Novi putevi “Lavirinta duše” akademskog slikara Mirka Dragovića predstavljeni su na istoimenoj izložbi u Petrovcu, Spomen-domu “Crvena komuna” koja je otvorena početkom mjeseca i biće dostupna posjetiocima do 17. novembra.
Prepoznat po svom upečatljivom ciklusu, Dragović je u razgovoru za “Vijesti” istakao da je ovu izložbu obogatio novim djelima koja su se lijepo uklopila u ciklus i koncept JU Muzeji i galerije Budve i izlagačkom prostoru u Petrovcu.
”U pitanju je nastavak ciklusa slika ‘Lavirint duše’. Pošto se sa tim ciklusom slika nisam predstavljao likovnoj publici na primorju, došao je i taj trenutak. Izložba je upotpunjena nekim i novijim radovima koji mogu da se uklope u tu tematiku. Svakako, svaka izložba sama po sebi donosi i budi drugačiji doživljaj. Uvijek se tome doda i oduzme po neka slika, ali energija koja se stvori na relaciji slika-publika-umjetnik je neponovljiva. Uvijek traži od umjetnika ponovno davanje i vraćanje... U mom slučaju to je vraćanje na stare i nove ‘Lavirinte duše’”, rekao je Dragović “Vijestima”.
Njegovi lavirinti vode ka neistraženim i nepoznatim svjetovima, dimenzijama, ali se mogu posmatrati i kao psihološko-pedagoški instrumenti i asocijacije, bilo da se posmatrač samopreispituje pred njima ili da u razgovoru sa autorom dolazi do određenih spoznaja. Na pitanje da li ga upravo različiti lavirinti duše vode ka nečemu, postoji li i traži li uopšte neki izlaz ili rješenje i da li se tom lavirintu prepušta dok stvara, Dragović odgovara da unaprijed određen koncept ne postoji, ali da često prepoznaje puteve na koje se tokom procesa otisne.
”To je neiscrpna tema... Duša, prošlost, sadašnjost..., ali i njihovo povezivanje. Često me moji lavirinti vode u djetinjstvo, mada i to je nemoguće ako se neke životne stvari ne dešavaju u sadašnjosti. Tu dolazi do određene refleksije, barem ja tako mislim. Najverovatnije da me ovaj ciklus slika vodi u još intimniji i ličniji pristup slici. Što znači novim slikama”, otkriva umjetnik.
Na njegovim djelima dominira kolorit sličan bojama prirode, što i sam potvrđuje i nabraja žutu, zelenu, plavu boju i nijanse njima bliske. Kaže da mu je taj kolorit i najbliži u ovom trenutku.
”Nadam se da preko njega prenosim i određena osjećanja i lične doživljaje na posmatrača”, ističe Dragović i dalje nastavlja govoriti o odnosu slika-publika-umjetnik.
”Dok slikam, u toku razgradnje slike, u toku kreativnog procesa, uvijek imam određenu tremu, kao susret dva prijatelja koji se nisu odavno vidjeli... Taj susret nekad bih odložio, a nekad dok slikam želio bih da vječno traje. Zato nekad moje slike izgledaju prenatrpano, a posmatrač, barem tako kažu, osjeća lijepu i pozitivnu energiju. Nadam se da uspijevam da preko svojih slika prenesem emociju. Nije to lako. Slike su apstraktne. Jedino što mogu reći o njima jeste da sam maksimalno iskren u radu, ne volim nikakav vid improvizacije i mislim da se, što se tiče originalnosti, prepoznajem. To je, opet, mišljenje posmatrača sa kojima sam razgovarao”, rekao je Dragović “Vijestima”.
On je kazao i da planira da na primorju do kraja tekuće godine predstavi još koju izložbu “Lavirint duše” i istakao da slike lijepo korespondiraju sa primorskim ambijentom, ali i da će na proljeće krenuti sa predstavljanjem novih slika.
”Mislim da slike ‘Lavirinta duše’ treba još da se vide baš u primorskom ambijentu, jer kolorit možda najviše vuče tim beskonačnim dubinama mora, a linije stalnim putevima koji vode ka njemu i od njega. Nakon toga, najvjerovatnije na proljeće izlažem nove slike. Koliko će to biti drugačije, neka publika procijeni. Znači novi ciklus! A i vrijeme je više”, rekao je umjetnik.
Dragović je i na otvaranju izložbe u Petrovcu govorio o svojim slikama, a onda se zahvalio svima prisutnima, kao i organizatorima postavke.
”Uvijek me je oduševljavao taj graciozni ples delfina u vazduhu. Nešto slično balerini koja isto tako lebdi, oslanjajući se na gotovo nevidljivo malo stopalo. Taj dodir, bilo sa vodom ili nekom drugom podlogom, je dodir podrške. Ta tanana nit koja održava vezu sa prošlošću - istovremeno puštajući slobodi na volju, dajući svoj doprinos budućim snovima i letovima u visine... Noćas ste svi vi prisutni ta tanana nit i podrška meni i mojim slikama. Hvala prijatelji”, rekao je Dragović, a u razgovoru za “Vijesti” dodao:
”Htio bih da se zahvalim i JU Muzeji i galerije Budva na odabiru mojih radova za izložbu, direktorici Luciji Đurašković, kustoskinji Jasmini Lazović i čitavom timu galerije ‘Crvena komuna’ na profesionalnom i ljudskom odnosu - sve čestitke. Takođe, mojoj likovnoj kritici i ljudima koje baš cijenim i koji su otvorili izložbu, istoričarki umjetnosti iz Tivta Mariji Saičić i književniku i publicisti Božidaru - Božu Proročiću”, zaključio je on.
San izjednačava sa javom
U tekstu “Lavirint podsvijesti u djelima Mirka Dragovića”, istoričarka umjetnosti Marija Saičić istakla je da gradeći jedan poetski oblik, Dragović u svojim djelima spaja dva antipoda: san i stvarnost, pa tako dobija autentičnu atmosferu na svojim radovima.
”Izbjegavajući bolnu bjelinu platna, Mirko se igra bojama i oblicima, stvarajući novi svijet u kojem se san i stvarnost podudaraju. Iako na dijametralno suprotnim stranama čovjekovog poimanja, san i stvarnost se izjednačavaju; u momentu gledanja slike posmatrač ne zna gdje stvarnost prestaje, a san počinje. Njegovi radovi predstavljaju zalaženje u ljudsku dušu, te slika čudesan svijet u kojem obitavaju plemenite i iskrene emocije”, zapisala je ona.
Na otvaranju u Petrovcu govorio je i književnik i publicista Božidar Proročić koji je primijetio da Dragović u likovnom izrazu gaji i proznu liričnost koju na djelima dočarava blijedoplavim tonovima.
”Autor nam više nego jasno sugeriše svoja tematska i stilska izvorišta, na kojima gradi svoje motive. Evidentna je umjetnikova filigranska preciznost kojom predstavlja ljepotu oblika i harmoniju boja kakva se rijetko srijeće na slikarskim platnima”, istakao je Proročić.
Saičić dodaje da sanjalačku atmosferu na svojim radovima Dragović upotpunjuje skladnim koloritom živih boja.
”Pokret njegovog kista gradi harmonične oblike, a pjesničkim zanosom i maštom svojim kompozicijama dao je osobenu boju. Upravo u toj sintezi slikarstva i poezije koju gradi živopisnim pokretima i harmoničnom slikarskom paletom, san se izjednačava sa javom, dokazujući nam da i san može biti dio stvarnosti koju svakodnevno živimo”, zaključila je Saičić.
Bonus video:
