Pozorišni segment 35. Barskog ljetopisa počeo je mjuziklom “Neki to vole vruće” Narodnog pozorišta Niš koji je preksinoć odigran na Ljetnjoj pozornici Doma kulture.
Pozorišnu adaptaciju čuvenog filma iz 1959. godine režirao je prvak drame niškog Narodnog pozorišta Aleksandar Marinković. On ujedno tumači i jednu od glavnih uloga, dok je Dragani Mićalović povjerena rola Puslice.
Ovaj projekat omaž je vanvremenskom filmu “Neki to vole vruće”, međutim mjuzikl je ipak potpuno autentičan zbog autorske muzike i songova, a Marinković objašnjava da nije bilo u mogućnosti da priušti tantijeme za veliki brodvejski mjuzikl, već su se odlučili da svoju adaptaciju naslone na film.
Osvrćući se na kompleksnost istovremene režije nekog komada i igranja u njemu, Marinković kaže da je bilo izazovno i opterećujuće, ali da je od ključne važnosti u tom segmentu izbor saradnika.
”Saradnici i ljudi koji mjuzikl vole podjednako kao i ja, bili su od presudnog značaja za uspjeh ovog projekta. Nebojša Gromilić, koreograf, Irena Popović Dragović koja je radila muziku i songove i drugi, bili su oko mene da me rasterete u momentima kada moram biti na sceni. Pronašli smo ključ kako da uspješno budem na oba mjesta i sve je funkcionisalo. Praviti mjuzikl uopšte jedna je vrsta ludosti, ali i hrabrosti, pa iako je bilo naporno, tamo gdje smo krenuli, stigli smo”, sa ponosom ističe Marinković.
Kako kaže, proces rada na mjuziklu donosi jednu posebnu atmosferu i energiju.
”Mjuzikl vas uvlači u proces, želja i atmosfera koja je rijetko prisutna kada se radi klasična dramska forma, muzika, zvuk, veliki broj ljudi, guraju vas naprijed i nekako utiču na to da se problemi sami od sebe rješavaju, onako kako su i došli. Mjuzikl je čudna pozorišna forma, ali po mom mišljenju formu budućnosti”, smatra on.
Svojevremeno je glumicu Merlin Monro upravo proslavila uloga Puslice iz pomenutog filma, dok je u domaćoj produkciji ista povjerena Dragani Mićalović kojoj iako je ovo prva uloga u mjuziklu, dobro se snašla.
”Trudila sam se da izgradim neki svoj put. Naravno, nisam željela da previše odskačem od onoga što jeste orginal i što je postavljeno u prvoj verziji, ali sam nekako u tom posmatranju Monro kao Puslice vidjela i neki dio koji sam doživjela kao dio nje same, mimo uloge. Analizirajući njenu biografiju i život, smatram da je ona u proces i te kako uvukla dio sebe i svoje velike potrebe za ljubavlju i potrebe da nekom pripada kao i dječije radosti koju je nosila u sebi. Ta njena borba između ‘želim da budem žena’ i ‘ja sam dijete u tijelu žene’ može se lako čitati u njenoj ulozi”, smatra Mićalović.
Novo poglavlje u svojoj karijeri ulogom Dafne otvorio je i mladi Uroš Milojević, od skoro i stalni član ansambla niškog pozorišta, koji pored Marinkovića i Mićalović igra jednu od glavnih uloga. Prema ocijenama mnogih, maestralno je odigrao lik koji se zbog nevolja maskira u ženu.
”Vrlo sam ponosan na ono što smo napravili. U isto vrijeme je bilo jako teško, ali i jako inspirativno. Već na prvoj čitaćoj probi, još u novembru prošle godine, tražio sam da što prije dobijem ženske cipele sa potpeticom. Stigle su nakon dvije nedelje i ja ih od tada pa do februara, kada je bila premijera, gotovo da nisam skidao, čak i kada nemam scene u kojima trebam biti na potpeticama kako bi ih ‘osvojio’. Usput sam posmatrao svoje koleginice, prijateljice i ‘krao’ njihove fizičke postupke kako bi moja uloga publici bila interesantna”, kazao je Milojević.
Bonus video:
