Dvije Zlatne palme i jedan Oskar, Zlatni globus, evropske i njemačke filmske nagrade… Rijetko koji svjetski režiser je toliko nagrađivan. Mihael Haneke, koji danas puni 80 godina, već sada je legenda u svijetu filma.
Ovako veliku karijeru niko nije mogao da predvidi, s obzirom na to da je on u početku radio kao dramaturg na jednog nemačkoj televiziji, gdje je napravio nekoliko filmova. Ali bogata karijera mu je donela dvije Zlatne palme u Kanu, Oskara, Zlatne globuse i više evropskih filmskih nagrada.
Mihael Haneke proteklih godina teško da je mogao da se odbrani od pohvala. Svoj stil, ili kako kaže svoju „drugu karijeru“, pronašao je tek kao filmski reditelj i scenarista. Taj Austrijanac rođen je 23. marta 1942. godine u Minhenu, a na velikom platnu radi od 1989.
Zvjezdani uspjeh
Snimio je jedanaest filmova, a već njegovo prvo djelo, „Sedmi kontinent“ (1989), se ne zaboravlja. Filmom brutalnog i nepodnošljivog intenziteta, Haneke je prosto urezao svoj debi na veliko platno. Film prati porodicu koja svjesno izvrši samoubistvo. To je priča koja publiku ne ostavlja ravnodušnom.
Naredni Hanekeovi filmovi takođe su veoma intenzivni, oštri u analizi i maltene bez ikakvih saosjećanja prema protagonistima. Austrijski reditelj oslikava svoje priče na velikom platnu poput patologa na obdukciji. I kao da dovikuje publici: „Ovo je istina, pogledajte. Život je ovakav kakvim ga ja prikazujem.“ Površna razonoda uz skretanje pažnje i eskapizam nisu deo njegovog filmskog izraza.
Proslavio se i u Holivudu
Ne iznenađuje činjenica da je rimejk svog filma „Smiješne igre“ iz 1997, Haneke 2007. sam režirao. Odobrenje za zadnju klapu morao je lično da dâ, jer je njegov uslov da uopšte radi u Holivudu bio da bude dio kreativnog procesa. Ipak, to ostvarenje nije i njegovo najbolje djelo.
Oskara je na kraju dobio 2013. godine za film „Ljubav“ sa Žan-Luj Trentinjanom i Emanuelom Rivom. Oni tumače stariji bračni par koji je čitav život proveo zajedno i polako postaju svjesni da dolazi kraj.
Trijumf društvene analize
Tri godine prije nego što je osvojio najprestižniju filmsku nagradu, Haneke je već ostvario velike uspjehe na filmskim festivalima i osvojio nagrade sa njegovim vjerovatno najpoznatijim filmom „Bijela traka“ (2009), čija se radnja dešava prije Prvog svjetskog rata.
Haneke spada u mali krug onih privilegovanih reditelja koji su dva puta nagrađivani Zlatnom palmom na Filmskom festivalu u Kanu. Ali, iako je sigurno da je ponosan na svoja dostignuća, za pretpostaviti je da mu nisu važne te zlatne i srebrne figurice. On je prije svega intelektualac analitičkog i oštrog duha. Od crvenog tepiha više ga raduju pune sale zahtjevne publike.
U filmskom fokusu i tragedija izbjeglica
Njegov posljednji film „Srećan kraj“ stigao je u bioskope 2017. U filmu uloge tumače i Hanekeovi miljenici Izabel Iper i Žan-Luj Trentinjan, a po prvi put je tu i Matju Kasovic. Film prati par koji se u gradu Kaleu na sjeveru Francuske bavi jednom izbjegličkom tragedijom. To je tema koja je nažalost i danas aktuelna.
Nakon tog filma reditelj osvojio još nagrada, a 2018. dobio je Orden zasluga za nauku i umjetnost i bavarski Orden Maksimilijana za zasluge u nauci i umjetnosti. Godine 2019. dobio je i Orden zasluga Savezne Republike Njemačke.
Odbio je da daje intervjue za svoj rođendan. Razumljivo, njegova djela govore sama za sebe.
Bonus video:
