Drugi Bangkok ne staje u vodič: Četiri mjesta na kojima se još može čuti zvuk starog grada

U četvrti Ban Bu još se izrađuju tradicionalne bronzane posude poznate kao khan long hin. Metal se ručno kuje od legure bakra i kalaja, a zatim polira kamenom dok ne dobije gotovo srebrni sjaj

111 pregleda 0 komentar(a)
Detalj iz Bangkoka, Foto: Shutterstock
Detalj iz Bangkoka, Foto: Shutterstock

Bangkok se obično prodaje kroz hramove, uličnu hranu, krovne barove i ogromne tržne centre. Ipak, jedan od najzanimljivijih načina da se grad razumije vodi kroz male radionice i prostore koji jedva opstaju između modernizacije, visokih troškova i nedostatka nasljednika. Novi Time Out vodič skreće pažnju na četiri takva mjesta, od ručno kovanih posuda do obnovljenog drvenog bioskopa.

U četvrti Ban Bu još se izrađuju tradicionalne bronzane posude poznate kao khan long hin. Metal se ručno kuje od legure bakra i kalaja, a zatim polira kamenom dok ne dobije gotovo srebrni sjaj. Veća posuda prolazi kroz više faza i može zahtijevati nekoliko dana rada. Nekada je u kraju bilo više stotina porodica vezanih za zanat; danas se radionica Jiam Sangsajja često navodi kao posljednja koja ga čuva na tradicionalan način.

Kod hrama Wat Saket, u uskoj ulici Ban Bat, još se prave monaške zdjele od odvojenih komada čelika. Za razliku od fabrički presovanih posuda, ovdje se djelovi oblikuju, spajaju, zagrijavaju i kuju rukom. Zanat je povezan sa ranim razvojem Bangkoka, a posjetilac ne dobija samo predmet već priliku da vidi koliko rada stoji iza nečega što se u svakodnevnom životu lako uzima zdravo za gotovo.

Treća stanica je stara štamparija Kuang Fah, gdje su sačuvane mašine za visoku štampu i metalna slova na tajlandskom, kineskom i engleskom. Četvrta je Sala Chaloem Thani, poznata i kao bioskop Nang Loeng: drvena sala otvorena 1918, zatvorena 1993. i ponovo oživljena povremenim programima od 2025. godine. Projekcije nijesu svakodnevne, pa upravo neizvjesnost rasporeda pokazuje koliko su ovakva mjesta daleko od standardizovane turističke atrakcije.

Ovakvu rutu treba planirati sporije i odgovornije. Radionice nijesu muzejske kulise, već radna mjesta, pa termine treba potvrditi unaprijed, pitati prije fotografisanja i kupovati direktno od zanatlija kada je to moguće. Najvrjedniji suvenir možda neće biti predmet, već saznanje da grad nije samo ono što je novo i veliko — nego i ono što još opstaje zahvaljujući ljudima koji svakog dana ponavljaju vještinu staru generacijama.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

Pogledajte još: