Starenje nosi promjene, ali i ljepotu

Starija dob i penzionisanje pružaju idealnu priliku za učenje, nalaženje hobija, putovanja (pa makar i samo nekoliko desetina kilometara) i sticanje novih spoznaja. Tu su i strahovi, ali treba naučiti sa njima živjeti
72 pregleda 1 komentar(a)
starenje, Foto: English.sina.com
starenje, Foto: English.sina.com
Ažurirano: 27.01.2017. 13:29h

U mnogim ljudima pomisao na starenje budi strah. Prije svega, to je strah od skore smrti, a zatim i strah od smanjenih mogućnosti kvalitetnog života, strah od bolesti, strah od samoće.

Kriza srednjih godina, koliko god za neke bila neugodna, daje nam priliku da preispitamo svoje vrijednosti i drugu polovinu života usmjerimo na ono što je zaista bitno. Da utišamo buku spoljašnjeg svijeta i ponovo postanemo kompletna ličnost, ali na zreliji, svjesniji način.

Okretanje sebi

U mladosti, pa i u srednjim godinama, grozničavo se većina nas trudi da se prilagodi vlastitim ili tuđim slikama o tome šta je dobro, pristojno, zanimljivo...Dok to radimo, svjesni smo tek malog dijela sebe. Mnogi osjećaji i želje, koje smo tokom života potisnuli iz straha od osude i odbacivanja okoline, srama ili nepovjerenja u sebe i svoje sposobnosti, ostaju skriveni ispod površine.

Zajedno s njima potisnuli smo i brojne talente i sposobnosti, kojima se divimo kada ih drugi ljudi pokazuju ili ih kritikujemo, jer se sami ne usuđujemo da slijedimo svoje snove. Svi ti potisnuti sadržaji povremeno izbiju na površinu kroz snove, ispade ljutnje ili plača, razne simptome...

Obrativši pažnju na njih, imamo priliku da ih zaista upoznamo i sagledamo ih iz drugog ugla, te da svjesno izaberemo ono što nam je zaista važno i čemu želimo da damo više prostora u svom životu. Starija dob i penzionisanje pružaju idealnu priliku za ove stvari. Tada imamo dovoljno vremena da učimo, imamo hobije, putujemo (pa makar i samo nekoliko desetina kilometara) i stičemo nove spoznaje.

Riječima Alberta Ajnštajna: “Nemojte ostarjeti, koliko god živjeli. Uvijek se ponašajte kao znatiželjno dijete pred velikom misterijom zvanom život.“ Nikada nije kasno za učenje i rast, za otkrivanje područja koja smo godinama zanemarivali. Nikada nije kasno za istraživanje onoga što zaista jesmo i što je stvarna svrha našeg života.

Promjene su dio starenja, prihvatite ih

Starenje donosi niz promjena s kojima se čovjek mora suočiti. Novi način života, koji donosi odlazak u penziju ili odlazak djece od kuće, znači gubitak dugogodišnjih navika i uloga. Uz to, tu su i promjene na tijelu, koje sa sobom povlače osjećaj neprivlačnosti, nepoželjnosti. Međutim, eros i seksualnost i u starosti mogu biti važni izvori životne radosti. Ljudi se zaljubljuju i u poznim godinama. Neki stari ljudi sa promjenama se nose tako što su opsjednuti hranom ili novcem.

Stari ljudi se često boje da za nešto ne budu uskraćeni, postaju pohlepni, proždrljivi, prezahtjevni prema svojoj okolini. Drugi pak svoju zavist prema mlađima prikrivaju moralizovanjem, kritikovanjem i neprestanim gunđanjem. Neki postaju nemarni prema sebi i zapuštaju se. No, izazov je otkriti svoje tijelo na novi način, njegovati ga, brinuti se o primjerenoj ishrani i vježbi.

U starijoj dobi ljubav je nježnija, prisnija, intimnija, ali ne manje važna no u godinama prije. Da bismo mogli ići dalje, treba da za sobom ostavimo staro i prihvatimo tu novu fazu svog života sa svime što sa sobom nosi . Iz nove perspektive treba da se vratimo na stara iskustva, prestanemo da definišemo sebe kroz uloge u spoljašnjem svijetu, okrenemo se onome što je zaista bitno, a to je pitanje ko smo mi stvarno.

Smrt je prirodan proces, ne treba je se bojati

Proces starenja nužno je povezan s gubicima dragih ljudi i samoćom, što svakako nije lako. Međutim, samoća je i prilika da se dublje okrenemo sebi, svojim interesima, prirodi, vjeri...Stari ljudi koji ne znaju da se odrede u odnosu na prošle uloge, posao i svoju fizičku i duhovnu snagu lako upadnu u depresiju.

No depresija je poput prolaza koji im pomaže da pronađu novi temelj za život. Proći kroz taj prolaz znači oprostiti se od dotadašnje slike o sebi, ostaviti za sobom ono što je dotad činilo naš život, otvoriti se onom što je veće i trajnije od našeg tijela, misli i emocija, onom što je s one strane života i smrti.

Bogu, vječnosti - ma kako neko doživljavao to „veće“. Koliko god težak nečiji život bio, mnogo je i sreće na životnom putu. Svako vrijeme ima svoju ljepotu. Valja je samo prepoznati. Pošaljite svojim ponašanjem svojoj djeci poruku da su starenje , umiranje i smrt prirodan proces kojeg se ne treba bojati već, naprotiv, otvoriti mu se s radoznalošću, povjerenjem i uzbuđenjem kao i svakoj drugoj tajni.

Izvor: Dodatak o zdravlju

Bonus video: