STARA DILEMA

Da li partneri vremenom počinju da liče jedno na drugo?

"Jedan od najvećih problema u društvenim naukama je potreba da se ustanove nove, nevjerovatne teorije koje će odjeknuti u javnosti", napominje Kosinski

4256 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Jedno pitanje decenijama zanima psihologe: da li ljudi u dugotrajnim vezama vremenom počinju da liče jedni na druge? Zato su istraživači sa Univerziteta Stanford odlučili da uz pomoć savremene tehnologije provjere ovo uvreženo mišljenje.

Ova tema se pojavila u psihološkim krugovima početkom osamdesetih godina i od tada je postala uobičajeni predmet rasprava. I pored toga, ova zapažanja nikada nijesu niti naučno potvrđena, niti opovrgnuta.

Zato su istraživači sa Univerziteta Stanford odlučili da pokušaju sa modernim tehnologijama koje se koriste u svrhe prepoznavanja lica i krenuli u analizu hiljada javno dostupnih fotografija parova, vjerujući da će konačno razriješiti ovu dilemu.

"To je nešto u šta ljudi vjeruju i željeli smo da to razriješimo", kaže Pin Pin Tea-Makorn, doktorand na Stanfordu.

"Pošli smo od pretpostavke da lica ljudi vremenom počinju da se poklapaju, pa smo odlučili da provjerimo koje osobine najprije počinju da se mijenjaju", dodaje istraživač.

Radeći sa svojim profesornom sa Stanforda, Mihailom Kosinskim, Tea-Makorn je pretraživala internet tražeći na Guglu parove koji su proslavljali godišnjice braka i genealoške sajtove kako bi pronašla fotografije parova snimljenih na početku braka i mnogo godina kasnije. Uspjeli su da sastave bazu fotografija 517 parova nastalih početkom njihove veze i 20 i 69 godina kasnije, prenosi RTS.

Da bi testirali da li su lica parova vremenom postala slična, istraživači su volonterima pokazali fotografiju "ciljane" osobe uz još šest lica, od kojih je jedno bilo lice njihov supružnik, dok je ostalih pet izabrano nasumično. Potom su volonteri zamoljeni da rangiraju koliko je svako od šest lica slično ciljanoj osobi. Isti zadatak je zatim izveden najsavremenijim softverom za prepoznavanje lica.

U originalnoj studiji 1987. godine, psiholog Robert Zajonk sa Univerziteta u Mičigenu dao je volonterima da rangiraju fotografije samo desetak parova. Zaključio je da su lica parova postajala sve sličnija kako su njihovi brakovi odmicali, s tim da je efekat bio jači ukoliko su živjeli u srećnijoj vezi.

Psiholozi su tvrdili da zajednički život oblikuje lica ljudi, kao i način ishrane, života, količina vremena koju provode na otvorenom, bore "smijalice" i slično.

Međutim, u svom radu koji je objavljen u časopisu "Sajentifik report", Tea-Makorn i Kosinski tvrde da nijesu pronašli dokaze da su parovi vremenom počinjali da liče jedni na druge. Ali su ustanovili da su na početku veze više ličili jedno na drugo.

Zato pretpostavljaju da parovi vremenom neće početi da liče jedno na drugo, već da su upravo zbog sličnih osobina i odabrali jedno drugo.

Studija je istakla važnost ponovne revalorizacije i ažuriranja prethodnih istraživanja.

"Jedan od najvećih problema u društvenim naukama je potreba da se ustanove nove, nevjerovatne teorije koje će odjeknuti u javnosti", napominje Kosinski.

Osim toga, profesor je pohvalio Tea-Makorn zbog hrabrosti da se upusti u ovaj projekat, jer većina mladih naučnika nije voljna da "talasa" i pronalazi nedostatke u radu drugih istraživača.

"Raščišćavanje terena moglo bi biti najvažniji izazov sa kojim se danas suočavaju istraživači u društvenim naukama, ali ona sigurno neće biti toliko citirana i hvaljena za svoj rad, kao da je smislila nešto što bi bilo jako zanimljivo i 'popularno'", tvrdi profesor Kosinski.

Sljedeći projekat kome će se posvetiti ovaj tim je tvrdnja da se ime osobe može lako pogoditi samo na osnovu izgleda lica.