Prije tačno jednog vijeka, 2. decembra 1923. u porodici grčkih imigranta na Menhetnu rođena je kćerka. Krštena je kao Marija Ana Sesilija Sofija Kalogeropolu.
Samo sedamnaest godina kasnije, kao Marija Kalas izašla je na veliku scenu i za nekoliko godina postala vjerovatno najveća pjevačica svih vremena. Danas je Marija Kalas prisutnija nego ikada.
100. rođendan
Povodom 100. rođendana operske dive velike i male operske kuće pozivaju na gala večeri, tržište knjiga nudi desetine novih izdanja, producenti ploča iznose svoje arhivsko blago.
Umjetnica performansa Marina Abramović predstavlja divu u svom najnovijem djelu „7 smrti Marije Kalas" - riječ je o scenskoj smrti ženskih likova koje je svojim glasom i pojavom na sceni tumačila Kalas.
U filmu „Marija", čileanski reditelj Pablo Larain rekonstruiše posljednje dane života usamljene zvijezde, neposredno prije njene smrti u Parizu 16. septembra 1977. sa nepunih 54 godine. U filmu koji je najavljen za prikazivanje 2024. glavnu ulogu igra Anđelina Džoli.
U Atini, gdje je operska pjevačica primljena na konzervatorijum već sa 14 godina, baš za godišnjicu otvoren je muzej Kalas.
Unesko je 100. rođendan Marije Kalas uvrstio na svoju listu jubileja, jer je zvučno nasljeđe Marije Kalas svjetska kulturna baština.
U ljeto 2023. pušten je u opticaj novčić od dva eura sa likom Marije Kalas.
Na sceni - čarobnica i životinja
„Zašto je Marija Kalas jedina pjevačica prošlosti koja je danas prisutna ne samo u muzici, već i u pozorištu, na filmu, u vizuelnoj umjetnosti, pa čak i u medijima? - ovo pitanje je postavila Eva Gezine Baur, autorka iz Minhena u maestralno istraženoj biografiji operske pjevačice pod naslovom „Marija Kalas. Glas strasti".
Baur nije prva koji ispituje jedinstvenost Marije Kalas. Jedan savremenik je sažeo jedan centralni aspekt: u Mariji Kalas, „instinkt i temperament su se spojili u neuporedivu umjetnost izvođenja", napisao je italijanski muzički kritičar Teodore Čeli 1958.
Čuveni reditelj Franko Zefireli, koji je Kalas doživio kao Medeju u Milanskoj Skali, još 1953. primjećuje: „Svijet opere se promijenio. Počelo je nešto kao novo odbrojavanje vremena: prije Kalas i poslije Kalas".
Za nepunih trideset godina na sceni otpjevala je čak 47 uloga. Tri su vjerovatno posebno poznate: Donicetijeva „Lučija di Lamermur", Pučinijeva „Toska" - i naravno Belinijeva „Norma".
Kalas je sebe na sceni prvenstveno vidjela kao glumicu koja pjeva. Prema biografkinji Evi Gezine Baur, Kalas je tako uspjela da „spasi operu od postepenog nestajanja u ravnodušnost" javnosti. Kalas nije bila ravnodušna prema nijednoj „noti, dahu, gestu, karakternoj crti žena koje je tumačila".
Ali to je samo jedna strana medalje. Jer, interesovanje za Mariju Kalas kao ženu u najmanju ruku je jednako veliko kao za nju kao umjetnicu.
Život Marije Kalas - dokumentovan u tabloidima
Život Marije Kalas može se dobro ispričati u anegdotama i skandalima, pogotovo što je sve to dobro dokumentovano u svjetskoj tabloidnoj štampi: burne rasprave sa direktorima velikih operskih kuća, sitne svađe sa kolegama pjevačima, posebno sa njenom glavnom suparnicom Renatom Tebaldi. Kalas je smatrala da je poređenje između nje i Tebaldi isto kao kada bi se poredili šampanjac i koka-kola, s tim što je, naravno, sebe vidjela kao skupocjeno pjenušovao vino.
Vječiti spor sa dominantnom majkom zaokupljao je štampu, kao i brak sa duplo starijim fabrikantom Đovanijem Batistom Meneginijem. Džet set i loši nastupi, izlivi bijesa i teška kratkovidost.
Pošto Kalas nije htjela da nosi naočare, reditelji su tražili načina da joj pomognu u orjientaciji na bini: Lukino Viskonti, na primjer, koji je s njom postavio „Travijatu” u Milanu, postavljao je na određena mjesta na sceni maramice natopljene parfemom - kako bi Kalas mogla da se orijentiše prema mirisu.
Dugogodišnja i, kako bismo danas rekli, toksična veza sa zemljakom i tada jednim od najbogatijih ljudi na svijetu, brodovlasnikom Aristotelom „Arijem" Onazisom prekinuta je kada je iz novina saznala za njegov brak sa udovicom ubjenog predsjednika SAD, Žaklinom Džeki Kenedi.
I naravno, ekstremno mršavljenje sa preko 90 na skoro 60 kilograma u roku od nekoliko mjeseci i dalje je tema. Ne, pjevačica nije doručkovala jaja pantljičara uz šampanjac, već je bila na hormonskoj terapiji – tada 1953. nešto sasvim novo, veoma efikasno i podjednako štetno po zdravlje.
Najmodernija i antička žena
Marija Kalas umrla je sama u svom stanu u Parizu. U nasljeđe je ostavila četrdesetak bundi od nerca, 250 džempera od kašmira, bezbroj tašni, nekoliko fioka sa dugim plišanim rukavicama. Mnogo toga nikada nije nosila.
Ali možemo li se približiti fenomenu Marija Kalas čak i sa najobimnijom zbirkom anegdota? „Ne", kaže biografkinja Eva Gezine Baur. Jer sve te glasine i mitovi Kalas prikazuju kao žrtvu - nadmoćne majke, senzacionalističkih novinara, nevjernog ljubavnika.
A upravo to narušava sliku ove žene. Jer, ona nikada nije bila žrtva – ni na sceni ni van nje. Ona je vladala svojom životom kao što je vladala svojom pjevanjem - uvijek odlučna i samouvjerena.
„Ona je na neki način najmodernija od svih žena. Ali u njoj živi žena antike, čudna, tajanstvena i magična, koja u njoj izaziva strašne sukobe", napisao je o Kalas italijanski kultni reditelj Pjer Paolo Pazolini.
Divlja, nesavršena, slomljena priroda Marije Kalas istrgla ju je iz okvira njenog privatnog života i njenog vremena i učinila je onim što je bila i ostala – jednom od najvećih umjetnika svih vremena.
Ovaj prilog je izvorno objavljen na njemačkom.
Bonus video:
