Proteini su često predstavljeni kao takmičenje između mesa, mliječnih proizvoda i biljnih alternativa. Nova analiza randomizovanih ispitivanja kod ljudi starijih od 50 godina nudi mirniji zaključak: kada su unos i trajanje intervencije uporedivi, biljni i životinjski proteini uglavnom daju slične rezultate za mišićnu masu, snagu stiska i većinu mjerenih pokazatelja metaboličkog zdravlja.
Sistematski pregled i metaanaliza obuhvatili su 29 randomizovanih ispitivanja sa ukupno 2.363 učesnika. Autori nijesu pronašli značajnu razliku između biljnih i životinjskih proteinskih intervencija u nemasnoj tjelesnoj masi, snazi stiska ni većini krvnih parametara. Zabilježeno je malo smanjenje ukupnog holesterola u korist biljnih proteina, ali uz vrlo veliku neujednačenost rezultata među studijama, pa taj nalaz ne treba pretvarati u čvrsto obećanje.
Važno ograničenje krije se u samom dizajnu uključenih istraživanja. U 25 od 29 ispitivanja biljni protein bio je soja, dok su u 23 studije korišćeni proteinski izolati, a ne cjelovite namirnice. Životinjski komparator često je bio mliječni protein. Analiza zato ne dokazuje da su pasulj, riba, jaja, jogurt, orašasti plodovi i meso međusobno jednaki u svakom zdravstvenom smislu; ona prije svega poredi izdvojene izvore proteina u kontrolisanim uslovima.
U stvarnom obroku protein uvijek dolazi u „paketu“. Sočivo, pasulj i leblebija, na primjer, donose i vlakna, dok riba može obezbijediti korisne nezasićene masti. S druge strane, prerađeno meso može sadržati mnogo soli, a pojedini masni mesni i mliječni proizvodi više zasićenih masti. Zato Harvard T.H. Chan School of Public Health savjetuje da se ne gleda samo broj grama proteina, već i šta još namirnica donosi tanjiru.
Praktičan potez nije nužno potpuno izbacivanje jedne grupe hrane. Mnogo je korisnije proširiti repertoar: dio mljevenog mesa u jelu zamijeniti sočivom, nekoliko puta sedmično birati pasulj ili leblebiju kao glavni izvor proteina, ubaciti tofu ili tempeh ako ih volite, te među životinjskim izvorima češće birati ribu, jaja ili nemasnu živinu. Raznovrsna biljna ishrana tokom dana može obezbijediti esencijalne aminokiseline bez potrebe da se svaka kombinacija „uparuje“ u istom zalogaju.
Za očuvanje mišića poslije pedesete nije dovoljno gledati samo porijeklo proteina. Ukupan unos energije, redovni obroci, fizička aktivnost i naročito trening snage utiču na rezultat. Potrebe se razlikuju prema tjelesnoj masi, aktivnosti i zdravstvenom stanju, pa univerzalna visoka doza proteina nije dobar savjet za sve.
Osobe sa bubrežnom ili jetrenom bolešću, slabim apetitom, nenamjernim gubitkom težine ili drugim hroničnim stanjem treba da plan proteina usklade sa ljekarom ili kvalifikovanim nutricionistom. Najpošteniji zaključak nove analize nije da je izvor nevažan, već da se mišićni i metabolički efekti ne mogu svesti na jednostavan duel „biljno protiv životinjskog“. Za svakodnevni tanjir presudni su količina koja odgovara osobi, raznovrsnost i kvalitet cijelog obroka.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
