Osjetljive teme ženskih promjena

Kustoski projekat Suzane Vuksanović, izložba “Hormonologija. Ukradeno vreme” od večeras pred posjetiocima galerije “Art”

1715 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Promo
Foto: Promo

Izložba “Hormonologija. Ukradeno vreme” Edite Kadirić, Maje Rakočević Cvijanov i Jelene Janev biće otvorena danas u Podgorici, u Galeriji Art (Vučedolska ulica) u 19 časova.

Ova postavka predstavlja razvoj i nadogradnju kustoskog projekta Suzane Vuksanović koji je započet izložbom “Hormonology. Talks and Recognitions” Edite Kadirić i Maje Rakočević Cvijanov u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (2021), uključujući i podgoričku izložbu i umjetnicu Jelenu Janev i proširujući postojeći niz pitanja i umjetničkih i kustoskih istraživanja u polju ženske umjetničke prakse, kao društvene i političke prakse, objašnjavaju iz JU Muzeji i galerije Podgorica.

”Pojam hormonologija (hormonology) je, dakle, bazični pojam unutar kojeg se razmatraju različiti aspekti bivanja umjetnicom. Funkcije i funkcionisanje u svijetu (realnom i umjetničkom) za žene nikada nije bilo jednostavno, a to nije ni danas. Nauka o hormonima (hormonologija) nastoji da razumije i objasni ulogu hormona u tijelu i posljedice njihove (ne)ravnoteže, odnosno zdravstvene smetnje koje se javljaju kada proizvodnja hormona eskalira ili, naprotiv, kada se smanji”, piše kustoskinja Vuksanović.

Konceptualna osnova projekta su umjetnička istraživanjima tema koje zbog svoje osjetljivosti, fragilnosti i simbolike rijetko dospijevaju u žižu javnosti jer se tiču duboke intime, snažnih i dramatičnih psihofizičkih promjena kod žena, poput puberteta, majčinstva i (peri)menopauze.

”To su teme koje direktno i neposredno proizlaze iz brojnih identiteta umjetnica – identiteta ćerke, sestre, unuke, majke, supruge, snahe, radnice i drugih, koji su povezani sa svakodnevnim kućnim i poslovnim obavezama, brigom za porodicu i djecu, usljed čega žene dolaze u situaciju da doslovno kradu vrijeme za svoju umjetnost, za umjetničko stvaranje i djelovanje, sa obaveznom dozom osjećaja krivice jer pritom možda lišavaju sebe ili druge nečeg neophodnijeg, važnijeg, hitnijeg”, ističe Vuksanović.

Radovi Edite Kadirić predstavljaju neku vrstu dnevnika i ličnog iskustva.

”Tačnije, radi se o portretisanju složenih psiholoških stanja i procesa. Njen imaginarni, ali i bolno stvarni svijet je u osnovi kreiran kroz crteže, koje kasnije često transformiše u animacije i objekte”, najavljuju organizatori. Djela i istraživanja Maje Rakočević bazirana su na mediju proširenog polja skulpture i skulpturalnosti.

”Ona svoju umjetničku praksu zasniva na temama iz sfere vlastite intime i privatnosti, kako bi u domen dileme dovela tradicionalno nametnute uloge i stereotipe”, objašnjeno je u saopštenju, dok je za Jelenu Janev karakteristično to što kreativni proces doživljava kao sredstvo komunikacije emotivnih, kognitivnih i životnih iskustava.

”Njeni umjetnički radovi (skulpture, instalacije, crteži) bave se kompleksnim transformacijama kroz koje žena/umjetnica prolazi u svakodnevnom životu i u kreativnom procesu”, ističe se u saopštenju.

Namjera izložbenog koncepta je i da afirmiše promišljanja savremenog skulpturalnog jezika, proširenog polja crtačkog medija, kao i savremeni pristup umjetničkim formama animacije, video arta i video dokumentacije, u šta će posjetioci do 25. maja imati uvid.

Bonus video: