"Lišće, vetar i ja" Petra Božovića

Namjera Petra Božovića bila je da mlađoj generaciji približi poeziju kao najveću tvorevinu ljudske duhovnosti, kao i da starije generacije podsjeti i vrati u vrijeme kada je poezija bila sastavni dio kulturnog odrastanja

4157 pregleda 95 reakcija 2 komentar(a)
Božović na sceni u Nikšiću, Foto: Svetlana Mandić
Božović na sceni u Nikšiću, Foto: Svetlana Mandić

„Poezija je ritmičko stvaranje ljepote u riječima“, govorio je Edgar Alan Po. Da je to tačno Nikšićani su mogli da se uvjere tokom poetskog koncerta barda jugoslovenskog glumišta, Petra Božovića, pod nazivom “Lišće, vetar i ja”. Koncert je Nikšićko pozorište organizovalo povodom Svjetskog dana pozorišta.

U prvom dijelu dijelu programa, Božović je govorio “Veru Pavladoljsku” Matije Bećkovića, uz gitarsku partnju Dejana Vozlića, dok je u drugom dijelu, uz pratnju Radmile Knežević na violončelu, govorio “Zapis o crnom Vladimiru” Stevana Raičkovića.

„Namjera Petra Božovića bila je da mlađoj generaciji približi poeziju kao najveću tvorevinu ljudske duhovnosti, kao i da starije generacije podsjeti i vrati u vrijeme kada je poezija bila sastavni dio kulturnog odrastanja”, stajalo je u najavi. Božović je kompakti disk “Lišće, vetar i ja”, sa stihovima Bećkovića i Raičkovića, objavio krajem 2016. godine i od tada je održao veliki broj poetskih koncerata.

Svetski dan pozorišta
foto: Svetlana Mandić

"Počeci projekta 'Lišće, vjetar i ja' vežu se za 1971. godinu kada je izašao 'Zapis o crnom Vladimiru' Stevana Raičkovića. Bio sam oduševljen tim tekstom. Nešto kasnije, u Kolašinu, pitao sam Matiju Bećkovića da mi napiše nešto poput 'Crnog Vladimira'. On je već sada napisao tekst 'Reče mi jedan čoek'. Poznavao sam Veru Pavladoljsku, govorio sam na otvorenom grobu i tada mi je pjesnik Brana Petrović rekao: 'Petre, trebao si sve reći, nisi trebao skratiti i čistiti govor'. Sve to sam zapamtio, akumulirao i rekao sam da ću jednog dana od toga da napravim autorski projekat“, kazao je Božović nakon koncerta. U međuvremenu je, kako je dodao, Bećković napisao drugi dio poeme „Vera Pavladoljska“, sa doživljajem u Valjevu, pa je sve to, uz Raičkovićevog "Crnog Vladimira" dramaturški objedinio, obradio i tako je nastao poetski koncept „Lišće, vetar i ja“. „Sa ovim projektom nastupamo već nekoliko godina, a publika u svim sredinama reaguje ljudski, od srca. Ljudi su željni emocija, a prava poezija treba čovjeku. Dan danas često, kod kuće, kada čitam ovaj tekst i spremam se za nastup, ne mogu da ne zaplačem, jer to se, osim mene, valjda tiče još nekog", kazao je Božović koji ni tokom koncerta nije mogao da zadrži emocije i suze. Vozlić, koji je kantautor, predstavio se publici sa tri svoje pjesme, a na samom početku glumac Nikšićkog pozorišta, Stevan Vuković, pročitao je poruka koju je za Svjetski dan pozorišta ove godine uputio Piter Selars, američki operski i pozorišni reditelj: „Pozorište je umjetnost iskustva...Pozorište epske vizije, svrhe, ozdravljenja, obnove i brige treba nove rituale. Ne treba nas zabaviti. Treba nas okupiti. Trebamo dijeliti prostor i trebamo njegovati zajednički prostor. Trebamo zaštićene prostore dubinskog slušanja i jednakosti. Pozorište je stvaranje prostora jednakosti na Zemlji između ljudi, bogova, biljaka, životinja, kapljica kiše, suza i preporoda. Prostor jednakosti i dubinskog slušanja osvijetliće skrivena ljepota koju u životu održava duboka međuigra opasnosti, spokoja, mudrosti, djelovanja i strpljenja. Ovo je vrijeme da do srži osvježimo naše umove, naša osjećanja, našu maštu, naše istorije ali i naše budućnosti. Taj zadatak ne mogu ostvariti izolovani ljudi radeći odvojeno. To je posao koji moramo obaviti zajedno. Pozorište je poziv da taj posao radimo zajedno“, stoji, između ostalog, u Selarsovoj poruci. Svjetski dan pozorišta proslavlja se od 1962. godine, dok tradicionalnu poruku, na poziv Međunarodnog teatarskog instituta - ITI, upućuje pozorišna ličnost visoke svjetske reputacije, afirmišući ulogu i značaj teatarskog stvaralaštva. Poetski koncert „Lišće, vetari ja“, organizovan je u okviru martovskog repertoara Nikšićke kulturne scene.

Bonus video: