Rana životna iskustva su ključna za razvoj psihički zdravih pojedinaca, pa je ispravno biti svjestan grešaka i svjesno se nositi sa njima. Psiholog Ronald E. Riggio u članku objavljenom na Psychology Today je predstavio četiri vrste roditeljstva kojima roditelji ne čine nikakvu uslugu svojoj deci.
1. Kazneno roditeljstvo
Autoritarno roditeljstvo karakteriše striktno poštovanje pravila i velika kontrola i dominacija nad djetetom. Posebno je štetna upotreba kazne. Kao obrazovna strategija, ovo jednostavno nije djelotvorno, a može biti i psihički štetno za dijete. Kao rezultat toga, djeca mogu razviti negativne emocije kao što su strah, bijes i krivica. Živjeti sa stalnom prijetnjom od kazne ili bola uzrokuje stres, kao i psihološke probleme kasnije u životu.
2. Helikoptersko roditeljstvo
Roditelji koji intenzivno prate ponašanje svoje djece i lebde nad njima poznati su kao „helikopterski roditelji”. Oni donose odluke za djecu i pokušavaju da ih zaštite na sve načine. U tome se lako može pretjerati, time se onemogućava da dijete nauči da odlučuje i djeluje samostalno. Brojne studije su pokazale da "helikoptersko" roditeljstvo šteti liderskom potencijalu djeteta i dovodi do niskog samopoštovanja kod djece i preteranog oslanjanja na roditelje.
3. Nemarno roditeljstvo
Roditeljski stav „sve je dozvoljeno” najčešći je kod roditelja koji su malo „brljavi” u vaspitanju, kao i kod pretjerano popustljivih roditelja koji udovoljavaju svakom hiru svog djeteta. Praktično nema vaspitanja dece. Roditelji koji zanemaruju svoju djecu puštaju ih da odrastaju uz TV ili YouTube. Oni takođe ne postavljaju granice djeci, pa samo oni znaju kako da ih prate. Ova djeca imaju tendenciju da nemaju samokontrolu i imaju veliki deficit u komunikacijskim vještinama. Djeca koju roditelji "maze" tako što nikada ne govore „ne“ takođe razvijaju slabu samokontrolu i osjećaj da imaju pravo na sve.
4. Nedosljedno roditeljstvo
Roditelji koji su nedosljedni u svom roditeljstvu – ponekad reaguju nježno i podržavajuće, drugi put su hladni i neosjetljivi – šalju djetetu različite signale. Ovo može izazvati nesigurnost i pretjeranu zabrinutost kod djeteta. U mnogim slučajevima, djeca nedosljednih roditelja pokazuju isti obrazac nedosljednosti – naizmjenično toplo i hladno – u svojim međuljudskim odnosima kad odrastu, piše Citymagazine.si.
Kako treba?
Zlatni standard za roditeljstvo je ono što je poznato kao „autoritativno roditeljstvo“. Autoritativni roditelji podstiču nezavisnost, ali i postavljaju granice. Disciplina se primjenjuje, ali na takav način da se djeca osjećaju podržano, a ne kažnjeno. Vremenom će autoritarni roditelji dati djeci sve veću autonomiju. Ovo dovodi do samokontrole, osjećaja samopouzdanja i zdravih društvenih vještina.
Bonus video:
