Roditeljstvo je, kao i sve ostalo u životu, podložno trendovima, a stilovi vaspitanja znatno su se mijenjali tokom proteklih godina. Donosimo vam nekoliko trendova objavljenih na vodećim američkim portalima za roditeljstvo koji će obilježiti 2016. godinu. Jedna stvar im je zajednička - sve postaje opuštenije.
1. ‘Helikopter’ roditeljstvo
Djeca koja su odrasla s roditeljima koji su ih nadzirali i organizovali svaki njihov korak napuštaju takav stil. Znatno su opušteniji i podstiču veću nezavisnost djece, a manje vremena provode organizujući i planirajući svaku slobodnu sekundu.
2. Svestrane dadilje
Kod izbora pomoći u kući i brige oko djeteta roditeljima više nije dovoljna obična dadilja. Prema novijim kriterijumima, od osobe koja se brine oko djeteta sve više roditelja tražiće da ima dobro opšte obrazovanje, da je školovana dadilja, po mogućnosti medicinska sestra, te da je upoznata s osnovama dječje psihologije. I, svakako, više nije trend da osoba koja vam sprema kuću usput i pričuva dijete. Dakle, dadilja s licencom je ono što se u 2016. traži.
3. Hibridne izvedenice i nasljeđivanje imena
Proteklih godina porastao je broj neobičnih imena ne bi li se istaknula originalnost i kako bi se dijete razlikovalo od vršnjaka. Tako su prije dvije godine u Hrvatskoj rođeni djevojčica Makfiret i dječak Emajil. Prema pisanju američkog portala za roditeljstvo Care.com, djevojčice sve češće nasljeđuju izvedenice od imena majke i bake. Tako se ne treba čuditi imenu Sanija, koje je kombinacija imena Sanja i Antonija. To bi trebalo da riješi problem ako ne možete da se odlučite za ime jedne bake.
4. Smanjenje uloge super roditelja
Dugo se od roditelja očekivalo da se ponašaju kao superjunaci iz filmova pa da nakon posla lete na sve strane ne bi li uspjeli da odrade i sve poslove vezane uz kuću i prevoz djece na aktivnosti. Trend se u 2016. godini mijenja i vraćamo se korijenima. Moderni roditelji zbog užurbanog načina života biće primorani da zamole bake, djedove i ostalu bližu rodbinu da preuzmu dio brige za potomke. Između ostalog, fleksibilniji su i djeca se ne moraju upisati na pet aktivnosti.
5. Padaju sve ograde
U modernom svijetu transrodne osobe više nisu čudo, a različitosti se prihvataju. Sve više brendova izbacuje podjelu po polu kod igračaka i odjeće, a omiljene dječje emisije uvode likove koji imaju neki nedostatak ili probleme. Vrijeme je da naučimo djecu toleranciji, razumijevanju i brizi za druge.
6. Brži život nosi pozitivne promjene
Stručnjakinja za roditeljstvo Katie Bugbee kaže da se velik zaokret u pristupu očekuje zbog promjena u društvu. Sve više domaćinstava ima dva prihoda, širi je pristup tehnologiji, život je brži pa se mijenja i dinamika odnosa u porodici. Ističe kako su promjene uglavnom pozitivne.
Dijete više nije objekat
Nekad stroga i distancirana disciplina i ignorisanje kao metoda vaspitavanja, zamijenjeni su, kod određenih roditelja, toplom i pristupačnom "metodom", roditeljem koji je spreman da uvaži, nauči i poštuje sve djetetove razvojne faze i u skladu s njima se ponaša.
Jedna od faza u kojima većina roditelja ne zna kako da postupa, je faza neposlušna faza koja se javlja oko druge godine života.
"Ona nikako ne znači da je dijete postalo nevaljalo niti znači da roditelji nešto rade pogrešno. Obično nastane panika i ljudi se zbog osjećaja straha da nisu dobri roditelji počnu obrušavati na dijete. Ono što u tom periodu djetetu treba od roditelja je afirmisanje osjećaja da ima pravo na svoj stav, na svoju volju, ideje i mišljenje i ima pravo da te ideje mogu da budu u neskladu s onim što bi mame i tate htjele. To nikako ne znači da im sve treba dopustiti, ali iz tog perioda mora izaći s iskustvom da ima pravo da bude svoj". U toj fazi su djeca"legitimno neposlušna".
Dijete koje ima povjerenje u roditelja, samim tim je vrlo spremno na saradnju i želi da doprinosi očuvanju tog odnosa i normalno mu je da bude svojevoljno poslušno (osim u pomenutoj posebnoj fazi), ali ne zbog straha od kazne i s njim je roditeljstvo mnogo lakše.
Popustljivost nije nikakva usluga djetetu. Roditelji su neminovan izvor frustracije kada postavljaju granice, ali istovremeno i utjehe. Uz to je važno da očuvamo odnos i bliskost čak i kad smo u sukobu.
Šta bi trebalo da se izbjegava
Metode zasnovane na buđenju straha kod djeteta (pretnje, podizanje glasa, vikanje, zastrašivanje djeteta batinama, kaznama, ultimatumima...);
Metode zasnovane na strahu od odvajanja (masovno preporučivani time out koji podrazumijeva odvajanje djeteta, izolaciju i slanje u drugu prostoriju ili ugao, uskraćivanje ljubavi kao kazna, ćutanje i ignorisanje, postiđivanje, svaka vrsta ekskomunikacije djeteta poput glumljenja napuštanja ili rečenica tipa: "Nećeš živeti s nama ako se budeš tako ponašao";
Metode zasnovane na posljedicama, npr. kažnjavanje za nepoželjno ponašanje, tj. disciplinska mjera za ponašanje koje nam se ne sviđa, uskraćivanje onoga za šta je dete emocionalno vezano ili ukidanje povlastica koje su mu važne.
Bonus video:
