Da bismo ostvarili snove, treba da se probudimo

Probuditi se i živjeti, vratiti se osnovnim alatkama, kao što su misao, emocija, riječ, razumijevanje, uz pozorište koje nas uči komunikaciji, razmjeni i povjerenju, poruka je glumca Dejana Đonovića koji je u razgovoru za “Vijesti” prenio svoje impresije povodom Kotorskog festivala pozorišta za djecu (KFPD).

KFPD, 31. po redu, otvoren je u nedjelju veče na Ljetnjoj pozornici u Starom gradu, a otvaranje je, kako i dolikuje na pravi način zaokružila predstava po scenariju i u režiji Dejana Đonovića, “Zamislite, djeco...”. Sa idejom da se odstupi od uobičajenih ceremonija otvaranja, uz elemente pozorišne igre, kako bi sve bilo interesantnije, ali i u skladu sa suštinom KFPD-a, za kratko vrijeme je osmišljeno scensko djelo “Zamislite, djeco...”. Đonović otkriva i da je njegova početna ideja bila da radni naziv same ceremonije otvaranja bude: “Probudi se i počni”.

“Sve je naslonjeno na priči o snu, o bajci i drugom svijetu, nadnaravnom, a koji je predvodila vila Alkima, jedna velika lutka koja nam je stigla iz Italije ručno napravljena baš za ovu našu priliku... Lutku vodi glumica Gradskog pozorišta Jelena Simić i dvoje studenata, Ivona Raković i Luka Stanković, kao jedna mala ekipa profesionalaca. Gospođa Dušica Ivetić je uradila božanstvenu scenografiju, za kostime smo se snašli, a imali smo i muzičare uživo: Jovanu Radoman i Gorana Ševaljevića, tako da smo sa djecom iz Kotora i Grblja sklopili jednu lijepu ekipu. Zajedno smo napravili performans koji je znakovit u smislu da sve neke snove koje želimo da ostvarimo, da bismo ih prenijeli u realnost, treba da se probudimo. Tako je i cijela priča bila o buđenju, s ciljem da ne dopustimo rimskom bogu sna Hipnosu da nas hipnotiše, zavara i uspava, nego prosto da se trgnemo, probudimo i uhvatimo život u svoje ruke”, ispričao je Đonović “Vijestima”.

Po knjizi “Kotorske legendice”, čiji je tekst priredila Milka Kolundžić, a ilustracije uradila Ana Rodić, u izdanju Muzeja Kotora, kroz pozorišne slike u predstavi su svoje mjesto našle i priče vezane za Alkimu, Verige, fašinadu, Jakintu koja je plela svoje kose, o ostrvima, svetom Đorđu, o kameliji iz Stoliva, priča o Antu i Katarini i još mnogo toga, nabraja Đonović. Time su napravili jednu posebno lijepu priču koja se, kaže Đonović, završila buđenjem.

“U trenutku buđenja na scenu je izašao predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i ukazao veliku čast festivalu. On je u duhu festivala, u duhu priče, bajke i predstave kazao nekoliko veoma lijepih rečenica, da bi zatim predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić predao ključeve grada na čuvanje djevojčici Đeljani Ibraimi. Ključeve je prethodno njemu uručio mali admiral Bokeljske mornarice, desetogodišnji Vihor Moškov... Tako smo uvezali cijeli jedan krug koji se tiče Kotora i njegovih medaljona i legendi. Nadam se da smo to uspješno uradili, mi smo vrlo zadovoljni, a ono što sam ja uspio da čujem do sada jeste da su svi zadovoljni, posebno Kotorani, pa računam da je Festival uspješno počeo”, priča Đonović.

Ovogodišnji slogan KFPD je upravo “Zamislite, djeco...”, čime se ukazuje na važnost mašte, ideje, priče, bajke, igre i pozorišta. Na pitanje koliko je pozorište važno za najmlađu publiku, a kako bi se formirala ona starija, ali i društvo koje stasava, Đonović nema dilemu i ističe da je pozorište mnogo važnije nego što ljudi uopšte to mogu da zamisle.

“Pozorište predstavlja komunikaciju, a u današnjem svijetu je komunikacije sve manje i manje. Informacije postoje, mi smo informaciono društvo, ali nijesmo komunikativni i ne komuniciramo na pravi način. Prirodni oblik ljudske komunikacije je licem u lice, oči u oči, iz ušiju u uši, riječ po riječ, govor za razgovor... Pozorište je sinkretička umjetnost, može da usisa u sebe sve umjetnosti i da im nađe mjesto u svom zagrljaju... Osnov komunikacije, po mom mišljenju, su pozorišne metode i načini na koje se koristi pozorište, a za koje mislim da su značajni i u edukativnom i u obrazovnom sistemu i tvrdim da ih treba više koristiti, jer ako pozorište ne pobijedi, pobijediće tehnologija... A to bi bilo porazno, jer tehnologija ne doprinosi boljem razumijevanju među ljudima i komunikaciji, zato što su ljudi skloni da zloupotrijebe ono što im se daje kao neka vrsta alatke, zbog čega mislim da treba da se vratimo, ili što bi se reklo današnjim riječima, da se restartujemo i resetujemo na one osnovne alatke, a to su riječ, misao, emocija, razumijevanje”, poručuje Đonović.

On naglašava da KFPD nije namijenjen samo djeci, iako je to festival pozorišta za djecu, već svima.

“To je jedna razmjena, igra je razmjena, a bez razmjene nema povjerenja i to treba svi da iskuse”, kaže Đonović.

Upravo on je jedan od onih koji posjeduju povjerenje, ali i posebnu magiju i harizmu kojom okupiraju pažnju najmlađe, istovremeno možda i posebno zahtjevne publike, na pitanje kako on doživljava rad sa djecom i za djecu, Đonović odgovara da to ipak nije za svakoga...

“Raditi sa djecom je divota, ali ljudi koji se brzo i lako nerviraju i nemaju osjećanje djeteta u sebi, oni koji su previše ozbiljni, možda je bolje da to ne rade i ne bave se takvim pozivom. Ljudi koji rade za djecu i sa djecom treba uvijek da budu spremni da se zaigraju, ali ne zato što moraju, ne zato što im je to posao, već zato što to nose u sebi. Mislim da svi od djece treba da uče kako da budu djeca...”, kaže on i dodaje:

“Nemam dilemu po pitanju toga na koji način treba raditi sa djecom. Jednostavno, treba se uvijek staviti u njihovu perspektivu i iz njihove percepcije raditi s njima, ali, to što im nudite, što bi rekao Duško Radović, uvijek treba da bude malo pametnije od njih... Ne moraju baš sve da shvate i da znaju, nešto treba da ih zagolica, pa da i oni sami ponekad ponešto požele da saznaju... To treba da bude motivacija i motor koji će pokrenuti i probuditi maštu, želju, potrebu”, zaključio je Đonović.

Pozorište za djecu kao novi, treći nivo života festivala

Đonović se prisjetio ranijih izdanja Kotorskog festivala pozorišta za djecu i s entuzijazmom podsjetio na činjenicu da Kotor dobija Javnu ustanovu Pozorište za djecu.

“U Kotoru je nekada postojalo pozorište, a ove godine se konačno otvara Dječje pozorište, odnosno Pozorište za djecu, što mislim da je još jedan veliki medaljon koji Kotor dobija, a kojeg je iznjedrio Kotorski festival pozorišta za djecu. Ne mogu a da ne spomenem kako je to izgledalo prvih godina, koliko je bilo lijepo, maštovito, s mnogo pozorišta i mnogo ljudi kada je cijeli Kotor živio uz to... Takođe, posljednjih desetak godina ekipa sa Petrom Pejakovićem je dodatno podigla ovaj festival na neki novi nivo i doprinijela njegovom napretku, tako da je sada ovo neki novi nastavak i možda novi, ‘treći nivo’ života festivala koji će preuzeti upravo to novoosnovano pozorište”, kazao je Đonović.

Pohvale za selekciju, preporuka i savjet za posjetu

Đonović se osvrnuo i na program za koji ima riječi hvale i poziva sve koji su u mogućnosti da pogledaju predstave.

“Selekcija programa je odlična, svaka predstava je interesantna toliko da ništa ne bih izdvojio u odnosu na nešto drugo. Vjerujem da će vrijeme poslužiti i preporučujem svima da vide sve predstave ove godine. Takođe, Kotor je otvoren grad, ali zbog velikih gužvi svi koji su van Kotora treba da krenu ranije kako bi došli na vrijeme, to je moj dobronamjeran savjet”, poručuje on.