šansa za pokretanje promjena

Izbori u Mostaru nakon 12 godina: Ne može se graditi budućnost sa onima koji su se takmičili u proizvodnji zla

Novinar Emil Karamatić kaže za “Vijesti” da se boji da izbori neće donijeti ništa dobro

24319 pregleda 98 reakcija 11 komentar(a)
Mnogi odlaze iz grada zato što je loše upravljanje uništilo ekonomiju, Foto: Reuters
Mnogi odlaze iz grada zato što je loše upravljanje uništilo ekonomiju, Foto: Reuters

Dvadeset pet godina od kraja rata, Bosna i Hercegovina je, prema mišljenju analitičara, suočena sa izborom hoće li se reformisati i od etničkog politikanstva krenuti ka evropskim integracijama ili tonuti dublje u stagnaciju.

Građani Mostara, gdje izbori nisu održavani izbori od 2008. godine, suočeni su sa istim pitanjem i danas imaju šansu da pokrenu promjene.

Emil Karamatić, novinar Radiotelevizije Bosne i Hercegovine, rekao je “Vijestima” da očekuje nastavak “političkog ludila” ukoliko ne bude adekvatne reakcije Evropske unije.

“Sa onima koji su započinjali ratove, rušili, palili, ubijali, progonili stanovništvo, formirali logore, naprosto se takmičili u proizvodnji zla, danas graditi bolju budućnost je u startu besmislen posao. Ili nemoguća misija. Zamislimo da su saveznici 1945. ponudili nacistima da se reformišu i da grade Njemačku. Teško je i zamisliti, a upravo to se dogodilo cijeloj BiH, posebno Mostaru, koji i dalje služi kao poligon nacionalizma i za pokazivanje kako BiH ne može biti država. Sigurno je da ne može, sa ljudima poput Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika. No, bez njih i sa mladima snagama može, ali je za to potrebna pomoć međunarodne zajednice, koja u ovom trenutku nedostaje, i tu je ključni problem. Poslije ovih izbora, za koje je dobro što se događaju, ali mogao bi se našaliti i reći da ćemo ponovo biti mirni dvanaest godina. To govorim iz straha da ni ovi neće donijeti ništa dobro”, rekao je Karamatić.

Izbori nisu održavani 12 godina zato što Hrvati i Bošnjaci nisu mogli da se dogovore oko izbornih pravila.

Taj spor je riješen zahvaljujući presudi koju je dobila aktivistkinja i političarka Irma Baralija.

Mostarci ponovo glasaju zahvaljujući Irmi Baraliji
Mostarci ponovo glasaju zahvaljujući Irmi Baralijifoto: Reuters

Ona je tužila BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava jer joj je zbog neodržavanja izbora u Mostaru “uskraćeno da bira i bude birana”.

Paradigma Bosne

“Dvije nacionalističke stranke, Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica, trideset godina su na čelu destrukcije, ako ne bude valjanog poteza iz Evropske unije, pred nama je puno novih godina političkog ludila”, kaže Emil Karamatić.

Grad u kojem živi oko 100.000 stanovnika i dalje nosi ožiljke ratova 1990-ih.

 Mostar i dalje nosi ožiljke rata devedesetih
Mostar i dalje nosi ožiljke rata devedesetihfoto: Reuters

Uprkos tome što privlači milione turista, Mostar se guši u otpadu i smeće često danima stoji u prepunim kontejnerima ili na ulicama.

Mnogi Mostar vide kao paradigmu Bosne, u kojoj vladajuće elite kroje politiku u skladu sa svojim potrebama i ne pokazuju odgovornost prema narodu koji bi trebalo da predstavljaju.

Na pitanje “Vijesti” ko su najveći krivci za aktuelno stanje, Karamatić kaže da nema dileme da su to predsjednici nacionalističkih stranaka Dragan Čović i Bakir Izetbegović. “Zlo koje su napravile te dvije stanke je nemjerljivo.

No, ništa se to ne bi dogodilo bez podrške koju su imali od međunarodne zajednice.

Razlog je što predstavnici međunarodne zajednice u njima vide, na našu nesreću, kakve-takve faktore stabilnosti”.

Potrebna oštra intervencija Visokog predstavnika

Mostarski novinar ističe da je pasivnost međunarodne zajednice, pogotovo Visokog predstavnika, “neprihvatljiva i u stabilnijim demokratijama, a kamoli u BiH”.

Da bi se desile veće promjene, potrebna je oštra intervencija visokog predstavnika u BiH, smatra Karamatić.

Ono što smo vidjeli u Mostaru posljednjih 12 godina je bezakonje i anarhija, pri čemu samo dva čovjeka vode grad, kaže Slaven Raguž, lider opozicione Hrvatske republikanske stranke

“Mnogi bi rekli da je za promjene bitna veća izlaznost birača. Međutim, to pravilo važi za uređene demokratske države i neke kojima se promjene dogode pukom slučajnošću.

Građani biraju 35 vijećnika u Gradsko vijeće Mostara među 370 kandidata. Na glasačkim listićima se nalazi 31 politički subjekt, odnosni 22 stranke, četiri koalicije, jedna lista nezavisnih kandidata, te četiri nezavisna kandidata.

Politički eksperti očekuju da multietničke stranke osvoje neka vijećnička mjesta, ali ne dovoljno da ozbiljno ugroze nacionalističku većinu dviju stranaka. Međutim, novi članovi će makar moći da osporavaju odluke Vijeća.

Karamatić kaže da je odnos snaga na političkoj sceni takav da izlaznost, kolika god bude, neće omogućiti drugim strankama da osvoje većinu za formiranje vlasti.

“Nekoliko malih građanskih stranaka i nekoliko malih nacionalističkih, i kad bi dobilo većinu, niko ne vidi kao rušitelje Čovića i Izetbegovića u Mostaru. Promjenu jedino vidim u oštroj intervenciji Visokog predstavnika u BiH”.

On pojašnjava da jedan narod maksimalno može osvojiti 15 vijećničkih mjesta, a najmanje četiri.

“Statut grada Mostara je precizirao i uglavnom zadovoljavao potrebe nacionalista, odnosno da ti vijećnici uglavnom moraju biti iz SDA i HDZ, a bojim se da četiri srpska mjesta ne dobiju Srbi sa lista ove dvije stranke. No, jednom se dogodilo da su im neke manje stranke poremetile koncepciju.

Naravno, Čović sa partnerom iz SDA je srušio demokratske procese u Mostaru koji bi trebalo da počnu živjeti nakon dvanaest godina. Ali, sumnjam da će se baš to dogoditi”.

”Ne možemo više živjeti u prošlosti”

“Ukrali su nam sve te godine demokratije,” izjavila je za Rojters Irma Baralija, profesorica filozofije i sociologije. Ona na današnjim izborima učestvuje ispred multietničke Naše stranke.

“Moramo napraviti korak ka budućnosti, ne možemo više živjeti u prošlosti.” Ona se u kampanji bavila egzistencijalnim problemima, a ne etničkim pitanjima koja četvrt vijeka parališu Bosnu.

Od devedesetih godina do danas, čelnici vjerskih zajednica su se odnarodili i stali uz vlast. U socijalizmu su bili uz sirotinju i njihova misija je imala sve elemente svetačke, a danas ima iste one koje je imao Centralni komite

Hrvati su brojniji od Bošnjaka u Mostaru za manje od pet odsto, ali pripadnici i jedne i druge grupe iz njega zato što su loše upravljanje, nepotizam i korupcija, uništili ekonomiju.

HDZ i SDA su se godinama sporile oko izbornih granica, dok ih odluka suda nije primorala da prihvate predlog koji je gotovo isti kao prije deceniju, piše Rojters.

Tokom tog vremena, HDZ i SDA su zajedno sastavljale budžet Mostara koji je svake godine usvajao parlament Federacije BiH. Građani kažu da je novac trošen bez rigorozne kontrole ili transparentnosti.

“Ono što smo vidjeli u Mostaru posljednjih 12 godina je bezakonje i anarhija... pri čemu samo dva čovjeka vode grad”, rekao je za Rojters Slaven Raguž, lider opozicione Hrvatske republikanske stranke (HRS).

Iako je toliko dugo bio bez izbora, Mostar je imao aktivne zviždače i aktiviste. Jedan od njih je Marin Bago, koji učestvuje na listi nezavisnih kandidata “Pravo na grad”.

“Istražili smo stvarne tokove novca i utvrdili izlazak iz zakonskih okvira u mnogim oblastima, spoznali mnoge štetne posljedice po život i zdravlje građana Mostara. Podjela i potrošnja našeg novca na ovakav način ne nailaze na političke prepreke, a građani ostaju bez usluge dostojne čovjeka i građanina u 21. vijeku”, rekao je da Dojče vele.

Mladi prkose predrasudama

Mladi Mostarci, koji su suočeni sa najvećom stopom nezaposlenosti u Evropi, od 40,42 odsto, danas će prvi put glasati za vlast u svom gradu.

“To je promjena, konačno imamo gradsko vijeće pa će se nešto dešavati,” kaže za Rojters Zvonimir Biokšić (22), student mašinstva.

On i njegov drug Đani Fejzić prkose predrasudama o mostarskim podjelama.

Đani Fejzić i Zvonimir Biokšić
Đani Fejzić i Zvonimir Biokšićfoto: Reuters

“Zašto bi grad, koji ima toliko mostova, bio sinonim podjela. Ja sam skroz za povezivanje,” poručuje Fejzić.

Marin Bago kaže da je Mostar podijeljen samo u glavama ljudi. “Najdublja emocija u Bosni je strah, koji je ostao od rata,” kaže za Rojters Bago, pokazujući na ruševine iz rata.

“Gledamo ih 28 godina, to frustrira jer nema razloga niti opravdanja da gledamo ruševine 28 godina.”

Crkva uticajna, ali ne kao u Crnoj Gori

Vjerske zajednice su imale izraženu ulogu tokom kampanje za izbore u Mostaru.

Na pitanje “Vijesti” o tome koliki je uticaj crkve na politiku u BiH, Karamatić odgovara:

“Vjerske zajednice imaju veliki uticaj na nacionalističke stranke. Kako nacionalizam i nizak BDP idu rame uz rame, tako se čelnici vjerskih zajednica i nacionalisti prate. Za razliku od proteklih godina, meni se čini da su utihnuli, no uticaj je isti. Mislim da su promijenili metode djelovanja. Ipak, to je daleko od onog cirkusa kojem smo svjedočili u Crnoj Gori,” kaže bosanskohercegovački novinar.

On ističe da su se, od devedesetih godina do danas, čelnici vjerskih zajednica odnarodili i stali uz vlast.

“U vrijeme socijalizma, bili su uz sirotinju i njihova misija je imala sve elemente svetačke, a danas ima iste one koje je imao Centralni komitet u socijalističkom vremenu. Nažalost, tako se i ponašaju. Ono što bi još istakao je da je bošnjački narod razvio kakvu takvu demokratsku političku scenu, dok je kod Hrvata, nažalost, demokratiju uništio Hrvatski narodni sabor (HNS) na čelu sa Draganom Čovićem, koji ima veliku podršku katoličke crkve. Sve male stranke stavio je pod okrilje te udruge jer HNS ništa drugo i nije. Rezultat je gušenje demokratije, godinama ne postoji niko ko bi se odupro. Svi strahuju da ne dobiju epitet izdajnika i neprijatelja hrvatskog naroda, a to je u Hercegovini gore nego biti razbojnik, pljačkaš ili čak ratni zločinac”.

Preporučujemo za Vas