Slovenački ekonomista, profesor univerziteta u Ljubljani, Jože Mencinger, govori o tome kako se Slovenija, nekada najrazvijeniji dio Balkana, našla u dugovima koji je dave. Kako Srbija da izbjegne sudbinu Grčke i Španije? Da li EU prijeti još veći talas socijalnih nemira? Mencinger poredi EU sa nekadašnjom Jugoslavijom s početka 80-ih.
RSE: Da li je Srbija pred bankrotstvom?
Mencinger: Ima zemalja koje su u još gorem položaju nego što je Srbija. Zemlja ne propada. Bankrot zemlje ne liči bankrotu nekog preduzeća, gdje se mijenjaju vlasnici. U zemlji vlasnici ostaju isti i to je velika razlika. Za bankrot zemlje je bitno da imate šta prodati. Veoma je teško govoriti o bankrotu, mada se taj termin koristi u tim slučajevima.
Ne vidim mnogo preduzeća koja bi Srbija mogla prodati jer problem je što se veoma teško nalaze kupci. Svaku stvar možeš prodati za neku veoma malu svotu, ali onda vam to ništa ne olakšava. Ne vidim da je to neko rješenje. Slična je situacija sa Slovenijom, pa čak i sa Evropom. Moramo naučiti da je privredni rast nešto što je prošlo i da se životni standard smanjuje, tako da tu nema nekih brzih rješenja, jer se ne zna koliko će kriza potrajati. Po mom mišljenju, ova će kriza trajati dok se na nju ne naviknemo.
RSE: U Srbiji su u privatnom sektoru plate manje nego u javnom sektoru. Jedni insistiraju da se to promijeni. Drugi kažu da je potrebno više investicija i da treba pospješiti proizvodnju, a ne kresati potrošnju. Treći smatraju da je izlaz u tome da se kreše prenapuhana administracija.... Šta biste Vi smatrali pravim odgovorom na ovo u čemu je sada Srbija?
Mencinger: Po mom mišljenju tu nema dileme. Ono što ste vi naveli, ne rješava probleme. Ako ste vi smanjili ljude u javnom sektoru, nećete te ljude zaposliti u privatnom sektoru, nego će oni postati nezaposleni. Izbacivanjem ljudi iz javnog sektora samo pogoršavate situaciju penzionerima, koji još uvijek dobijaju male penzije. Smanjiti administraciju, na istom ste. U stvari, nema nekih dobrih alternativa.
RSE: Šta je onda odgovor?
Mencinger: Da se naviknemo na krizu i na niži standard života. Naravno, sada je to na različitim nivoima različito moguće. Nekog pametnog odgovora tu nema.
RSE: Da li prijeti cijeloj Evropi talas socijalnih nemira?
Mencinger: Sad je EU zvanično u recesiji. Problem je kada država ima ono što je sada u Španiji, da 50% mladog stanovništva ne radi. Šta tim ljudima preostaje, nego da idu na ulicu. Španija, slično kao i Srbija, rješava probleme unutar porodice i vezanosti za zemlju. Na taj način je jedino moguće razumjeti kako je Srbija preživjela onu krizu u devedesetim, samo zahvaljujući pomoći unutar familije. Samo što to traje neko vrijeme.
Sada je EU ipak počela shvatati da je njen osnovni problem nezaposlenost, a pogotovo nezaposlenost mladih. Sve je to moglo biti prepoznato prije tri ili četiri godine, ali je EU počela sa štednjom. Problemi koji su nastali u finansijskom sistemu su prebačeni na javni sektor. Sada bismo mi riješili probleme time da smanjimo javni sektor. To je glupost. Ako samo jedan radnik u javnom sektoru izgubi zaposlenje, onda će u privatnom sektoru zaposlenje gubiti dva radnika.
Slovenija kao da je ušla u neki kazino i vjerovala da može prosperirati na taj način. Kada je taj kazino zatvoren, oni su počeli raditi neke protivzakonite radnje da bi spasili ono što su stvorili
RSE: Da li vi govorite o formuli kresanja potrošnje?
Mencinger: Pa da. U savremenom svijetu nije problem na strani proizvodnje. Sve se može sada proizvesti, jedini problem, koje svako preduzeće ima, je na koji način to prodati. Ako svi štede i ako niko ništa ne kupuje, onda ne može nastati ništa drugo, nego da to sve propada. Ja se slažem sa tim da smo trošili iznad svih granica, ali to se u svijetu radilo od osamdesetih pa na dalje, kada je potražnja za proizvodima više-manje stvarana kreditima.
RSE: Da li se slažete sa onima koji kažu da je Njemačka najviše profitirala od eurozone i da bi sada trebala da pokaže veći stepen solidarnosti sa državama u nevolji?
Mencinger: Ona neće pokazati nikakav stepen solidarnosti. Ona će pomagati zbog toga što sebi pomaže. Čitava pomoć Grčkoj ili Kipru je bila pomoć francuskim ili njemačkim bankama. To je sada više-manje jasno.
I Njemačka je u problemu jer ako niko ne kupuje, onda ona ne može prodavati ono što proizvodi. Nemačka jeste profitirala od eura. Po mom mišljenju, svi razmišljaju kako da izađu iz eura, ali niko ne smije da izađe jer se plaše haosa koji bi tim nastao. Euro je koncipiran na način na koji je koncipirano jugoslovensko bratstvo i jedinstvo. U euro se nije smjelo ni sumnjati, niti je bilo pristojno sumnjati. Stvoren je kao nešto što će trajati vječno. Čak nije bio ni predviđen izlazak iz eura.
RSE: Kada već poredite EU sa EX YU, da li onda EU prijeti sudbina EX YU? Vi ste jednom rekli da se EU nalazi u 1983. godini , ako se poredi sa EX YU. Da li to znači da je EU ostalo još nekoliko godina do raspada?
Mencinger: Da, ja tako mislim. Ako gledate debate koje su sada u EU i uporedite ih sa debatama u EX YU 1983, one su veoma slične, a i problemi su slični. Postoji problem u demokratiji - da li je demokratski jedan čovjek jedan glas, ili jedna država jedan glas. Razvijenost je toliko različita, kao što je bila i u EX YU - Slovenija i Kosovo, na primjer. Uporedite, na primjer, Dansku sa Bugarskom.
RSE: Samo da se nadamo da će EU na pametniji način da rješava probleme nego EX YU. Kao rezultat borbe protiv korupcije imamo najnovije presude Janši u Sloveniji, Sanaderu u Hrvatskoj, u Srbiji je uhapšen Mišković, najavljuju se i druga hapšenja. Da li vjerujete da je to ozbiljan proces obračuna sa korupcijom ili mislite da su to politički obračuni?
Mencinger: Ne mislim da je to politički motivisano. Kada su oni radili to što su radili, to je bilo ne samo dozvoljeno, nego i hvaljeno. Svi su ti biznismeni bili lideri koji su u tom sistemu radili što su radili i što je u tom sistemu bilo dozvoljeno.
Sada se ide u drugu krajnost, pa se sve ono što se nekad smatralo poželjnim, sada smatra kriminalom. Ranije se pretjerivalo, ali i sada se pretjeruje. Sada je sve kriminal i to je dosta popularno. Ako ljudi loše žive, onda oni moraju naći nekog krivca, pa se ti krivci nalaze u ljudima koji su postali slavni, u onima koji su prije bili birani za najuspješnije menadžere i slično.
Situacija se sasvim promijenila. To ništa ne rešava. To je hrana za ljude koji su nezadovoljni. Oni sada imaju osjećaj da će krivci za njihovu nesreću biti kažnjeni.
RSE: A mislite da nisu?
Mencinger: I jesu i nisu. Uglavnom nisu radili pravi kriminal. Uzmimo kod nas Baučera. On je kupovao dionice Petrola i htio je da postane vlasnik Petrola. Povećao je vrijednost dionice na 1.000 eura. On je kupovao te dionice na način da se zaduživao. Banke su veoma rado to finansirale.
Slovenija kao da je ušla u neki kazino i vjerovala da može prosperirati na taj način. Kada je taj kazino zatvoren, oni su počeli raditi neke protivzakonite radnje da bi spasili ono što su stvorili. Problem je u tome što su dozvoljavali da se to stvori. Nudili su kredite, neograničene količine novca u EU.
Kada smo ušli u monetarnu EU, mislili smo da ne treba da se brinemo za bilo šta jer su se pojavile neograničene količine novca. Veoma rado se išlo u taj kazino.
Galerija
Bonus video:
