Osmajićeva stvar: On je ipak samo dijete kome su potrebni pomoć i briga

Crnogorski reprezentativac Milutin Osmajić bio je minulih dana "vruća tema" španskih medija zbog incidenata čiji je bio akter u utorak uveče, a čiji je epilog, za sada, njegovo odstranjivanje iz prvog tima Kadisa.

Osmajić je, prema navodima španskih medija, pijan učestvovao u dvije tuče prvo u noćnom klubu, zatim i na ulici, dobio je i udarac flašom u glavu, a bio je saslušavan u policiji.

On je demantovao da je bio pod dejstvom alkohola, te da se samo branio od napada dvojice momaka, koji su bili "u pijanom i drogiranom stanju", i koji su ga napali "iz čista mira".

Klub je pokrenuo postupak i 22-godišnjeg Nikšićanina, kao privremenu mjeru, prebacio u B tim, u kome je danas odigrao 90 minuta, protiv Panaderije u ligi Segunda B, četvrtom rangu španskog fudbala.

Kadis B je slavio 2:1, Osmajić prema navodima lokalnih medija "nije blistao".

Mediji se, međutim, još bave incidentom, kao i o uzrocima i posljedicama, uz riječi razumijevanja za mladog fudbalera.

U tekstu "Osmajićeva stvar", novinar dnevnika "La Voz Digital" Alfonso Karbonelj piše da za njegov postupak "nema opravdanja", ali i da se "zaboravlja da Osmajić ima samo 22 godine i da je još dijete".

"I ne samo to - on je dijete koje se prvi put odvojilo od kuće, koji je došao sa Balkana i iz svoje sredine u stranu zemlju, gdje se govori jezik koji ne razumije, u kojoj ne poznaje nikoga, u klub u kome dijeli svlačionicu sa starijim igračima, koji mu nikada nisu dali savjet kojim putem da ide. I iznad svega - sa novcem u džepovima", navodi se u tekstu.

"On je samo uradio nešto što rade mladići njegovih godina, s tim da je on 'poseban', jer je fudbaler. Da li je on imao mentora u klubu? Da li mu je neko iz kluba ponudio pomoć u prilagođavanju? Nije. Da li je on tražio pomoć? Možda nije, ali s obzirom da vjerovatno nije prvi put baš te večeri izašao u diskoteku, možda je na taj način, pravljenjem iste greške, posredno i tražio pomoć. Ali, kako da dobije pomoć iz kluba, koji u svom stručnom dijelu nema psihologa, u kome sportski direktor i direktor, pa i trener, dovode igrača o kome ne znaju ništa, niti žele da ga upoznaju, da mu pomognu da se prilagodi...", navodi se u tekstu.

"Osmajić, ali i svi mladići koji dođu u stranu zemlju iz daleka, moraju da imaju brigu i njegu onih kod koji su došli, moraju da osjete da neko vodi računa o njima, pita ih kako su, šta im treba, upoznaju ih kao osobe, a ne samo kao fudbalere... Osmajić to nije imao, a on je ipak još uvijek dijete", zaključuje se u tekstu.