Pristojnost i dostojanstvo su umrli kad i empatija

Za “Vijesti” govori reditelj Milan Nešković, čija “Audijencija” gostuje 3. i 4. decembra u Petrovcu

5006 pregleda 1 komentar(a)
”Zakoni i mentalitet ostali zaglavljeni u komunizmu”: Nešković, Foto: GRad teatar
”Zakoni i mentalitet ostali zaglavljeni u komunizmu”: Nešković, Foto: GRad teatar

U okviru međufestivalskih aktivnosti JU “Grada teatra”, gledaćemo predstavu “Audijencija” Vaclava Havela u režiji Milana Neškovića koja je premijerno izvedena početkom ovoga mjeseca u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, dok crnogorska publika ima priliku da je gleda već 3. i 4. decembra, u 20 časova na sceni “Crvene komune” u Petrovcu.

Rad reditelja Milana Neškovića poznat je crnogorskoj javnosti kroz dugogodišnju saradnju sa festivalom “Grad teatar” koja je počela 2016. godine upečatljivim gostovanjem predstave “Bela kafa” Narodnog pozorišta iz Beograda, zatim 2017. predstavom “Prometejev put”, nastavila se zajedničkom produkcijom ovog festivala sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem “Selestina” 2019. godine, pa sve do gostovanja višestruko nagrađivane predstave “Kus petlić” koja je na ovogodišnjem festivalu duhovitim i originalnim scenskim rukopisom osvojila srca publike. Gostovanje nove predstave u Petrovcu je bilo povod za razgovor sa Milanom Neškovićem, rediteljem koji ju je opisao sljedećim riječima:

”Komad ‘Audijencija’ je prvi Havelov komad, nastao 1975. godine. U pitanju je jednočinka koja je zasnovana na dijalogu između glavnog lika Vanjeka, pisca kome je čehoslovački komunistički režim zabranio da piše, i njegovog poslodavca, pivara Sladeka, zaduženog za špijuniranje svog sagovornika. Kako je Havel u vrijeme kada je napisao dramu bio zabranjen pisac, djelo je izvođeno krišom, u sobama umjesto u pozorišnim prostorima. Intrigantna prošlost ‘Audijencije’ čini je i danas izuzetno zanimljivom i provokativnom. Naizgled običan, prozaičan, gotovo prijateljski razgovor krije u sebi puno više od puste razmjene, skoro pa najobičnijih porodičnih informacija, muških tajni itd. Ovaj tekst na duhovit i topao način problematizuje, nažalost i danas prisutne probleme, kao što su cenzura, progoni i ućutkivanje od strane svih vrsta političkih totalitarnih režima”.

”Audijencija” Vaclava Havela je često postavljan komad. Šta Vas je podstaklo u ovom momentu da radite ovu predstavu?

Definitivno period izolovanosti tokom pandemije koronavirusa. Ova predstava je počela svoje stvaranje još prije dvije godine, kada smo Nikola Rakočević, Miodrag Radonjić i ja, kroz ogroman motiv nedostajanja pozorišta, budući da su bila zatvorena, odlučili da zajedno napravimo ovu predstavu posvećenu represivnim vremenima, a i režimima.

Evidentno je da Vas u pozorištu zanima da se bavite problemima koji nas se tiču danas i ovdje, a vučemo ih iz prošlosti. Da li ukazivanje na njih u teatru ima moć?

Mislim da je od svih umjetnosti jedino teatru ostalo te moći. Ona je svakako slaba, ali je pozorište ipak posjeduje za raziku od filma, na primjer. Sjetimo se da je Pjer Paolo Pazolini stradao zbog svoje umjetnosti koja je provocirala. Danas je to gotovo nemoguće ni zamisliti, da neko zbog nekog videa izgubi život. Može se desiti da postane dio kensl kulture u najgorem slučaju… Dakle pozorište ima tu moć, ali sve manje mlade publike, pa mu je budućnost neizvjesna.

U vrijeme Jugoslavije, kada je Havel stvarao ovo djelo, bili smo u socijalističkom bloku, kao i tadašnja Čehoslovačka. U neku ruku ljude je determinisala pripadnost komunističkoj partiji, da li se išta promijenilo dolaskom višepartijskog sistema?

Ne. Kod nas je samo nominalno višepartijski sistem, ali su zakoni i mentalitet ostali zaglavljeni u komunizmu.

Predstava posvećena represivnim vremenima i režimima: Nešković
Predstava posvećena represivnim vremenima i režimima: Neškovićfoto: Grad teatar

Demokratija ovdje suštinski nikada nije našla svoju primjenu, a mislim i da neće, jer ona podrazumijeva saradnju, razumijevanje i prihvatanje svih strana ma koliko im stavovi bili različiti. Ne vidim da se to može promijeniti na cijelom Balkanu u skorijoj budućnosti.

Da li se u savremenom svijetu može opstati i bez ulaženja u postojeće političke partije, i bez svakodnevnog osnivanja novih, svojih ličnih partija i moćnih klanova, držeći se starinskih principa pristojnosti i dostojanstva čovijeka?

Opstati se svakako može. Na koji način i da li vam je želja da samo opstanete ili kolike su vam aspiracije i šta ste sve spremni da uradite radi istih, definiše svaku osobu. Pristojnost i dostojanstvo su nam umrli kad i empatija, i to na cijeloj planeti.

Kad smo već pomenuli politiku - da li se u kulturi može i mora mjeriti samo vrijednost, a ne pripadnost klanovima i politička podobnost?

Može se i mora. Na žalost, dosta problema pravi negativna selekcija u društvu, ali zaista, bar kad je pozorište u pitanju, ne znam za primjer da je neko vrhunsko pozorišno djelo, iako “nepodobnog autora”, skrajnuto. Naprotiv, mislim da kvalitet uvijek pronađe svoj put jer publika ne gleda pozorište kroz prizmu pripadnosti klanovima ili partijama.

Šta u današnje vrijeme može biti zaista angažovana predstava koja će nas probuditi i pokrenuti?

Ovo je najteže pitanje ikada. Ne bih znao. To je kao da me pitate kako neki video da postane viralan. Čak je oksimoron. Svakako je iskrenost u tretiranju nekog problema odličan put ka angažovanom pozorištu, ali da li će ta predstava biti uspješna, a tek probuditi ili pokrenuti… to neke više sile od nas mogu znati.

Ovo je prvo Vaše gostovanje zimi u organizaciji “Grada teatra”, inače ste čest i rado viđen gost na samom festivalu. Kako biste Vi opisali saradnju sa JU Grad teatar? Kako vidite ovaj festival?

Za mene je Grad teatar jedan od posljednjih festivala čiste altruistične umjetnosti. Na njemu nema podobnih i nepodobnih nego samo kvalitetnih predstava i programa generalno i na tome sam jako zahvalan. Naročito upravi na čelu sa Milenom Lubardom Marojević, koja je, pored činjenice da je vrhunski profesionalac u svom poslu, i predivna osoba i erudita sa kojom je milina popiti čašu vina poslije predstave. Čuvajte je, dragi Budvani.

U umjetničkom smislu koji Vam je bio najveći izazov do sada?

Svaki sljedeći projekat koji radim. Iznova se uvek javlja strah, ne od neuspjeha, nego od neizvjesnosti, ali on je i pokretačka snaga. Kad tog osjećaja ne bude bilo, vjerujem da ću prestati da se bavim ovim poslom.

Na čemu trenutno radite?

Trenutno pripremam prestavu “Galeb” A. P. Čehova u Narodnom pozorištu Sombor u sopstvenoj adaptaciji i jako se radujem ovom novom i dosta neobičnom čitanju ovog klasika koji smo kao grupa zavjerenika osmislili i sproveli u djelo u prethodna dva mjeseca. Premijera je za nekoliko dana te se nadam da će se naš entuzijazam preliti i na publiku.