Ispostavilo se, eto, da je prognoza koju sam iznio u pretprošlu subotu - da će se desiti krš i lom - bila pogrešna. Drug Vuković, Milov prvi pobočnik - nije slomio nogu. Nijesam mogao da vizuelizujem Vukovića podvijenoga repića - to stoji - ali braćala moja i sestre moje jesu! Čestitam, u to ime, svima koji su zaokružili neku od partijskih lista pod rednim brojevima: 3, 4, 5 i 6. Ne vjerujem da ću/ćemo/ćete uživati u performansu koji nam, za sve pare, spremaju omladinac Milatović & DF d.o.o. - ali promjena na podgoričkom prijestolu svakako prija (pa što nam Bog da).
***
Dunjica, moja supruga, (još) nije državljanka CG - i, shodno tome, nema pravo glasa - a kako sam ja davno riješio da na podgoričkim izborima glasam dijagonalom preko listića - da se suzdržim od zaokruživanja, drugim riječima - predložih neutješnoj Dunjici da mi kaže za koju listu bi glasala - kada bi imala pravo glasa, je li - pa da ja glasam umjesto nje, na mom listiću, za listu koju ona izabere.
Zaokruži, veli Dunjica, Rakčevića...
Nemoj ženo Rakčevića molim te - ne sviđa mi se, rekoh, ni on, ni njegova partija, ne sviđa mi se ni šef te partije - a od Rakčevićeve ideje da se “urbanizuju” Sadine, igra mi lijevo oko, već danima...
Dobro ženo, dobro - nema rasprave, glasaću za Rakčevića...
Tako da sam (i ja) glasao u prošlu nedelju (umjesto Dunjice, koja nema pravo glasa). Idealno bi bilo da me Dunjica podržala u nakani da jedanput britkom hemijskon mahnem, britkom hemijskom i desnicom rukom - i poništim listić dijagonalom - ali izgleda da mojoj časnoj nakani nije bilo suđeno da bude sprovedena u djelo ovoga puta.
***
A što se tiče pozicije druga Vukovića na našoj distopijskoj društveno-političkoj bojišnici, nameću se dva pitanja u ovom post factum trenutku: da li će Vukovićev poraz u Podgorici poslužiti kao povod za ozbiljnija političko-programsko-ideološka prestrojavanja unutar partije koju smatra svojom? - jer se ispostavilo da je platforma sa koje je Vuković nastupao bila daleko od stabilne i još dalje od učinkovite - a drugo pitanje zapravo proizilazi iz prvoga, i tiče se, u suštini, Vukovićeve ukupne mentalne konstitucije: da li je Vuković taj koji će razmaći debele zastore i otvoriti prozore, kako bi svjetlost ušla u samo srce tame?
Odgovor na prvo pitanje je: neće - a na drugo: nije Vuković taj. No way!
Krenemo li pak od pretpostavke da je gospodareva odluka da Vukoviću otvori velika vrata počivala na intuiciji, odnosno na subjektivnoj procjeni - tipa: Vuković je dobar momak - onda je, kladio bih se, svemu prethodio povijesni trenutak kada je gospodar zavirio u Vukovićevu slatku dušu - i zaključio da Vuković definitivno nema predispozicije za ozbiljniju (povijesnu) ulogu - što bi se, u prvom redu, odnosilo na ozbiljan manjak invencije (domišljatosti) kod Vukovića - i još ozbiljniji manjak političke ambicije i odlučnosti - a što bi bila dva ključna preduslova, je li, da pojedinac osjeti da je baš on the chosen one - ili, drugim riječima, da mu je, od strane viših sila, povjerena povijesna misija. Vuković je, ispostavilo se, solidan i nadasve lojalan igrač - zbora nema - ali nedorastao ovom vrlo specifičnom povijesnom trenutku - a vrlo vjerovatno i svakom drugom trenutku.
Druže, najbolje je da naspeš sebi čašu konjaka - i da pustiš suze da se same sljevaju...
***
Nakon što su gospoda Abazović i Đukanović izglasali nepovjerenje Vladi đenerala Krivokapića - jedno od pitanja oko kojih su se lomila koplja na društvenim mrežama bilo je sljedeće: a što Džejkob & Mickey rade u CG? Zašto Mickey nije u Singapuru, a dijete Džejkob u Londonu - zašto nijesu tamo gdje ih čekaju i visoka mjesta i izvrsne plate?
U ovom bi trenutku trebalo, valjda, da je svima sve jasno. Džejkob & Mickey - ekspertske uzdanice đenerale Krivokapića - nijesu od onih koji okreću leđa problemu - tj. Crnoj Gori - majci našoj, vazda joj slava i milost.
Ispostavilo se, eto, da Vuković nije slomio nogu - nogu je slomio Džejkob - ali ipak gajim stanovite rezerve po pitanju (stvarnih) motiva koji stoje iza odluke špiceva Pokreta Evropa sad! (Ili nikad!) da zarone u smrdljivu baruštinu naše društveno-političke zbilje.
Kako bilo, predlažem da sačekamo tih nekoliko Džejkobovih prvih konkretnih poteza....
Ono Džejkobovo: Postaćemo najveća partija u Crnoj Gori! - ne zvuči mi kako treba - ne zato što ne želim da se to desi - nego zato što bi personalni, odnosno partijski interes, morao biti odvojen, u načelu - od opšteg - čak i ovoj fazi.
***
Gugnuh i na temu negativne ocjene kojom je Savjet za reviziju planskih dokumenata (Es Dži Pi) ošamario Koncept Prostornog plana Crne Gore - majke naše, vazda joj slava i milost - a sve u nadi da će se ispostaviti da se neko od tzv. stručnjaka/eksperata oglasio povodom te činjenice - i ustanovih, nošen stanovitom dozom vrlo pozitivne nevjerice, da se oglasio niko drugi do li drug Novica, arhitekt po vokaciji, a po funkciji predsjednik Strukovne komore arhitekata pri Inžinjerskoj komori Crne Gore (IKCG/SKA).
”Generalno”, veli Novica, “imamo loše postavljen sistem u oblasti prostornog planiranja (ajde! - op.a.), koji je sada samo vidljiv čak i laičkoj javnosti”.
Podrazumijeva se da Novica nije zalazio do u detalje - takvo što, ruku na srce, nijesmo ni očekivali od Novice - ali da nam je Novica usput servirao i par brižljivo osmišljenih i formulisanih argumenata na temeljima kojih je izgradio svoj stav da je sistem prostornog planiranja loš - bolje bismo se osjećali.
”Međutim”, zakucava drug Novica, bez zadrške, “stručna javnost odavno upozorava na neodrživost i neprimjenjivost ovakvog sistema i rada”.
OK, drug Novica definitvno ne umije sa riječima, te mu stoga valja pružiti drugarsku pomoć. Što Novica hoće da kaže? - drug Novica hoće da kaže da stručna javnost uporno ukazuje, godinama, da je sistem rada, zalaganja i nagrađivanja u oblasti prostornog planiranja neodrživ - te da se pokazalo u praksi da je krovni dokument kojim su uređeni odnosi i procesi u oblasti planiranja u Crnoj Gori - vječna joj slava i milost - uključujići i sva podzakonska akta (uredbe, odluke, pravilnike, naredbe, uputstva) - jednostavno neprimjenjiv - i da nam treba novi krovni dokument (u kompletu sa novim setom podzakonskih akata).
Uz opasku, naravno, da je tek par pojedinaca javno upozorovalo na ozbiljne anomalije u sistemu rada, zalaganja i nagrađivanja u oblasti prostornog planiranja - te da tzv. struka, odnosno oficijelni predstavnici struke - ne samo što nijesu reagovali, nego su čak i ulagali stanovite napore u ime vrlo afirmativno intonirane promocije Koncepta PPCG - i to na sva zvona - a da smo mi - the royal me - uglavnom bili indiferentni: nezainteresovani, ravnodušni i strogo distancirani...
Što u narednom periodu neće biti slučaj, obećavam...
Bonus video:
