Anesteziranje rane i njeno zašivanje. Zatim nagli prelaz na atletske igre. Pokret s jedne u drugu marginu. Poezija bola, ali i dodira. Iako je smatram neemotivnom, moguće je da će u njoj čitaoci pronaći emocije.
Tako, u kratkim crtama, Tanja Bakić opisuje svoju novu knjigu poezije “Usvojili me škotski komunisti”, kako je naslovljena i uvodna pjesma.
Zbirka je objavljena u izdanju JU Ratkovićeve večeri poezije, a donosi oko 50 pjesama koje su nastajale tokom posljednje dvije godine.
Iako je, kaže Vijestima, biti pjesnik u Crnoj Gori nemoguća misija, Bakić i ovom knjigom predstavlja snažnu, provokativnu i savremenu poezije koja se ne ustručava da zaroni u teme koje često izazivaju nelagodu.
“Glavna tema je reakcija na ubrzani razvoj tehnologije i društva, i promjena sistema vrijednosti u savremenom dobu”, kazala je autorka Vijestima.
Pjesnikinja britkim jezikom, smjelom i izraženom simbolikom i autentičnošću, gradi svijet u kojem marginalizovani postaju protagonisti, a pjesma biva prostor borbe i pripadanja, dok podstiče i ište od čitaoca hrabro suočavanje sa sobom i stvarnošću.
Književnik Edin Smailović u predgovoru zapaža da autorka odlično analizira čovjeka ovog doba - zbunjenog, uplašenog i otuđenog.
“Kroz ovu knjigu poezije, Tanja Bakić se bavi i najaktuelnijim temama današnjice: epidemijom usamljenosti, sve manjom komunikacijom između ljudi, vještačkom inteligencijom... Sve ovo na kraju vodi ka jednom distopijskom svijetu koji je možda puno bliži nego što iko može pretpostaviti”, naglašava Smailović.
U kritičkom osvrtu, književnik Božidar Proročić, ističe da “škotski komunisti” iz naslova nisu samo simbol jednog političkog sistema ili ideologije, već metafora traganja za pripadanjem, prihvatanjem i identitetom u svijetu koji često odbacuje autentičnost.
“Ovo je zbirka o onima koji nisu pripadali, o marginama, o suprotnostima...”, sumira Proročić i dodaje:
“Tanja Bakić se u svojoj poeziji ističe autentičnošću i smjelošću da postavlja pitanja koja mnogi izbjegavaju. Njeni stihovi ne traže odgovore, već pozivaju čitaoca na introspektivno preispitivanje sopstvenih uvjerenja i pozicije u svijetu. Njena poezija odiše buntom, ali i melanholijom, podsjećajući nas da u svijetu stalnih previranja i promjena ljepota i borba idu ruku pod ruku”.
O novoj knjizi, ali i generalno o poeziji, stvaralaštvu, prevodilaštvu, muzici, stanju u izdavaštvu, crnogorskoj sceni, Tanja Bakić govori za Vijesti.
Naslov Vaše nove zbirke poezije odmah izaziva znatiželju. Pored toga što se zna da je preuzet od istoimene pjesme, šta možete reći o tome, ko su za Vas škotski komunisti, kako se rodila ta metafora i šta ona sve u sebi nosi?
Za razliku od moje prethodne knjige poezije “Intertekst” (2022), koja je bila osmišljena kao koncept, nova knjiga, “Usvojili me škotski komunisti”, daleko je od toga da sadrži unutrašnji koncept ili da je izdijeljena na djelove koji su povezani sa određenim ciljem.
Kada sam razmišljala o naslovu nove knjige, “Usvojili me škotski komunisti” mi nije bila početna opcija, već različite nijanse koje idu uz riječ “revolucija”. Na kraju je svakako naslov ispao revolutivan.
Istoimena pjesma je i uvodna u ovoj knjizi, i njen cilj je da na simboličan način “uvede” ili nagovijesti dalji tok i sadržaj, koji doživljavam električnim, ali i eliptičnim. Nadam se da će budući čitaoci ove zbirke pronaći te škotske komuniste za kojima ja i tragam. Neko na str. 5, neko na str.13 ili 28, a neko u sadržaju, na korici ili poleđini.
U zbirci dotičete važne, ali često zapostavljene teme - usamljenost, otuđenost, tehnološku distopiju, vrijeme digitalizacije... Kako pristupate tim temama u poeziji, a da one ne ostanu samo dijagnoza savremenog svijeta, već i prostor za otpor i (tihu) pobunu, ali i ličnu introspekciju?
Tako je do sada rekla kritika. I jeste mi drago što je ova knjiga uspjela odmah na svom rođenju dočekati reakcije kritike. Međutim, ja ove stihove doživljavam kao solilokvij ili tihe noćne razgovore sa sobom, bez skrivenih intencija da dijagnosticiram, kritikujem realnost ili pozivam na bunt. Ako neko od čitalaca u ovim stihovima zaista osjeti da oni imaju dodatne asocijacije, biće mi drago, jer bi to samo obogatilo njihovu interpretativnu moć.
Da li u tim tihim noćnim razgovorima sa sobom ima više bunta i otpora ili melanholije? Takođe, koliko su ti polovi i emocije međusobno povezane i kako svoje sopstvene stavove i poruke, ali i osjećanja i promišljanja, prenosite u poeziju?
Ne bih rekla da ovdje ima melanholije. Možda satire, ironije i provokacije, ali nikako melanholije. Moguće da ima iznijetih poetskih stavova koji bi bili bliski marginalizovanim grupama. Ja imam veću sklonost ka metaforama, i mislim da mi naracija ili deskripcija nisu bliske. Možda zato pišem poeziju.
Vaša poezija budi neke snažne slike i uvjerljivu atmosferu, takva je i pjesma po kojoj je knjiga dobila ime - snažna, provokativna, višeslojna. Vjerujete da poezija danas mora da bude radikalnija da bi bila glasna, da bi se čula, da bi odjeknula kako spoljašnjim, tako i unutrašnjim svijetom?
Čak i da je radikalna ili glasna, poezija u Crnoj Gori je tiha i marginalizovana. Biti pjesnik u Crnoj Gori je nemoguća misija. Prije svega, satiru vas izdavači, koji na silu prave promocije kojekakvih romančića po svim gradovima u Crnoj Gori, a kada vama na jedvite jade objave knjigu poezije, ne spominju nikakve promocije. Ti isti izdavači i ne stavljaju vašu knjigu poezije u prodaju. Najčešće ista truli po tamo nekakvim podrumima.
Kako biste Vi predstavili ovu zbirku, šta čitaoci mogu pronaći, ali i osjetiti uz nju? Kako je nastajala i šta biste rekli, kako je čitati, upijati, slušati, kako komunicirati sa njom?
U kratkim crtama: Anesteziranje rane i njeno zašivanje. Zatim nagli prelaz na atletske igre. Pokret s jedne u drugu marginu. Poezija bola, ali i dodira. Iako je smatram ne-emotivnom, moguće je da će u njoj čitaoci pronaći emocije.
Kako doživljavate poeziju, da li je to prostor slobode, lirike, duše, snage? Da li je potrebno balansirati između estetike, angažovanosti, stila...?
Poeziju doživljavam kao svoj životni i profesionalni poziv. Nije mi teško da razlučim između kreativnog pisanja i naučnog rada, jer su kod mene obje aktivnosti kao lice i naličje - dopunjuju se.
Poezija je preznojavanje i gubljenje kilograma. Sa svakom novom pjesmom, ja izgubim kilograme znoja.
Vaš rad često levitira između vizuelnog i zvučnog. U svom opusu imate i biografije muzičara, te je očigledno da se muzika prepliće kroz Vaš rad, interesovanje, stvaralaštvo. Šta možete reći o tome, o muzičkoj, ali i vizuelnoj umjetnosti koje ulaze u Vaše pisanje?
Vizuelno i muzičko je bilo prisutno u mom radu, ali na različite načine. Tokom izrade svojih prethodnih knjiga voljela sam da budem u direktnoj komunikaciji sa dizajnerom oko vizuelnog identiteta. S druge strane, uvijek su me privlačili pjesnici koju su i sami bili vizuelni umjetnici, ali i muzičari. U pogledu “prisutnosti” muzike u mojoj poeziji, to se prije odražavalo i na sami jezik, odnosno sintaksu, sugerišući strukture koje nisu bile gramatički najpravilnije. Nakon toga, naučila sam da razmišljam gramatički. Rekla bih da je moja prethodna knjiga poezije Intertekst dobar primjer komunikacije vizuelnog i muzičkog. Vizuelno je dato u koricama. A muzički motivi dominiraju knjigom, ne sintaksom.
Čini mi se da tek predstoje takmičenja u tome koji je pjesnik najviše koristio Chat Gpt u svojoj poeziji
Pored upliva u pisano stvaralaštvo, koliko Vam je muzika važna u životu i kako je doživljavate? I šta Vam istraživanja o određenim figurama iz tog svijeta donose, kako Vas obogaćuju lično, ali i u kreativnom kontekstu?
Kad slušam muziku koju volim, osjetim da mi nije dovoljno to što je volim, već da moram da istražim zašto ja to volim. I u traganju za odgovorima na ta pitanja i u sklopu raznih iskustava koja tim putem zadobijam, sjetim se izreke “Radoznalost je ubila mačku”. Kuda je sve moja glava išla, u kakve sam se prostore zavlačila, kakve sam ljude upoznavala i šta sam sve čula, to su samo sporedne priče. Počev od Rodžera Mejera, Hendriksovog tajnog oružja, preko groba Brajana Džonsa, pa do Majkla Lindsijsa Hobsa, sina Orsona Velsa i režisera spotova Rolling Stonesa, koji mi je ispričao i neke neobične detalje tokom snimanja spota za numeru Jumpin’ Jack Flash.
Kako doživljavate trenutno stanje poezije u regionu, bilo kada je izdavaštvo u pitanju, stil, ali i stav publike i podrška tom segmentu umjetnosti? Pritom, s obzirom na hiperprodukciju sadržaja u svim pravcima, ali i manjak pažnje i fokusa koji je posljedica lakog sadržaja, kako poezija može da se probije kao čin unutrašnje, duboke komunikacije, ali i neki put povratka umjetnosti, emociji i promišljanju?
Sadašnja poezija doživljava duboku krizu. Načini njene komunikacije su izuzetno konzumeristički, “društveno-mrežački”, “vještačko-inteligentni”, a hiperprodukcija nikad veća. S druge strane, opsjednutost lobiranjima za pjesničke nagrade nikad nije bila veća. Ide se više ka tome kako da se izlobiraju nagrade za poeziju, a ne kako da se napiše dobra knjiga. Pjesnici se danas više pamte po (izlobiranim!) nagradama, a ne po stihovima. Svakako je poeziji potreban refresh.
Poezija ima svoju publiku. I to je ono što izdavači iz Crne Gore ne shvataju kad prave otklon od knjiga poezije. Kada bi shvatili da postoji tržište za poeziju, možda bi i promijenili odnos prema pjesnicima.
Savremena poezija je sve više prisutna na društvenim mrežama, u vizuelnim i scenskim formatima - da li je to širenje njenog domašaja ili gubitak dubine i duše? Uz to, kako gledate na uticaj novih generacija poetskih glasova i njihovo prisustvo na sceni?
Sve to utiče na buduće forme poezije i njenog načina prezentovanja. Čini mi se da tek predstoje takmičenja u tome koji je pjesnik najviše koristio Chat Gpt u svojoj poeziji.
Nema inicijativa za prevođenje velikih crnogorskih autora
Bavite se i prevodilaštvom. Često ste govorili o kompleksnosti tog procesa, ali koliko se tome posvećuje pažnje na našoj sceni?
Posljednja knjiga koju sam prevela jeste poezija Rista Ratkovića na engleski jezik, 2023. godine, takođe u izdanju JU RVP. Žao mi je što je u pitanju prvi prevod poezije Rista Ratkovića na bilo koji strani jezik. Mene su čak kontaktirali pojedini, s pitanjem “Zašto tek sad?”. Međutim, ja nisam prava osoba za adresu takvih komentara. Postoje druge institucije i pojedinci koju su na ovakav poduhvat mogli znatno ranije da se odluče, ali nisu. I da budem iskrena, komentare na račun tog mog prevoda nikad nisam čula iz ugla onih kojih treba, odnosno prevodilaca, već od profesora crnogorske književnosti, odnosno od onih koji se prevođenjem uopšte i ne bave.
S druge strane, postoje brojni drugi autori kako crnogorske moderne, tako i drugih pravaca koji su takođe neprevođeni, i za čije prevođenje takođe ne postoji inicijativa.
Poklon-pjesma iz zbirke
Revolucija
Revolucija se vraće polomljenih zuba
I miriše na krv ispod nokta
Probudi se i gledaj
Kako živi progone mrtve
Puzeći ispod kuhinjskog stola
Dok tebi, stvorenju
od falusa i električnog šoka,
Kafka veže jezik
I uči te unazad da hodaš
Maskulinitet ti praštam
Jer znam da kad su vratili nazad
Tvoje pozajmljeno tijelo,
Baterija je bila ispražnjena.
I jer znam da pauna nisi ubio
Ne da bi on prestao da širi
krila,
Već da ne bi bio najljepša ptica
iz dvorišta
Bonus video:
