"Vodenica na Flosi" autorice Džordž Eliot (prevod Andra Nikolić) je roman čija se radnja odvija na seoskom području Engleske dvadesetih godina devetnaestog vijeka. Među glavnim likovima romana su članovi porodice Taliver koja živi mirnim i jednoličnim, ali udobnim seoskim životom. Tom je energičan mladić koji nije zadovoljan životom na selu i ima jake ambicije da ga napušt i da se školuje. Njegova sestra Megi, mlada djevojka, iako je po prirodi veliki sanjar i maštar, nema tačno definisan plan svog budućeg života ali i ona bi rado nekud otišla iz očevog doma kada bi mogla i kada bi znala tačno gdje. Međutim, kao što se to često dešava u životima mnogih ljudi, kako bogatih tako i siromašnih, njihovu dosta spokojnu i srećnu porodičnu idilu iznenada počinju pritiskaju nepredviđene i teško rješive nevolje. Mladost Toma i njegove sestre Megi počinju, takoreći iznenada, obavijatin razne neugodnosti prepune mračnih slutnji i sumnji u uspješnu realizaciju bilo kakvih planova o njihovom odlasku sa sela i boljem životu van njega. Naime, gospodin Taliver zapada u finansijske probleme zbog kojih mu sve očitije prijeti gubljenje vodenice na Flosi što znači i gubitak glavnih prihoda od kojih je njegova porodica življela. Ipak, ona stara mudsost da: nije svako zlo, od zla, i u slučaju porodice Taliver, našla je svoje pravo značenje jer ta novonastala situacija i teška finansijska kriza još više je međusobno zbližila članove porodice, pogotovo brata i sestru. Nažalost ne na dugo vrijeme jer se Iz dana u dana finansijska situacija pogoršavala i morala su se nalaziti alternativna rješanja. Tom shvata da se i on mora ozbiljnije priključi porodičnom poslu što i čini tako da su vodeničarski poslovi počeli oživljavati, istina, samo prividno i privremeno. Megi je tokom cijele te situacije djelovala puno osjetljivije, moglo bi se reći i neozbiljnije prema datoj situcije porodice, pa je u pokušaju da pobjegne od stvarernsti utjehu pronašla u dugim, romantičnim šetnjama sa mladim gospodinom Filipom Vakemom. Njen brat Tom nije bio oduševljen ponašanjem njegove sestre, pogotovo izborom Filipa za druga, ali se nije otvoreno ni suprostavljao, nije se usudjivao da strožije postupa i da stane izmedju dvoje zaljubljenih. Sve je to ukazivalo na neminovnost skorašnjeg kraha porodice Taliver.
"Vodenica na Flosi" je najpoznatiji roman Džordž Eliot - najpopularnije autorke viktorijanske književnosti koja je svoja književna djela objavljivala pod muškim pseudonimom. To je činila iz dva razloga. Prvo, zato što je smatrala da će njen književni rad biti mnogo ozbiljnije shvatan ako bude prezentovan kao rad pisca, a ne spisateljice, a drugo, smatrala je potrebnim da sačuva svoju privatnost jer je dugo vremena imala ljubavnu aferu sa oženjenim muškarcem. Njeno pravo ime bilo je Meri En Evans, ali to čitatelji njenih knjiga nijesu smjeli da znaju. Treba napomenuti i to da je kao inspiraciju za svoja djela ova spisateljica često koristila događaje iz ličnog života.
Veliki uticaj na njeno književno stvaralaštvo imao je njen brak sa piscem Džordžom Henrijem Luisom. Godine 1880, dvije godine nakon njegove smrti, Meri En se udala za 20 godina mlađeg bankara Džona Krosa, koji je prve noći medenog mjeseca sa terase njihovog iznajmljenog apartmana u Veneciji pao u kanal. Sumnja se da je, inače nestabilni, Kros pokušao da izvrši samoubistvo. Preživio je, a ljubavni par se sa medenog mjeseca vratio u Englesku, gdje su se uselili u novu kuću u Čelsiju u Londonu. Meri En (sada Kros) je međutim obolela od infekcije grla što je, zajedno sa bolešću bubrega od koje je patila više godina, dovelo do njene smrti u decembru 1880. godine, u 61. godini života.
Meri En Evans bila je jedna od vodećih ženskih romanopisaca u Engleskoj u 19. vijeku. Njeni romani su karakteristični po realnom prikazu stvarnosti i po psihološkoj analizi likova.
Rođena je 22. novembra 1819. godine u selu Varvikšir. Kada joj je 1836. godine umrla majka, Meri En je napustila školu kako bi pomagala ocu da vodi domaćinstvo. Pet godina kasnije, kada je i otac bio već dosta fizički onemoćao, seli se s ocem u Koventri, gdje ostaje sve do njegove smrti - 1849. godine. Nakon toga, Meri En putuje po Evropi, a zatim se trajno nastanjuje u Londonu.
Ubrzo počinje da radi za časopis filozofskih radikala, pod nazivom Vestminster Rivju, a kasnije će postati i glavni urednik tog magazina. U tom periodu je dospjela među najbolje književnike epohe, sklapajući brojna prijateljstva. Tada je upoznala i svog budućeg životnog partnera, pisca Džordž Henri Luisa. Njihova veza je u to doba smatrana skandalom jer je Luis bio oženjen, tako da su Meri, čak i njeni do tada bliski prijatelji zbog toga izbjegavali. Nasuprot svemu tome, njih dvoje su istrajali u svojoj ljubavi i živjeli su zajedno sve do njegove smrti 1878. godine.
Luis je konstantno hrabrio i ubjeđivao Meri En da piše. Pod njegovim uticajem, 1856. godine je počela da piše djelo Slike iz svešteničkog života, koje se sastojalo od kratkih priča o ljudima iz njenog rodnog sela, a koje je objavljeno u časopisu Blekvudz Magazin.
Njen prvi roman, Adam Bid, objavljen 1859. godine doživio je ogroman uspjeh.
Neki od njenih romana su i Sajlas Marner, Romola, Midlmarč i Danijel Deronda.
Popularnost njenih romana je u društvu dovela do prihvatanja veze između Luisa i Meri En, pa je njihova kuća postala sastajalište poznatih pisaca i intelektualaca toga doba. Nakon Luisove smrti, Meri En se, kao što je već rečeno, udala za svog prijatelja Džon Krosa, koji je bio 20 godina mlađi od nje.
Bonus video:
