ODGOJ DJECE

"Zvuči moderno da ste prijatelj sa djecom, ali granica mora da postoji"

"U savremenoj crnogorskoj porodici djeca imaju preveliku moć, vrlo često im je sve podređeno, naročito u situaciji kada roditelji zbog poslovnih obaveza nijesu u kući veći dio dana"
50 pregleda 0 komentar(a)
porodica, djeca, roditelji, Foto: Shutterstock
porodica, djeca, roditelji, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 11.01.2015. 13:52h

Odgajanje djece, bez obzira na njihov uzrast, za svaku porodicu je najveći izazov, ocijenila je porodični psihoterapeut Milica Belada, navodeći da se čini se da u savremenoj crnogorskom društvu djeca imaju preveliku moć.

Govoreći o ključnim problemima i izazovima sa kojima se najviše suočavaju crnogorske porodice, i o vodećim uzročnicima disfunkcionalnih familija, Belada je kazala da se čini se da je trenutno najveći izazov odgajanje djece, bez obzira na njihov uzrast.

"Djeluje kao da uticaji različitih sub-kultura i moderni trendovi pred porodicu donose "zahtjeve" koji se vrlo često ne preispituju, već se bez pogovora poštuju. I nerijetko se poštuju zato što tako djeca žele. Djeca imaju pravo da žele, na taj način postavljaju svoje ciljeve, maštaju, razvijaju svoju kreativnost", rekla je ona.

Belada je upozorila da je na roditeljima da te želje modifikuju ako nijesu realne, usklade sa razvojnim uzrastom djeteta, kao i finansijskim i svim drugim mogućnostima koje porodica ima.

Prema njenim riječima, kada su u pitanju porodica sa adolescentom djecom, često je slučaj loše postavljenih granica između roditelja i djeteta kao i tendencija da roditelji i djeca budu prijatelji.

"Iako zvuči veoma moderno i prihvatljivo, nepostojanje granica između roditeljskog i subsistema djece nije prirodno predviđen poredak odnosa".

"Dobro je u svemu, što su najčešće u pitanju problemi »zdrave porodice«, razvojni, problemi pogrešno postavljenih granica, lošeg samopouzdanja djece i slično, što se uglavnom, uz dobru motivaciju može poboljšati tj. porodica vrlo često uspijeva da pronađe, nove, funkcionalnije obrasce ponašanja«, kazala je Belada agenciji MINA.

Ona je ocijenila da u savremenoj crnogorskoj porodici djeca imaju preveliku moć, navodeći da im je vrlo često sve podređeno, naročito u situaciji kada roditelji zbog poslovnih obaveza nijesu u kući veći dio dana.

“Roditelji kao da zaboravljaju da djeca nemaju kognitivne niti iskustvene mogućnosti da donesu važne odluke za sebe. Roditelji su ti koji treba da postave sigurne granice u okviru kojih će djeca imati određeni stepen autonomije i mogućnosti da donose samo odluke koje su u skladu sa njihovim razvojnim uzrastom”, ukazala je Belada.

Stoga je, dodala je, vraćanje pravim porodičnim vrijednostima preporuka za svaku crnogorsku porodicu.

"Na žalost, sve više je roditelja koji nijesu u pravom, ličnom, suštinskom odnosu sa svojom djecom, pa čak i kada su zajedno nijesu upućeni jedni drugima. Zato je važno iskoristiti period praznika da se bude u pravom kontaktu sa porodicom, iskoristiti priliku za razgovor, iskren smijeh i okupljanje oko porodične trpeze”, apelovala je Belada.

Ona je navela da su praznici period u godini kada se ljudi najčešće vraćaju porodičnim ritualima, tradiciji i običajima.

"Gotovo svaka porodica ima način na koji slavi praznike, i taj način je najčešće dio davnašnje porodične tradicije, koji je samo modifikovan pod uticajem savremenog doba. Porodični rituali okupljaju porodicu, dodjeljuju svakom članu porodice određenu ulogu, koju on najčešće isprati, bez obzira na odnose koji vladaju u porodici", rekla je ona.

Belada je ukazala da rituali u praznikovanju uvode psihološki mir i sigurnost u porodicu samim tim što sa sobom nose misao da će se sprovođenjem određenog rituala podstaći pozitivna dešavanja u sledećoj godini, da će naredni period biti perspektivan i podsticajan za sve članove porodice.

"To je pojačano i time što rituali sadrže određenu dozu mističnosti i vjere u to da će »neka viša sila« čuvati porodicu od nevolja. Praznici najčešće okupljaju čak i najudaljenije članove porodice, te boravak i druženje pod istim krovom značajno jača povezanost između članova porodice kao i porodične vrijednosti", dodala je ona.

Među problemima za funkcionisanje porodice Belada je izdvojila i relacije između partnera.

"Primjećuje se da je nedostatak jedinstva u roditeljskom odnosu vrlo često praćena sinhronijom i u partnerskom odnosu. Budući da se često izazovi roditeljstva preklapaju sa izazovima u partnerskom odnosu, nastaje problem koji se manifestuje ili kroz probleme u ponašanju djece ili kroz različite manifestacije loših partnerskih odnosa", pojasnila je Belada.

Ona je podsjetila da je porodica sistem u pravom smislu te riječi.

Svaka porodica ima kriterijum do kojeg podnosi drugačije ponašanje određenog člana i svaka će pokušati da tog člana vrati u ulogu koja mu je dodijeljena

"Funkcioniše po svojim pravilima, javnim i skrivenim, ima svoje granice ka unutra i ka spolja. I svi članovi porodice rade mnogo toga da održe sistem funkcionalnim. Kao i u mehaničkom sistemu, ako jedan zupčanik ne funkciniše, rad sistema je značajno ugrožen. Tada ostali zupčanici preuzimaju veći napor da održe funkcionalnost, samo da ne bi došlo do prestanka rada sistema", kazala je Belada.

Prema njenim riječima, svaka porodica ima kriterijum do kojeg podnosi drugačije ponašanje određenog člana i svaka će pokušati da tog člana vrati u ulogu koja mu je dodijeljena.

"Ako to ne uspije javlja se kriza sistema, taj momenat se najčešće prepoznaje kao problem. Porodica će sigurno pokušati mnogo rješenja prije nego što potraži pomoć van sistema. I način rješavanja problema, broj pokušavanih istih rješenja, način uvođenja promjene su jako važni aspekti za procjenu snaga porodičnog sistema", rekla je Belada.

Kao i kod drugih zdravstvenih problema, navela je,važna je dužina trajanja problema/simptoma kao i n jihov intenzitet.

"Najčešće, porodice jasno prepoznaju kada nešto nije u redu, kada je nešto dugačije, ali postoji problem u konkretnom definisanju problema jer su simptomi, vrlo često u funkciji nečega tj. prikrivaju pravi problem. U tom dijelu je potrebna pomoć stručnog lica", savjetovala je Belada.

Kako je navela, traženje psihološke/psihoterapijske pomoći od strane stručnog lica, odraz snage je porodičnog sistema i odgovornosti prema članovima porodice, da se preduzmu sve radnje kako bi se zdravlje porodičnog sistema očuvalo.

"To ukazuje na činjenicu da porodica dovoljno prepoznaje svoje kapacitete da zna da pokušavana rješenja nijesu dobra i da je potrebno da, uz stručnu pomoć, razvije nove načine reagovanja. U tom smislu ima promjena u odnosu na ranije ustaljeno mišljenje da traženje psihološke pomoći podrazumijeva bolest, te da je praćeno skrivanjem i stidom članova porodice", kazala je Belada.

Traženje psihološke/psihoterapijske pomoći od strane stručnog lica, odraz je snage je porodičnog sistema i odgovornosti prema članovima porodice, da se preduzmu sve radnje kako bi se zdravlje porodičnog sistema očuvalo

Ona je dodala da svaka porodica može da rješava samo onaj problem koji vidi, samo ono ponašanje/odnos koji/e smatra problematičnim.

"Čak i kada stručno lice prepozna da taj problem nije suštinski problem, poštuje pravo porodice da rješava ono što u tom momentu može da riješi. Najčešće će porodica, kroz jačanje snaga, prepoznati pravi problemi i suočiti se sa njim", kazala je Belada.

Ona je rekla da stepen do kog će se porodica prihvatati psihološku pomoć zavisi od svake porodice individualno.

"Psihološki je lakše podnijeti pomoć, recimo, pedijatra ili kardiologa, ali kada problem opstaje prihvata se i psihološka pomoć. Najčešće to nije prvo od odabranih rješenja, ali je ipak, vrlo često, pravo rješenje", zaključila je Belada.