"Kad kažem knjiga, pomislim na univerzum, na bogatstvo koje se ne troši, na svevremenost, na čarobnjaka ljudske duše, naročito na moć pisane riječi i pismenosti. Pomislim na samospoznaju, ali i na bijeg i spas, na onaj poseban lijek za višu samoću... Da li znate da je prvi poznati pjesnik u istoriji bila zapravo žena, koja je živjela u drevnom Uru, u 23. vijeku prije nove ere. A pisala je ode bogovima", kazala je pjesnikinja Sofija Simović tokom večeri koja je u Gradskoj kući u Nikšiću priređena povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava.
Veče naslovljeno "Očiju tvojih da nije", koje je organizovala Književna zajednica (KZ) "Vladimir Mijušković" iz Nikšića, u saradnji sa Narodnom bibliotekom "Njegoš", bilo je oda knjizi, poeziji, ženi. Ali, ne samo ženi kao inspiraciji, kao junakinji književnih djela, već ženi pjesnikinji, umjetnici, ženi koja stvara, a ne zbog koje se stvara.
"Ovo kazivanje o ženi i slobodi iznutra, počela bih sa Klarom Cetkin, i svim onim ženama koje su mijenjale istoriju, tihom borbom učinile da danas možemo bez šutnje da kažemo: Tu smo, evo nas. Žene su kroz istoriju bile snaga nesebične ljubavi, simbol umjetnosti. Marina Cvetajeva, Virdžinija Vulf, samosvojna Isidora Sekulić, prepoznatljiva po filozofskim razmišljanjima i formiranju ženskog identiteta u književnosti... Nepotpuno bi bilo ovo veče bez žene Crnogorke, jer Crnogorke su svojevrsne podviznice, ratnice, gospodarice, domaćice, humanitarke, spisateljice, pa su mnogi pisci, putopisci, slikari, ugledni državnici, kazivali i smatrali ih pomalo mitološkim, romantičnim nadbićima, opisujući gorske vile kako nose toplotu ispod kaputa", istakla je Simović.
Podsjetila je na mnoge žene koje su tokom istorije mijenjale svijet, na one koje su i perom i mačem branile slobodu, ali i na značaj knjige, te nasušne potrebe čovjeka jer, kako je istakla, ona ostaje i nakon "velikog potopa".
"Ona je ta spasonosna barka, u kojoj će se spasiti i naše srce, um i duša. Ona je vaskrsenje onog zrna dobra u svakom čovjeku, ona je zakopano blago. Čitajmo, čak i kad nam se učini da smo u pogrešno vrijeme zašli, da su mudraci odavno zaćutali, da su svi postali Fejsbuk pametni, isto pišu, identično se blogerski oblače, pa se isto i smiju, a čak i jednako svijet posmatraju. Razmjerimo krug nad vremenom i uživajmo u knjigama da bi gradili dvore koji nam pristaju. Jednom riječju, čitajmo da bismo živjeli", poručila je Simović.
Predsjednik KZ "Vladimir Mijušković", pjesnik Spasoje Bajović, odlučio je da njegovo kazivanje bude oda ženi koja je, kako je rekao, želja nemoguća, ali i vatra svemoguća.
"U njenim očima blista vidljivo i nevidljivo, talasaju se okeani, mirišu žitna polja, njišu se noći i dani. Ona gospodari tajnama i bajkama, temelj je kuće i nadanja, oslonac napretka i trajanja. I nemoćna i svemoćna, odavno je postala pjesma nad pjesmama", nadahnuto je kazao Bajović. Pomenuo je neke od žena koje su svojim djelima nadvisile život, a istorija ih, kako je rekao, "zlatnim slovima uplela u vijenac vječnosti".
"Dizale su glas razuma protiv ropstva i nepravde, njegovale istinsku ljubav, pomagale potlačenima i branile slobodu srvaralaštva kao Margerit Diras i Bela Ahmaduljina. Ili one koje osmijehom zoru bude, izazovne i nedozovne poetske putnice i lastavice KZ 'Vladimir Mijusković'. Brižne i nedostižne, u svojim krugovima bude slijepe 'tice mladosti, očekujući nešto čudesno, ili se nadnose na bezdane svojih uspomena ispisuju pisma iz ogledala, nose krilatu obuću, žure da stignu u carsko kolo svjetskih stvaralaca: Cvetajeve, Šimborske, Vesne Parun i mnogih drugih. Svuda i svuda žena je žena, sveti dar nebesa, radost svevremena", zaključio je predsjednik Književne zajednice.
O tome kako su se žene izborile da se nađu iza slikarskog platna i stvaraju, a ne samo ispred, kao modeli, govorila je Kristina Radović, istoričarka umjetnosti. Podsjetila je da se prve umjetnice spominju u doba antičke Grčke, Kalipso, Timareta, Olimpija..., ali da njihova djela nijesu sačuvana.
Govoreći o slikarkama kroz različita razdoblja, o neravnopravnom položaju u odnosu na slikare, ali i o staleškoj pripadnosti koja je ženama omogućavala školovanje u privatnim školama ili na prestižnim akademijama, Radović je istakla da promjene nabolje kreću osnivanjem ženskih udruženja, zbog sve većeg pridavanja pažnje likovnoj kulturi među ženama u 19. vijeku.
"Sa povećanjem prava žena početkom 20. vijeka, njihov položaj u svijetu umjetnosti je unaprijeđen. Pa tako danas među ženama postoje poznata regionalna i svjetska imena iz svijeta umjetnosti koja su i te kako dobila priznanje prema svojim zaslugama. Među mnogobrojnima navešću nekoliko poznatih svjetskih i regionalnih imena iz svijeta umjetnosti 19, 20. i 21. vijeka, kao što su: Berta Moriso, Meri Kasat, Frida Kalo, Džordžija O'Kif, Marina Abramović, Jajoi Kusama, Nadežda Petrović, Milena Pavlović Barili", naglasila je Radović.
Prve crnogorske školovane likovne umjetnice javljaju se u drugoj polovini XX vijeka.
"Kao prve crnogorske školovane likovne umjetnice moraju se spomenuti Ksenija Vujović-Tošić, Nada Marović-Stanić, Danica Danja Đurović-Marković. Riječ je o autorkama čije radove karakteriše tanani senzibilitet i lirska intimistička poetika. Njihovi radovi još nijesu adekvatno valorizovani", istakla je istoričarka umjetnosti.
Pedagoška akademija u Nikšiću, Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju i Cetinjski bijenale, u periodu 1991-2005, prema njenim riječima, bili su glavni faktori dominacije žena na likovnoj sceni Crne Gore.
"Žene su kroz vjekove iskazivale svoju kreativnost i estetske vrijednosti kroz stvaranje umjetnička djela i nepobitno dokazale da vrijede", rekla je Radović i dodala da u Crnoj Gori postoje izuzetne mlade umjetnice.
Upravo slike jedne umjetnice, Ive Stanišić, dodatno su obojile i oplemenile veče, a stihovima su ga upotpunili članovi KZ "Vladimir Mijušković" - Jelena Međedović, Mirko Lale Damjanović, Snežana Pejović Ratković, Jovan Drašković, Violeta Pavić, Miloš Kecojević, Suzana Stanišić Bijelović i Miljan Mijušković. Slavko Milić je pročitao odlomak iz njegove knjige proze, dok je Nataša Lalatović, osim svoje poezije, govorila i "Pismo Čedomili" od Milana Duga Krivokapića. Čak je i predsjednik Opštine, Marko Kovačević, govorio stihove - "Običnu pesmu" od Milana Rakića.
Moderatorka večeri, koja je organizovana uz podršku Opštine Nikšić, bila je Svetlana Mandić, a publika je imala priliku i da čuje stihove Njegoša, Vita Nikolića, Obrada Nenezića, ali i Ane Marije Marović, prve pjesnikinje crnogorskog porijekla, kao i citate Migela de Servantesa, Viljema Šekspira, Katerine Bele Radonjić, prve crnogorske spisateljice, i Milke Bajić - Poderegin, prve žene romansijerke u Crnoj Gori.
Poetsko veče pod nazivom "Očiju tvojih da nije" organizovano je u sklopu aprilskog repertoara Nikšićke kulturne scene.
Bonus video:
