Sa 19 godina Nataša Kovačević gledala je smrti u oči. Tog 7. septembra 2013. talentovana košarkašica, reprezentativka Srbije teško je povrijeđena u saobraćajnoj nesreći, u Mađarskoj, putujući na prijateljsku utakmicu sa svojim timom Đerom.
Amputirana joj je lijeva noga, ispod koljena. Izgledalo je da su njeni sportski snovi srušeni.
Dvije godine kasnije, Nataša se vratila košarci, na profesionalnom nivou. Trenira za prvim timom Crvene zvezde i čeka da ponovo zaigra...
"Trenirala sam vrijedno već godinu i čekala sam da budem spremna, i fizički i psihički. Presrećna sam što sam ponovo u Zvezdi. Zapravo, kao da nisam ni odlazila, kao da ove dvije godine nisu ni prošle", kaže Nataša za "Vijesti".
Kaže se da ono što te ne ubije, ojača te - ali malo je boraca kao što je Nataša. Nije odustala, nije se predala. Nije proklinjala sudbinu, nije ni zahvaljivala sreći što je živa.
Jednostavno, nastavila je da živi i da mašta o danu kada će ponovo igrati košarku.
"Iz bolnice sam bježala da bih šutirala na koš, mogu da kažem da imam kontinuitet laganih treninga", naglašava kolika je njena ljubav prema košarci.
"Kada sam dobila sportsku protezu, počela sam da treniram tri puta nedjeljno, tako da mi pravi povratak na parket ne pada teško".
Moderna medicina joj je pomogla.
Nosi specijalnu sportsku protezu, koja joj je omogućila da se bavi sportom, makar rekreativno.
Za ozbiljne stvari, kočnica je bila u glavi, ali Nataša je prelomila da želi i može da se vrati profesionalnoj košarci.
"Od kada sam dobila protezu i počela da trčim, znala sam da će doći taj trenutak i da ću se odlučiti da se vratim košarci. Bila sam kod drugarice u Skoplju, nakupila se pozitivne energije, dobro razmislila o svemu i prelomila da sam spremna", priča Nataša.
Njena borba da se vrati na parket izazvala je divljenje košarkaškog i sportskog svijeta.
Podrška je dolazila sa svih strana, a u Natašinu čast odigrana je i revijalna utakmica kao predigra finala Eurobasketa za dame u Budimpešti. Uz nju su tada bile sve zvijezde evropske ženske košarke...
"Porodica je, svakako, najveća podrška, ali u toku perioda rehabilitacije puno ljudi je bilo uz mene. I sada, kada su čuli da se vraćam košarci, opet se javljaju. Svaki poziv, svaka poruka podrške, neizmjerno mi znači", ističe Nataša.
Sada je Nataša ponovo košarkašica i ima nove snove...
"Na terenu se osjećam komotno, mogu da radim sve što i druge djevojke. Na treneru je da odluči kada sam spremna, a što se mene tiče - mislim da bih trebalo da smršam još koji kilogram. Tako je to kod žena", osmijehom koji razoružava kaže Nataša.
Živjeti sa osmijehom
I da ne odigra ni minut, ostaće inspiracija i primjer da je sve moguće, ne samo u sportu...
"Ja ne mogu sebe da doživim kao inspiraciju, jer jednostavno radim ono što osjećam. Presrećna sam, naravno, kada čujem da je moj primjer pomogao nekom drugom da prevaziđe svoje probleme. Ja se trudim da budem svoja i da prevazilazim izazove koje sama postavim", govori Nataša.
Ipak, poruku osobe koja ima samo 21 godinu, a iza sebe veliku životnu pobjedu vrijedi poslušati...
"Sport nosi sa sobom važne vrijednosti, koje ostaju za cijeli život. A što se samog života tiče - trebalo bi svaki dan uživati u njemu, živjeti sa osmijehom i razmišljati pozitivno. Takvim ponašanjem, ne postoji nijedna prepreka, ni problem koji ne može da se prebrodi", ističe Nataša.
Bonus video:
