Hit sport ovog proljeća u Baru je veslanje i to zahvaljujući - Poljoprivrednoj školi! Tačnije, momcima iz pomorskih odjeljenja ove srednje škole koji pod vođstvom svojih profesora od maja 2011. osvajaju isključivo prva mjesta na svim međunarodnim regatama u Baru, Kotoru, Tivtu i Beogradu, uvijek u konkurenciji mnogo starijih takmaca.
Jedan od glavnih „krivaca“ za uspostavljanje veslačke tradicije u Baru je profesor grupe pomorskih predmeta Zoran Mićunović, kapetan duge plovidbe, pod čijim budnim okom đaci vrijedno treniraju preko čitave godine.
Barska veslačka priča započela je, kaže, 2006. kada je Poljoprivredna škola dobila odjeljenja nautičara i brodomašinaca.
Nakon opremanja kabineta, u školu su iz Mornarice VCG pristigla i dva rashodovana čamca.
“To su bile dvije šljupke prve klase, duge oko osam, a široke 2,2 metra, posade osam veslača i deveti član kormilar. Bile su u mnogo lošem stanju, no, za nekoliko mjeseci priveli smo ih namjeni kroz praksu sa đacima i uz pomoć čuvenog barskog kalafata Pera Bokovca, pa sada na obali nema dva ljepša čamca. Onda smo počeli sa veslanjem”, veli Mićunović koji je dušu ovog sporta spoznao tokom školovanja na čuvenoj Mornaričkoj-vojnoj Akademiji JNA Lora u Splitu.
Veli da je odmah vidio da u školi ima zlatni rudnik veslača, koje je samo trebalo usmjeriti.
“Svi me pitaju kako regrutujem takmičare. Dugo godina sam u sportu i umijem ih prepoznati, samo prođem kroz hol škole i pitam, a u 99 posto slučajeva sam pogodio u procjeni. Nije bitno koji je smjer, uslovi su muskulatura, ali i ponašanje i kultura”, kaže u šali sagovornik „Vijesti“ koji je nakon izlaska iz vojske već sedmu godinu predavač.
Ekipu formirali stidljivo
Ekipa je te godine, prisjeća se, formirana stidljivo, „da niko nije znao“, svako popodne su vježbali uz učenje osnovne taktičke radnje. Prvi test bio je 2010. na V međunarodnoj regati u Kotoru, gdje su ih svi dočekali sa blagom nevjericom, prevashodno zbog imena škole. Da se ne bi obrukali, mladi Barani su se dobro spremili i osvojli na kraju četvrto mjesto, kao najprijatnije iznenađenje regate.
Mićunović navodi da su tada stekli sjajno iskustvo u tehnici veslanja, ali i prvi takmičarski cilj-ne samo prvo mjesto na narednoj regati već i obaranje rekorda staze. Prepotencija se isplatila 2011.!
“Do tog cilja smo došli matematičkim putem, sve što je bilo od regata na Jutjubu smo snimili i precizno izmjerili koliko mora biti zaveslaja na datoj dužini staze i koliko mora da bude izbačaj čamca-rješenje je bilo tri i po metra. Iako je bilo mnogo zahtjevno, uspjeli smo u svojoj namjeri i u Kotoru prošlog maja sve doveli do savršenstva, prvog mjesta i oborenog rekorda. Oba uspjeha smo reprizirali već deset dana kasnije u Beogradu i onda je već počelo interesovanje za nas, prošle su priče o početničkoj sreći, pa smo danas prepoznatljivi u čitavom regionu - Hrvatska, Slovenija, Italija, Srbija, svi iz naše struke znaju za nas”, ističe s ponosom Mićunović, akcentujući da se njegovi momci nijesu štedjeli u jednoj od najtežih sportskih disciplina.
U čamcu su, nastavlja, dobili krvave žuljeve, ali i zdrav život, jer nema ničeg zdravijeg od boravka na moru, na čistom, bez dima, kada svi svi mišići rade „i oni su to brzo shvatili“.
U veslanju najviše rade mišići nogu i ruku, ali i mozak, no, nabitnija je sinhronizacija, „svi moraju da budu jedno“.
Jak tim i zdrav kolektiv
“Moja prva asocijacija na veslanje je jak tim, jak kolektiv zdravog duha. Njih je devet u čamcu i ja ih učim da je to njihov budući brodski kolektiv i da svi moraju da dišu kao jedan, da zaveslaj bude prilagođen najlošijem u čamcu. Mi smo razradili sve detalje: bitno je i trimovanje- kako rasporediti težinu. Kormilar čini od 50-60 posto učinka tima, daje pravilan kurs i ritam ekipi, prati ostale učesnike, on je ideolog tima koji vodi trku od početka do kraja, a važni su i mehanika i fizika. Veslo je dvokraka poluga i najlakše je veslati kada je njegova velika dužina u čamcu, no, tada gubite brzinu. Za nas nema godišnjih doba, po svakom vremenu smo na moru - i po kiši i po jugu i u magli, kada je vidljivost samo deset metara i na račun tog zalaganja smo i postigli ove rezultate”, veli profesor-trener.
Ljubomore u ekipi nema, đaci se bore za ulazak u školski tim „da i oni postanu zlatni momci“.
Uz pomoć velikog nautičkog zaljubljenika Anta Bakovića formirana je veslačka sekcija Jedriličarskog kluba Mornar u koju idu svi svršeni maturanti,.
“Sada već imamo masovnost, za dan škole smo na školskoj regati imali 120 takmičara iz svih smjerova i pomorce i frizere i carinike - koje je sa obale bodrila kompletna škola! Prvi put da na maturi nijesmo imali nijedan ekces, sav višak energije je potrošen na vesla, pričalo se samo o sportu “, zaključio je Mićunović.
Melju i vesla
Mišići veslača Poljoprivredne škole melju ne samo talase, već i vesla! “Gdje god se pojavimo, lomimo vesla na regati i mnogi misle da to namjerno radimo, a veslo nije nimalo jeftino, košta oko 200 eura. Nije mnogo poznat podatak da se nekada dobijalo u vojsci i nagradno odsustvo kad se slomi veslo, jer je to bio dokaz koliko si jak i moćan”, priča Mićunović.
Bonus video:
