VOJNA PARADA U SRBIJI

Hljeba i Putina

Svejedno što sedamdesetogošnjica pada na 20. oktobar: bez zvezdanog gosta iz Moksve se tog istorijski bitnog dana nikako nije moglo, pa je proslava brže-bolje pomjerena za četiri dana. Najbitnije: samo da je Putin sa nama
93 pregleda 89 komentar(a)
Vladimir Putin, Foto: Reuters
Vladimir Putin, Foto: Reuters
Ažurirano: 15.10.2014. 20:30h

Ruski predsjednik na Zapadu nije više rado viđen gost. Ali, kad sjutra sleti u Srbiju, u njegovu čast će tenkovi na ulice Beograda. Prošlog mjeseca se u Beogradu desilo čudo neviđeno: skoro 1.000 homoseksualaca je bez problema promarširalo kroz srpsku prijestonicu. Patrijarh Irinej, glava Srpske Pravoslavne Crkve, je uzalud pokušavao da spriječi katastrofu. Zahvaljući neumornom prosvetiteljskom naporu vrhovnog pastira sviju pravojvernih Srba sada svako dijete u Srbiji zna, da su homoseksualizam, pedofilija, incest, sodomija i „ostale forme zadovoljavanja perverznih seksualnih impulsa“ finalno jedno te isto, kako to Patrijarh nedavno sve podsjeti. No, sva kuknjava i zapomaganje nisu pomogli ama nisša: pošto je „Gay-Parada“ proteklih godina redovno otkazivana zarad bezbjednosnih razloga, ovog puta je održana. Šef vlade Srbije, Aleksandar Vučić, je u Beograd iz cijele zemlje dovukao srpsku antiterorističku jedinicu SAJ, žandarmeriju, kao i preko 7.000 policajaca i dao da se oklopnim vozilima blokira centar grada. Tako su homoseksualci, za čiju su sigurnost brinuli i civilno odjeveni bezbjednjaci među njima samima, bez problema da proparadiraju kroz Griechisch Weißenburg ( „Grčka Bijela Tvrđava“, kako se Beograd na starim njemačkim kartama zove), da bi ih potom policija svojim kolima razvozila po gradu, da ih nasilnici ne bi kao grupu prepoznali.

Bez nasilja

Što je bilo posve drugačije nego 2010, na posljednjoj gej paradi kad je gomila osobito ćirilično nadahnutih Srba svoju podršku familiji, kao jezgru slovenskih vrijednosti, dvostruko potvrdila: kravavim napadima na homoseksualce te paralelnim pljačkanjima butika i radnji. Ovog puta nije bilo ni polomljenih nosova ni razbijenih izloga. Čak ni huliganima fudbalskog kluba Crvena Zvezda nije uspjelo da napadnu učesnike parade. Kad se sve srećno okončalo, a Beograd i pored suprotnih proročanstva srbo-crkve nije progutalo ždrelo pakla, je Vučić, u mlađašnim godinama jedan od glasnogovornika desno radikalnog miljea beogradske Crvene Zvezde, konstatovao da beogradski marš homoseksualaca nije održan jer je to EU ultimativno zahtjevala od Srbije, koja se nalazi u pristupnim pregovorima, ili, što ne dao Bog, jer su Srbiji draži homoseksualci od vladika, „nego zbog Ustava, zakona, države i poštovanja prava sviju ljudi“. Time je Vučić obezbjedio poštovanje EU, jer uput da pravo i zakoni važe i za homoseksualce je u srpskom društvu, razjedenom nacionalizmom i netolerancijom, još uvijek znak velike hrabrosti.

Zvijezda dolazi prerano

No već u tom momentu je Vučić znao da svojim biračima brzo može da ponudi nešto poput izjednačenja. Nedjeljama su srpski mediji spekulisali da li će san postati java, hoće li se ukazati ili neće. Onda je došla radosna vijest: Vladimir Putin, lično i najličnije, će doci u Srbiju. Ruski predsjednik će prisustvovati svečanostima povodom sedamdesetog jubileja oslobođenja Beograda od njemačke okupacije, snagom Crvene Armije. Svejedno što sedamdesetogošnjica pada na 20. oktobar: bez zvezdanog gosta iz Moksve se tog istorijski bitnog dana nikako nije moglo, pa je proslava brže-bolje pomjerena za četiri dana. Najbitnije: samo da je Putin sa nama. Prema svecu i tropar: u čast ruskog gosta se u Beogradu održava vojna parada. Već danima, kako javljaju beogradski mediji, se iz cijele Srbije u Beograd dovoze tenkovi, među njima vjerovatno i oni, iz vrijedne kolekcije tenkova, koji su već u Srebrenici i na Kosovu bili upotrijebljeni protiv Muslimana. Sa neba će MiG bombarderi srpske armije pozdraviti najdražeg gosta. Ministar odbrane, Bratislav Gašić, prepun sreće objavljuje: „Pa nismo od 1985 imali vojnih parada“. No sada, „po naređenju premjera“ armija se za nastup sprema.

Da li su vojne parade u skladu sa EU? Ima čovjek pravo: odavno nisu tenkovi riljali asfalt beogradskih ulica. Devedesetih godina, za vrijeme jugoslovenskih ratova, je na neki način ipak itekako bilo srpskih vojnih parada, čak vrlo opsežnih, no iz političkih razloga su one bili održavane samo u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Hvala Putinu što će sjutra biti drugačije. Pokoji opozicioni političar je sebi dopustio pitanje, da l se pozivnica Putinu za vojnu paradu uklapa u sliku jedne države, koja sa EU vodi pristupne pregovore, a čiji je premjer ulanjenje njegove države u Briselski Klub ozvaničio kao svoj galvni spoljno-politički cilj. Zoran Živkovic, koji je posle pogubljenja premjera Zorana Đinđića bio nekoliko mjeseci premjer Srbije, podsjeća na činjenicu da se između Rusije i Ukrajine vodi rat te da ovo nije baš najzgodniji momenat za Putinovu posjetu. Jer, time se „Srbija stavlja na stranu one strane u ratu, koja ne čini baš sve po pravilima međunarodnog prava“, reče Živković. Srpski ministar spoljni, a istovremeno i vicepremjer Ivica Dačić, u ratno doba devedestih godina portparol SPS tadašnjeg srpskog vlastodršca Slobodana Miloševića, ne želi ni slova da čuje od ovakve rusofobne rabulistike: „Mi imamo pravo da proslavljamo naše pobjede“, utvrdi Dačić u Moskvi, gdje je pripremao Putinov dolazak. I pri tome nije mislio na Donjeck 2014. nego na Beograd 1944.

Privredni dijalog kao tema posjete Dačić kaže da iako Srbija želi da bude član EU, to neće postati na račun prijateljstva sa Rusijom. Njegova zemlja je „možda“ jedini kandidat za članstvo u EU, koji se nije pridružio evropskim sankcijama protiv Rusije, izvjestio je ponosno Dačić ruske novinare. Možda će zato razgovori o liferovanju poljoprivrednih proizvoda iz Srbije za Rusiju biti jedna od centralnih tema Putinovh razgovora u Beogradu. Za Aleksandra Vučića je Putinovo prisustvo u Beogradu neophodno potrebni uspjeh, pošto je sredinom septembra obzanio program strukturalnih reformi i budžetske štednje, pri kojem se Agenda 2010 njegovog njemačkog druga Gerharda Šredera čini mačjim kasljem. U Srbiji, u kojoj su penzije centralni stub socijalnog sistema, je Vučić proglasio smanjenje penzija za skoro 16%.

Reformski program zahtjeva hrabrost i moć Uz to će biti otpušteni i službenici, koji su zapošljavani samo zbog partijskog članstva. Ostatku birokratije će takođe biti skresane plate, a uz to će i najveći dio državnih subvencija za države firme biti ili drastično smanjene ili posve ukinute. Radi se o najhrabrijem reformskom programu novije srpske istorije. Mogućnost za realizaciju leži u činjenici da je Vučić u zenitu svoje moći a da je posljednje parlamentarne izbore dobio čestitom najavom teških reformi. Zato je razumljivo da Vučić želi da povrati nešto od svoje popularnosti, koristeći se Putinovim sjajem međiu Srbima. Posle gorkog leba reformi će Putin-quantum biti uteha makar onim djelovima srpskog društva, koji u Rusiji vidi uzor za politički red i sistemski poredak. U Srbiji je pro-rusko strujanje puno jače nego npr. u Bugarskoj, što ima veze sa činjenicom da je NATO bombardovao 1999, ali i sa čvrstim istorijskim faktom, da Srbi, za razliku od njihovih mađarskih ili bugarskih komšija, nikad nisu direktno na svojoj koži osjetili blagodeti ruske moći.

Vijek u znaku Putina Zato nije nikakvo iznenađenje što je privatna beogradska Karić-Fondacija, tako prozvana po jednom od najbogatijih Srba, koji je u Beogradu optužen za korupciju pa iz tog razloga dobio azil u Rusiji, svoju ovogodišnju svečanu nagradu dodijelila Putinu. Obrazloženje Karićevog žirija je itekako isplativa lektira, koja tačno opisuje pozicije najvećeg dijela srpskog stanovništva: „Svako stjolece ima svog državnika, a naše bez ikakve sumnje stoji u znaku Vladimira Vladimiroviča Putina. Predsjednik Ruske Federacije je svojim radom, svojom harizmom i svojom vizijom etablirao nove demokratske standarde, ne samo Rusiji, nego i u cijelom svijetu. Njegov doprinos miru u svijetu je izvanredan i neprestan, kao i njegove zasluge za prijateljstvo među narodima, bez obzira na nacionalnost, vjeru ili boju kože. Sa ponosom i zahvalnošću Karić-Fondacija dodjeljuje svoje priznanje predsjedniku Ruske federacije Vladimiru Vladimiroviču Putinu, za humanost, jačanje demokratije, saradnju i prijateljstvo među narodima“. I ko smije sada da se usudi da kaže da je Putinovo životno djelo precinije izrazio u malo riječi? Srpska crkva sigurno neće. Ona je protestovala protiv homoseksualaca, ali ne i protiv tenkovske parade po Beogradu. Njen patrijarh, Irinej, je služio u Titovoj armiji, a protiv vojnih parada nema ama baš ništa, posebno ne, kad služe tako dobroj svrsi. Đteta samo za one liberalne, zapadno-orjentisane Srbe, koji u Srbiji ljeta gospodnjeg 2014 očito nemaju nikog ko bi za njih digao svoj glas. Prevod: Mirko Vuletić