Priča o buntu, pobuni, čežnji za slobodom i osvajanjem ljudskih prava, smještena je u samom naslovu dramskog prvijenca crnogorske dramske književnice Sandre Vujović. “Hoću, sestro, dolće vitu” jasno implicira na radnju djela, koje je nakon više od 15 godina doživjelo svoju pozorišnu inscenaciju, a u režiji glumice Slađane Todorović.
U koprodukciji KOT Teatra iz Beograda i nezavisne teatarske scene ‘Bunt’ iz Podgorice, istoimena predstava premijerno je izvedena u nedjelju veče u Beogradu, pred punom dvoranom Centra za kulturu i obrazovanje Rakovica. Publika je kompletan ansambl ispratila snažnim aplauzom i ovacijama koje su počele kada i sama predstava koja je, zaključuje se, u svima prisutnima pobudila snažne emocije i ostavila jak utisak.
”Riječ je o prvoj drami koju sam napisala. To je moj studentski komad nastao još na prvoj godini studija dramaturgije, sada već davne 2007, a koji je na scensku postavku čekao do sada. Riječ je o takozvanoj praizvedbi. U pozitivnom smislu sam iznenađena načinom postavljanja ovog komada, rediteljskim i glumačkim pristupom temi, ali i reakcijama publike na premijeri koja je predstavu ispratila uporedo i suzama i smijehom. Emocije prisutnih su se smjenjivale, a bilo je evidentno da su svi u publici zavoljeli junake i junakinje na sceni, jer su sve vrijeme svim srcem navijali za njih. Sve to je rezultiralo dugim aplauzom i ovacijama”, istakla je Vujović na početku razgovora za “Vijesti” dodajući da joj, kao autorki teksta, sve to neopisivo znači, a da su utisci i dalje rasplamsani.
Komad se bavi pitanjima ljudskih prava, borbe i čežnje za dostojanstvenim životom u sistemu koji nije pravedan i u kojem ne postoji adekvatno rješenje za mnoge socijalne probleme, ali i u društvu koje nije blagonaklono prema onima koji se “nisu snašli”, te s podozrenjem gleda na one koji žive u sjenci.
”Ovo je komad o buntu, o pobuni, revoluciji koju podiže grupica građana, odnosno građanki sa margine društva. Riječ je o prostitutkama koje obavljaju svoje, nazovimo, radne obaveze u čuvenom beogradskom Picinom parku i koje se u jednom trenutku osjete ugroženima. One doživljavaju neki ‘wake-up call’ i odlučuju da se izbore za sebe i svoja prava. Njihovi mali, obični životni snovi, poput odlaska na more, radnog staža, redovne plate, krova nad glavom, zdravstvenog i penzionog osiguranja, cipela za dijete..., ostaju nedosanjani, daleki i nedostižni, jer sistem ovakav kakav je, njih niti vidi niti čuje”, otkriva Vujović “Vijestima”.
Radnja korespondira sa sve aktuelnijim pitanjima legalizacije i institucionalizacije prostitucije, a tu konstataciju autorka dramskog teksta i potvrđuje. Iako na marginama društva i sistema, junakinje se bore sa svoje želje, prosječnom čovjeku sasvim male, a za njih su nedostižne.
”Upravo. Ta tema je bila i inspiracija za nastanak ovog komada te davne 2007. godine, a na osnovu novinske vijesti koju sam pronašla u nekom od crnogorskih štampanih medija gdje je najavljen štrajk prostitutki u Italiji. One su tada tražile neka svoja prava i potpunu legalizaciju svog posla, što je meni bila inicijalna kapisla za ideju za ovaj dramski tekst. Svakako, u toj grupi obespravljenih i marginalizovanih građana mogu da se pronađu i sve druge grupe koje dijele slične probleme, koje sistem ne prepoznaje i za koje nema socijalnu politiku koja bi na adekvatan način riješila njihova životna pitanja”, ističe ona.
S obzirom na to koliko je predložak čekao na izvedbu, djeluje da je tek sada osviješćena važnost ovih pitanja, a da je autorka svojevremeno predvidjela neke od tema sa kojima će se društvo u Crnoj Gori i regionu tek naknadno susresti.
”Prije će biti da su te teme, koje su bile aktuelne prije 16, 17 ili 20 godina, aktuelne i danas, tim prije što se ovaj komad bavi ljudskim pravima. Mi za gotovo dvije decenije nijesmo puno odmakli na tom polju. Mnogi problemi su se riješili, a mnogi su ostali neriješeni”, podsjeća Vujović.
Na pitanje da li je potrebno istupiti iz sjenke i izaći na scenu, pred reflektore javnosti, te (po)bunom tražiti ostvarenje osnovnih ljudskih prava, zagarantovanih nizom međunarodnih pravnih akata, Vujović kaže da je neophodno ukazati na problem, a da je puteva do rješenja više.
”Postoje različiti vidovi borbe za svoja prava i dobijanja tih prava. Pobuna je svakako jedan od njih, ali dok se ne ukaže na problem, problem se ne rješava. Naše junakinje iz predstave su izabrale svoju revoluciju koja nije baš slavno završila, kako to obično i biva sa protestima i revolucijama kod nas. I to je jedna od paralela ove predstave sa dešavanjima na našim prostorima. Zanimljivo je kako taj komad korespondira jednako u Crnoj Gori, Srbiji i širom regiona”, ističe ona.
Simboličan i moćan naziv djela pred buduće gledaoce predstave iznosi osnovnu temu komada. Rečenica, poput ispovijesti i trenutka oduška simulira na želje i potrebe junakinja.
”Upravo je u naslovu sadržana sama tema cijele priče, a to bi bilo: ‘Hoću normalan život’; ‘Hoću sladak život’. Jedna od junakinja predstave izgovara tu rečenicu u jednom ključnom, presudnom trenutku, kada one zajedno odluče da napokon preuzmu stvari u svoje ruke, kako se to kaže, i kada krenu da se zauzmu za sebe, da se izbore za svoja prava, a na prvom mjestu za ljudsko dostojanstvo”, ističe Vujović.
”S obzirom na to da je predstava nastala u koprodukciji nezavisne teatarske scene “Bunt” iz Podgorice i KOT teatra iz Beograda, crnogorska publika će tek imati priliku da se upozna sa junakinjama na premijeri. Uloge u predstavi tumače: Jovana Korbar, Željko Vojinović, Anastasija Tošić, Iva Stojčić, Tamara Milenović i Goran Rac, a svjetlo je radio Igor Ivanović.
Vujović je razgovor za “VIjesti” zaključila iznoseći zahvalnost glumici Slađani Todorović koja se ovoga puta našla u ulozi rediteljke, kao i cijelom ansamblu KOT teatra koji je dao svoj doprinos u inscenaciji ovog komada.
”Izvedba sjajne ekipa KOT Teatra nikog ne ostavlja ravnodušnim i čini da se svi osjetimo kao dio ove male, revolucionarske grupe hrabrih buntovnica iz Picinog parka koje boli nepravda i koje su se odvažile da se zauzmu za sebe”, poručuje Vujović.
Borba protiv nasilja
Glumica Slađana Todorović preuzela je rediteljsku palicu, a pored toga ona potpisuje i muziku, kostim i scenografiju. Todorović je, govoreći o predstavi, istakla da se komad bavi pitanjima ljudskih prava, sloboda, ali i bunta i borbe.
”Tema ovog traktata o prividu slobode govori o položaju prostitutki u vrijeme tranzicije. Pet žena koje dijele istu sudbinu, nalaze se na svom radnom mjestu, u čuvenom Picinom parku u Beogradu, gdje kroz niz tragičnih događaja dolaze do ideje da naprave miran protest kako bi ostvarile svoja prava na normalan život. Dok njihov bunt i borba za legalizaciju prostitucije dolazi do usijanja, gradom vreba serijski ubica kojem su one laka meta. Likovi predstave kroz različite segmente života bivaju često žrtve nasilja, tako da se predstava bavi upravo borbom protiv toga”, saopštila je Todorović povodom premijere.
Autori koji političkim teatrom rasvjetljavaju razne anomalije
Svoj scenski život već neko vrijeme uspješno živi i predstava “izloŽENE”, koja je nastala po ideji i u režiji Sandre Vujović, a koja svojom tematikom djeluje, korespondira i sa ovim tekstom.
”Predstava je dramski kolaž, omnibus koji podrobno analizira genezu nasilja nad ženama. Nastao iz pet spisateljskih pera žena koje su se okupile oko ove teme, predstavlja polifonu analizu uzroka i posljedica neravnopravnog odnosa sa kojim se žene suočavaju čak i danas, u trećoj deceniji 21. vijeka”, istaknuto je ranije.
Pored toga, Vujović “Vijestima” kaže da prepoznaje sve više rukopisa u Crnoj Gori koji se bave važnim temama i problematizuju ih.
”Drago mi je što se u posljednje vrijeme pojavila grupa crnogorskih autora koji se na jedan drugačiji način bave drušveno-angažovanim temama i političkim teatrom. Tako se rasvjetljavaju sve one sistemske i društvene anomalije sa kojima smo se saživjeli, pa ih čak ni ne doživljavamo kao anomalije, već kao redovan dio naših života. Mislim da to može da doprinese kompletnoj promjeni u društvenoj zbilji i Crne Gore i regije”, istakla je Vujović.
Bonus video:
