Ljubavno pismo muzici

Iznad svega, Mičelov zanosni roman slavi sposobnost muzike da premosti ambise među ljudima, da opiše svoju epohu i da uzdigne ljudsku dušu

4507 pregleda 0 komentar(a)
D. Mičel, Foto: The Guardian
D. Mičel, Foto: The Guardian

Kultni roman “Forest Gamp” američkog pisca Vinstona Gruma i “Avenija Utopia” engleskog pisca Dejvida Mičela dva su noviteta iz Lagune. Iako žanrovski i tematski različiti ova dva romana su odlična preporuka za čitanje i oba su emotivne priče o jedinstvenim svjetovima.

Roman “Forest Gamp” (prevod Marko Fančović) Vinstona Gruma nije bio pretjerano popularan 1986. godine kada se pojavio, ali je zahvaljujući predivnom filmu iz 1994. godine u režiji Roberta Zemekisa ponovo postao popularan. “Forest Gamp” je priča o “pametnom” idiotu i njegovom putovanju kroz tri decenije američkog kulturnog, društvenog i političkog života ispričana jezikom osobe sa smetnjama u razvoju, sa gramatičkim greškama i južnjačkim slengom.

Grum
Grumfoto: Pinterst

Forest Gamp, glavni junak iz svoje perspektive priča svoju životnu priču od toga kako je postao zvijezda američkog fudbala, kako je napustio Univerzitet Alabama, otišao u Vijetnamski rat, igrao na ping-pong šampionatu u Kini, spasio Mao Cetunga od davljenja, radio za NASA, postao šahovski velemajstor i glumio u filmu sa Rakel Velč, bio profesionalni rvač, pokrenuo svoje poslovno carstvo samo da bi ga prepustio drugima... Kao crvena nit, kroz cijelu priču se provlači njegova ljubav Dženi. Forest Gamp je sa šesnaest godina bio visok metar i devedeset osam santimetara, težio je sto deset kilograma, imao je koeficijent inteligencije 70 i ne baš prijatno djetinjstvo. Ali je umio da trči. I to veoma brzo. A onda ga je otkrio Univerzitet Alabame i od njega stvorio mladu zvijezdu američkog fudbala. Tada je počela nevjerovatna avantura našeg komičnog junaka. Od vijetnamskog heroja do igrača ping-ponga svjetskog ranga, od rvača u namještenim mečevima do uspješnog preduzetnika, naredne tri decenije sudbina je sa Forestom zbijala šale. Ovo je priča pravog Foresta Gampa. Ne onog sa filmskog platna. On psuje, puši travu, ide u zatvor, posrće i ustaje, ponekad je prijek, ali ipak ima zlatno srce.

Vinston Grum koristi gramatičke i pravopisne greške da ukaže na južnjački akcenat, obrazovanje i kognitivne smetnje svog junaka. Po oobjavljivanju roman nije imao posebnog uspjeha, prodat je u manje od 30.000 primjeraka i nije bio zapažen. Nagla popularnost knjige dolazi 1994. godine kada je filmski studio Paramount Pictures ekranizovao roman - film “Forest Gamp” ovjenčan je sa šest Oskara, ali sa dosta izmjena sa Tomom Henksom u glavnoj ulozi nakon čega je roman prodat u skoro milion primjeraka.

Vinston Grum (1943-2020) bio je američki književnik, najpoznatiji po romanu “Forest Gamp” koji je postao kulturološki fenomen. Knjiga je dobila nastavak 1995. godine pod naslovom “Gump and Co”. Grum je pored slavnog romana napisao i brojna publicistička djela raznolikih tema, uključujući knjige o Američkom građanskom ratu i Prvom svjetskom ratu.

”Veliki rok roman, epsko ljubavno pismo najboljoj muzici koja je ikada postojala i knjiga koju je ta muzika oduvijek čekala” - ovim riječima poznati engleski pisac i muzički novinar Toni Parsons najbolje je opisao najnoviji roman “Utopia Avenue” svog sunarodnika i nadasve veoma talentovanog pisca Dejvida Mičela.

Roman prati izmišljeni rok bend Utopia Avenue, formiran u Sohou u Londonu, 1967. godine. Okupio ih je njihov kanadski menadžer Levon Frankland kao “psihodeličnu-folk-rok” supergrupu. Naziv svakog poglavlja je naslov pjesme i fokusira se na jednog od članova benda. U romanu se pojavljuju i stvarni muzičari te epohe, od Dejvida Bouvija, Džerija Garsije, Lenarda Koena, Sida Bareta, Džona Lenona, Alena Ginsberga, Fransisa Bejkona, Džoni Mičel, Stiva Vinvuda, K. Muna, Frenka Zape, sve do članova kluba 27: Džimija Hendriksa, Dženis Džoplin, Džima Morisona, Brajan Džonsa. Utopia Avenue je vjerovatno najzanimljiviji britanski bend za koji nikada niste čuli. Ponikli iz londonske psihodelične scene 1967, folk pjevačica Elf Holovej, bluz basista Din Mos, gitarski virtuoz Jasper de Zut i džez bubnjar Grif Grifin zajedno su stvorili jedinstven zvuk i tekstove koji su opisivali duh tadašnjeg burnog vremena. Grupa je za dvije godine snimila samo dva albuma, ali njihovo muzičko nasljeđe živi i danas. Najistaknutiji član benda je Holanđanin Jasper de Zut, bivši školarac iz Velike Britanije, i direktni potomak Jakoba de Zuta, koga smo upoznali u Mičelovom romanu “Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta”. Jasperovo mentalno stanje je osjetljivo i uznemirujuće, ali je njegov način sviranja gitare virtuozan i često ga zbog toga upoređuju sa Erikom Kleptonom. Kada Jasper doživi nervni slom, fantastični elementi stupaju u priču.

Mičel pripovijeda o kratkom ali blistavom putu benda Utopia Avenue od klubova u Sohou i zapuštenih sala za igranke do obećane zemlje Amerike, upravo kada je Ljeto ljubavi uzmicalo pred nečim mnogo mračnijim. U ovoj višeslojnoj povijesti o snovima, drogama, ljubavi, seksualnosti, ludilu i kajanju, o nesigurnom usponu do zvijezda i faustovskom sporazumu kojim se postiže slava svjedočimo sudaru između mladalačkog idealizma i cinične realnosti dok se šezdesete bliže kraju. Iznad svega, ovaj zanosni roman slavi sposobnost muzike da premosti ambise među ljudima, da opiše svoju epohu i da uzdigne ljudsku dušu.

Dejvid Mičel rođen je 1969. godine u Sautportu, a odrastao je u Melvernu (Vorčesteršair, Velika Britanija). Studirao je englesku i američku književnost. Nakon studija živio je godinu dana na Siciliji, a zatim se preselio u Hirošimu (Japan) gdje je tokom osam godina predavao engleski jezik. Sada živi u Irskoj. Prvi roman Dejvida Mičela, “Ghostwritten”, objavljen je 1999. Dobio je nagradu “Mejl on Sandej/Džon Luelin Ris” kao najbolja knjiga pisca mlađeg od trideset pet godina, a takođe je uvršten i u uži izbor za Gardijanovu nagradu za debitantsku knjigu. Njegov drugi roman, “number9dream”, uslijedio je 2001. i uključen je u uži izbor za Bukerovu nagradu kao i za Memorijalnu nagradu “Džejms Tejt Blek”. Dejvid Mičel je 2003. izabran za jednog od Grantinih najboljih mladih britanskih romanopisaca. Njegov roman “Atlas oblaka” po kojem je 2012. godine snimljen istoimeni film bio je u najužem izboru za Bukerovu nagradu. A roman “Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta” osvojio je 2011. godine Komonvelt nagradu. Za roman “Nevidljivi sati” dobio je nagradu World Fantasy Award za 2015. godinu.

Bonus video: