mjesta. Kakvo ste stanje stekli u Muzičkom centru Crne Gore po tom pitanju ?
Crnogorski simfonijski orkestar je u deficitu s pojedinim kadrovima, koje za sada dopunjavamo angažovanjem izvođača sa strane. Moja namjera je da se u najskorije vrijeme taj nedostatak ukloni, ali za to nam je potreban oslonac u edukativnom sistemu. U tom smisli sa Muzičkom akademijom sa Cetinja pokrenuli smo inicijativu da se otvore odsjeci za one instrumente koji su deficitarni: fagote, horne i timpane. Drago mi je da je dekan akademije Bojan Martinović shvatio značaj te naše potrebe i učinio sve da se stvari pokrenu s mrtve tačke.
Zatekla sam stanje koje nije idealno, ne zbog toga što je neko pogriješio, već što nije umio bolje. Problematičan je sam koncept na kojem je postavljena institucija ali nije moje da se žalim, već da učinim sve da stvari krenu u pozitivnom smjeru. Ispred nas je tranziciona godina, u svakom smislu te riječi; i po pitanju ljudskih resursa, programske orijentacije, sektorske strukture, marketinga, digitalizacije, radi se novi sajt, dobili smo novi logo i uskoro ćemo promovisati i novi vizuelni identitet Muzičkog centra.
Orkestar je imao dosta stranaca, neki su ga i napustili. Može li se sa crnogorskim izvođačima graditi uspješna sezona?
Orkestar nisu napuštali samo stranci već i naši ljudi, zbog ličnih razloga i novih profesionalnih mogućnosti, ali i generalnog nedostatka državne politike kada su u pitanju sinhronizovano razvijanje obrazovanja i institucija kulture. Sa crnogorskim izvođačima može da se gradi uspješna sezona ali kada su u pitanju dificitarni kadrovi nemamo izbora osim da pozovemo ljude sa strane. Svi internacionalni orkestri imaju gostujuće muzičare i to nije nikakva novost. Konačno, ne presuđuje goegrafija već kvalitet i time se vodimo u odabiru ljudi koje angažujemo. Naša je sreća što kroz audicije kao kontrolu kvaliteta možemo da vršimo selekciju kadra po kriterijumima koji se poštuju kako u regionu, tako i u evropskim centrima. Nakon audicije svak dobije onu poziciju koju zaslužuje…a ima i onih koji shvate da nisu dorasli zadatku i odu.
Najavili ste razvoj mladih crnogorskih talenata kroz programa stipendiranja. Smatrate li da je važno da se o budućim kadrovima na vrijeme pobrinemo i da još kao studenti osjete kako je to sarađivati sa jednom ozbiljnom institucijom?
Nama je u interesu da naši ljudi budu što više zastupljeni u Muzičkom centru kako bismo ih motivisali da ostanu u Crnoj Gori i sa nama zajedno grade nešto što nije samo produkcija na dnevnom i godišnjem novou, već i nešto što vremenom prerasta u kulturnu baštinu. Muzičkoj akademiji smo predložili nastupe studenata kroz prezentaciju klase u Muzičkom centru. Stariji studenti su već nastupali kao dopuna našem orkestru, kroz “Karneval životinja” najbolji među njima uključeni su u izvođenje djela… I mi smo već na tom projektu oučili pojedince na koje možemo računati u budućnosti.
Raspisali ste audiciju za prijem novih članova. Koliko je onima koji već sviraju u orkestru “sigurna pozicija” ili će svi morati na audiciju? Hoće li napokon CSO imati svog koncertmajstora (nemaju ga već godinama) i hoće li istim biti pokrivene i pozicije za vođe dionica u gudačima i njihove zamjenike, šefa dirigenta …?
Audicija će najvjerovatnije biti raspisana u aprilu, ali prije toga moramo da usvojimo novi pravilnik o audiciji, što će se okončati, najvjerovatnije do kraja januara kada ćemo podjeliti partove za različite pozicije, među kojima će biti i pozicija za koncertmajstora, za koju postoji instresovanje više muzičara. Što se tiče šefa dirigenta ušli smo u pregovore i nadamo se da ćemo do proljeća završiti i tu obavezu, jer i orkestar vrši pritisak na menadžment. Sa šefom dirigentom potpisaćemo ugovor na četiri godine, što će u mnogome relaksirati kako rad orkestra, tako i planiranje godišnje sezone ali i dugoročno planiranje menadžmenta MCCG. Istovremeno radimo na pripremi asistenta dirigenta, što je proces od nekoliko godina, kako kroz praksu, tako i kroz konkretne dopunske programe obrazovanja i doškolovavanja u inostranstvu.
Neki članovi CSO su profesori, neki imaju svoje kamerne ansamble, a ima i onih koji sviraju druge žanrove. Kakva će biti Vaša politika i koliko će projekti van orkestra uticati na njihov rad u istom?
Bilo bi zaista divno da članovi CSO rade samo u matičnoj kući i da od te jedne plate mogu bezbrižno da žive. Ali realnost je sasvim drugačija… Većina njih radi dodatne poslove iz nužde, ljudi imaju porodice, djecu koja se školuju, stambene kredite, brojne druge izdatke… i jedna plata ne može da pokrije sve troškove, ne samo kada su muzičari u pitanju, već bilo koji građanin Crne Gore. Taj novac nije jeftin… jer mnogi od njih su tokom cijelog dana aktivni, malo se odmaraju, a s druge strane publika koja dolazi na koncerte očekuje najbolju moguću interpretaciju.
Svi dirigenti očekuju maksimalan rad na probama i za sada mogu reći da su zadovoljni. Od sljedeće godine uvodimo treći koncert i to će biti obaveza više, jer institucija mora da se razvija i ide naprijed. Ne sumnjam da će svi u orkestru moći da odgovore novim obavezama. Uostalom, znate kako se kaže - ko hoće, nađe način, ko neće - nađe izgovor.
Balet otvara mogućnosti i drugim segmentima
Najavili ste osnivanje baletskog studija. S obzirom na to da Crna Gora nema profesionalni baletski ansambl, ali ni akademiju gdje bi se balerine i baletani školovali, koliko je ova ideja ambiciozna? Nedavno ste imali i audiciju, kako je ista prošla?
Krajem prošle godine izabrali smo na audiciji buduće članove Baletskog studija MCCG. Balet je tipičan primjer neadekvatnog pozicioniranja institucija kulture u školstva. Dakle, imamo Nižu i Srednju baletsku školu, a nemamo institucije gdje bi se taj kadar angažovao i uz profesionalnu aktivnost paralelno školovao na baletskim visokoškolskim ustanovama u regionu. Odlukom o organizovanju Javne ustanove Muzički centar Crne Gore Sl.br.044/13 od 20.09.2013. predviđeno je osnivanje različitih umjetničkih škola, među kojima i baletske, kao i priređivanje muzičko-scenskih programa u koje takođe spada balet, pa smo postupajući po tom aktu došli na ideju da uz CSO imamo baletski ansambl, za sada kamernog tipa. Ponosna sam što su o djevojkama na audiciji odlučivali ljudi koji predstavljaju krem baletskog esnafa, poput Ive Bojović i Aleksandra Ilića, i što smo na kompetentan način došli do osam izabranih djevojaka i dvije alternacije. Studio će voditi profesor baleta Viktorija Strugar kroz edukativni program klasičnog i savremnog baleta, a prvu premijeru planirali smo za kraj aprila. Takođe, planiramo i gostovanja raznih koreografa, sve u cilju kvalitetnijeg rada, kao i stipendiranja balerina koje nastavljaju sa školovanjem van Crne Gore.
Dva mjeseca smo radili na obezbjeđivanju infrastrukture i stvorili smo reprezentativne uslove za rad. Balet otvara mogućnosti i drugim segmentima. On direktno utiče na novu programsku šemu, novu programsku orijentaciju kuće, angažovaćemo kreativne ljude poput kostimografa, scenografa, majstora tona, majstora svjetla… Konačno, gostovaćemo, kao što smo počeli da gostujemo s “Karnevalom” van Podgorice. Vjerujem da idemo ka nečem iz čega će se formirati prvi nacionalni veliki baletski ansambl.
Motivi za rekonstruisanje vojnog objekta u Muzički centar daleko su i od muzike i od kulture
Ono što posebno privlači pažnju javnosti je zgrada Muzičkog centra. Iako se gradila više od deceniju, neadekvatna je za koncerte, krov prokišnjava, a i akustika je problematična. Koliko novca iziskuje popravka svega toga i šta je prioritet?
Bez ikakve rezerve mogu da kažem da država već treba da planira izgradnju nove zgrade kojom bi bio obuhvaćen rad orkestra/buduće filharmonije, baleta i opere, zgrade koju bi osmislio neko ko zna da projektuje institucije ovog tipa, a ne arhitekta čijim projektom Muzičkog centra prvo nije predviđena koncertna dvorana, a kasnije predviđena i posred nje ozidan noseći stub. Kroz moju kancelariju prošlo je desetine ljudi iz oblasti građevinske struke i svi su imali primjedbu na kvalitet izvedenih radova. Zgrada je puna, kako vidljivih, tako nevidljivih mana i nema dana da se ne suočimo s nekim problemom. Frapantna je činjenica da se ta nakaradna gradnja odvijala uz znanje bivšeg Ministarstva kulture koje za 13 godina aposolutno ništa nije preduzelo da kontroliše investiciju od 13 miliona eura. Veoma je indikativno da se jedna ista firma angažuje za institucije kulture, da se uvijek počne s jednim, a završi s drugim, daleko većim budžetom, da se projekat bezbroj puta prepravlja i da se gradnja oteže godinama. Slične probleme koje ima Muzički centar ima i Gradsko pozorište u Podgorici i iskreno se nadam da će za to neko snositi odgovornost. Država bi konačno trebalo da se pozabavi ovim javušlakom i da izvrši sve moguće građevinske revizije kada je Muzički centar u pitanju. Sama činjenice da se neko sjetio da pravi koncertnu dvoranu pored rijeke i mosta s kojeg se prenose vibracije na cijeli objekat govori da su motivi rekonstruisanja vojnog objekta u Muzički centar daleko i od muzike i od kulture, a ponajviše od poštovanja zakona, struke i zdravog razuma.
Bonus video:
