Šesti april je Dan grada Sarajeva – tog dana 1945. je grad oslobođen, a istog datuma 1992. je počela opsada. Onog prvog datuma je poginuo i Vladimir Perić Valter, legendarni ilegalac i narodni heroj Jugoslavije.
Priča o sarajevskom ilegalcu Valteru, jednom od najboljih obavještajaca partizanskog pokreta iz Drugog svjetskog rata, ispričana je mnogo puta, ali je uvijek aktuelna zbog snažnog simboličkog značaja svega što Valter i danas predstavlja – simbol borbe dobra protiv zla.
Valter je bio sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u Sarajevu i jedan od organizatora otpora u glavnom gradu BiH. Rođen je 1919. godine u Prijepolju, a poginuo je 6. aprila 1945. godine u završnim borbama za oslobođenje Sarajeva. Posthumno je odlikovan ordenom narodnog heroja Jugoslavije.
"Valter je u završnim borbama za oslobođenje Sarajeva uspeo da spasi Električnu centralu koju su Nemci hteli da unište.... Neprijatelj je zapalio Fabriku duvana, Tvornicu Ključ i još neke objekte, ali su oni najznačajniji ipak sačuvani. Sačuvana je i Električna centrala u čijoj je odbrani poginuo i Valter“, ispričala je u jednom razgovoru za DW Nađa Biser-Taso, koja je sa prvim grupama partizana ušla u Sarajevo aprila 1945.
"Vidite li ovaj grad? To je Valter"
U međuvremenu je snimljen i film "Valter brani Sarajevo" u režiji Hajrudina Šibe Krvavca. Film je na Televiziji Sarajevo prikazivan gotovo svakog 6. aprila od 1972. godine, što je priču o sarajevskom ilegalcu i simbolu otpora pronijelo od glavnog grada BiH i tadašnje Jugoslavije, sve do daleke Kine u kojoj je taj film postao najgledaniji u istoriji, a Bata Živojinović koji je tumačio glavnu ulogu opšte poznati lik.
Svjesni da priča o Valteru i daleko prevazilazi lokalne okvire, tim Filmskog centra Sarajevo, na čelu s direktorom Jasminom Durakovićem, osniva filmski i multimedijalni muzej "Valter brani Sarajevo“.
"Istorija na Balkanu se vrlo često vrti u krug i puna je paradoksa. Iako je Muzej "Valter brani Sarajevo" čista i potrebna priča o sjajnim momentima kinematografije na ovim prostorima, on sa sobom donosi i ozbiljne istorijske dimenzije", kaže Duraković za DW.
Duraković pojašnjava da zbog priče o čuvenom pripadniku pokreta otpora i antifašisti Valteru muzej razvija kulturu sjećanja, podsjeća na mrak fašizma i borbu protiv tog zla. Ali i onog zla iz 1992. godine kada je šesti april još jednom upisan u istoriju Sarajeva.
"Tokom opsade Sarajeva agresori su gađali i objekte kulture poput nekadašnjeg Filmskog studija Jagomir i meta su bili i filmovi, pa i film "Valter brani Sarajevo". Srećom, zahvaljujući filmskim radnicima koji su ostali u gradu, spašeni su u posljednjem trenutku“, kaže Duraković.
"Umberto Eko je ne tako davno napisao da "ideja fašizma još živi i jedini način da joj se stalno suprotstavljamo je ideja antifašizma". Pored svega ostalog, i zato je ovaj muzej potreban Sarajevu i ovome delu Evrope i svijeta", kaže Duraković.
Duh Valtera nije potpuno protjeran
"Ako posmatramo opštu društvenu klimu u glavnom gradu BiH, onu koju svakodnevno kontaminiraju mediji i njihovi politički nalogodavci, onda bismo mogli reći da je duh Valtera Perića, bar ono što u svetonazorskom smislu uz njega vežemo, gotovo protjeran iz Sarajeva“, kaže novinar Oslobođenja Đorđe Krajišnik.
On pojašnjava da je većina onoga što se danas u javnom prostoru odnosi na antifašističku prošlost Sarajeva deklarativne ili revizionističke prirode, upozoravajući da se ne mogu istovremeno njegovati slobodarske ideje i veličati sluge nacističkih okupatora.
"Time se stvara šizofrena ideja pomirenja nemogućeg, u kojoj smo čas za Valtera kad je to medijski poželjno, a čas za Mustafu Busuladžića, jer su "mrski komunisti" obmanjivali naš narod o ustašama u Sarajevu. Sve nas to upućuje na zaključak da je sa duhom Valtera Perića ovdje prilično klimavo", kaže Krajišnik za DW.
Ipak, iako su mnoge bitke za antifašizam i njegovu važnost u ovom gradu izgubljene, nužno je reći da duh Valtera Perića nije potpuno protjeran iz Sarajeva, ističe naš sagovornik.
"Valterov duh je marginalizovan, ali on se kao osjećaj pravde i opredijeljenosti za svijet utemeljen na istinskim slobodarskim idejama kakva antifašizam jeste nalazi u mnogim stanovnicima ovog grada. Preciznije, koliko god se stvari doimale lošima, u Sarajevu još uvijek postoji dovoljno alternativnih prostora, grupa i pojedinaca sposobnih da stvore paralelni subverzivni univerzum suprotan revizionističkim atavizmima".
"Valterov duh nam je potreban. Možemo se možda zavaravati kako je priča o antifašizmu prošlost i nešto prevaziđeno na šta ne treba da se osvrćemo, ali stvarnost nam sve jasnije govori da treba da budemo itekako budni u ovim nemirnim vremenima“, zaključuje Krajišnik.
Treba misliti i na budućnost
Ugledni bosanskohercegovački režiser Haris Pašović kaže da Sarajevo još uvijek ima svoju "bazu otpora", kako u politici, tako i drugim društvenim pojavama.
"Sarajevo ima vjekovni duh otpora i on i danas postoji. Naravno da u ovim turbulentnim vremenima ima i drugih tendencija. Svjedoci smo svakodnevnih pojava koje nas iznenađuju svojom agresivnošću, neodmerenim ili neprimjerenim sadržajem, ali ja vjerujem u Sarajevo koje se odbranilo od svega što je uništavalo taj duh različitosti, kompleksnosti što je i suština ovoga grada“, kaže Pašović za DW.
Pašović je autor "Sarajevske crvene linije", projekta izrazito snažne, emotivne poruke kojim je 2012. godine obilježeno stradanje Sarajlija u ratu devedesetih godina. Tada je u glavnoj sarajevskoj ulici poređana 11.541 stolica za svakog građanina ubijenog tokom opsade 1992-1995. On se slaže da treba negovati kulturu sjećanja, ali ne nauštrb budućnosti.
"Sarajevska crvena linija bila je snažna poruka koja upozorava na prošlost, ali treba misliti i na budućnost, na razvoj... Mislim da mladi ljudi koji su rođeni poslije rata sada odrastaju u drugačijim okolnostima, žele drugačiji život koji nije toliko opterećen istorijom. Naravno, treba se sjećati svega onoga što je obilježilo, ne samo istoriju Sarajeva nego i Evrope, ali je istovremeno važno gledati naprijed, u budućnost“, dodaje Pašović.
Bonus video:
