Ukapljeni američki interes u BiH

Južna gasna interkonekcija jedini je projekat koji predstavlja alternativu ruskom gasu koji preko Srbije ulazi u BiH. Hrvati traže nadležnost, Bošnjaci su protiv, a Amerikanci krivca vide i u Hrvatskoj.

4898 pregleda 0 komentar(a)
Čović, Foto: Shutterstock
Čović, Foto: Shutterstock

Projekat Južne gasne interkonekcije trebalo je da počne s realizacijom prije tri godine, ali se zbog sporova oko toga u čijim rukama će biti ventil, čitav proces odugovlači. Toliko da je američki državni sekretar Entoni Blinken zatražio da se izvrši pritisak na prvog čoveka HDZ-a BiH Dragana Čovića, tražeći i od njegove centrale u Zagrebu da se to pitanje što prije ubrza.

Američke note

„S obzirom na to da je taj projekt u jasnom interesu vaše zemlje i regiona, ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da izvršite pritisak na lidera HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju po tom pitanju“, navodi Blinken u pismu šefovima diplomatije u BiH Elmedinu Konakoviću i Hrvatskoj Gordanu Grliću Radmanu.

Blinken tvrdi da zahtjevi Čovića da se formira posebna kompanija sa sjedištem u Mostaru za realizaciju izgradnje gasovoda kroz BiH, predstavlja „dupliranje, ekonomski je neodrživo i ugrožava čitav projekat“.

„Ovako evidentna korupcija i samopogodovanje mogli bi da ugroze put Bosne i Hercegovine u EU“, navodi Blinken.

Iako se radi o već drugom upozorenju, s obzirom na to da je slično još prošle godine uputio američki ambasador u BiH Majkl Marfi, za Hrvate u BiH je ta priča, kako tvrde, završena. Ranije je formirano preduzeće „Plinovod južna interkonekcija“ sa sjedištem u Posušju, ali su prošle godine hrvatski politički predstavnici u Parlamentu Federacije BiH uložili amandmane na Predlog zakona o gasovodu Južna interkonekcija BiH i Hrvatska. Zatražili su da se riječi „BH-Gas d.o.o. Sarajevo“ zamijene riječima, „Južna plinska interkonekcija d.o.o. Mostar“, što znači da se sarajevska kompanija izbacuje iz jednačine upravljanja čitavim projektom.

Predlog nije prošao, a zakon o Južnoj interkonekciji još je u fijoci. Blinken je u pismu zatražio od entitetskog parlamenta da se usvoji zakon u kojem će funkciju gasnog operatera obavljati isključivo kompanija BH Gas. Čović tvrdi da neće odustati i da je stvar jasna.

Sankcije za Čovića?

„Dozvoliti da jednim bitnim strateškim energentom kao što je gas upravlja neko drugi s različitim mogućim strategijama, bi bilo politički naivno. Ja nisam voljan tako nešto da uradim. Ne bih želeo da sutra neko zbog političke krize zatvori gas u Sarajevu onima u Posušju“, rekao je Čović, reagujući na Blinkenovo pismo koje bi, kako se navodi u diplomatskim krugovima, moglo da bude prethodnica sankcija Draganu Čoviću ukoliko se zahtjevi na uvaže.

Kontrola ventila brine i Sarajevo. Upravo političko razmimoilaženje bilo je problem i u svim ranijim slučajevima snabdijevanja BiH gasom, bilo da se radi o ruskom gasu koji preko Srbije ulazi u BiH ili o Južnoj interkonekciji.

„Blinkenovo pismo je zadnje upozorenje prije onoga što bi moglo biti u smislu reakcije američke administracije“, smatra Almir Bečarević, stručnjak u oblasti energetike. On kaže da pritisak Amerikanaca ne vidi kao njihov finansijski interes da preko LNG-terminala na Krku uđu u BiH, već isključivo kao alternativu ruskom gasu.

„Ovde se želi da se omogući bezbjednost snabdijevanja ovog regiona preko gasnog terminala na Krku, tako da se dobije mogućnost izbora“, kaže Bečarević.

Jedan dobitnik

Prelazak na tzv. ukapljeni igas u Evropi koji dolazi iz Amerike, već je značajno povećao njegovu cijenu zbog samog načina distribucije, ukazuju ekonomisti. Odustajanje od ruskog gasa pogodovalo je samo Amerikancima, čiji gas se transportuje, a zatim pretvara u dalju distribuciju na LNG-terminalima, što dodatno podiže cijenu.

„Moramo biti svjesni da nema alternative snabdijevanju gasom iz Rusije. Ova alternativa preko Amerike nije isplativa, jer se troši energija za njegovo pretvaranje, što je nepotreban trošak. Taj način isporuke može se koristiti samo u interventnim isporukama. Svaka druga dugoročna distribucija je suluda“, rekao je ranije za DW, ekonomista Zoran Pavlović.

„Snabdijevanje gasom u BiH se svodi na geopolitičko pitanje, odnosno želju Zapada da BiH dobije alternativne izvore“, ocenjuje stručnjak za energetiku i član Centra za održivu i energetsku tranziciju RESET Damir Miljević, postavljajući pitanje za čije interese se u ovakvim uslovim grade gasovodi.

„Nevjerovatno je davati novac za nešto što će se za 10 do 15 godina izbacivati iz upotrebe, s obzirom na prelazak na obnovljive izvore energije. Amerika je ’nagovorila’ Evropu da pređe na ukapljeni gas. U ovom ratu između Rusije i Ukrajine, jedini dobitnik su SAD“, zaključuje Miljević.

Politički ventili

U takvim uslovima i pritiscima teško da će se BiH „odbraniti“, ali je sada samo pitanje da li će taj alternativni tok gasovoda voditi Hrvati ili već postojeće preduzeće BH Gas iz Sarajeva.

Prije tri godine BiH se prebacila na gasovod Rusija-Turska-Bugarska i dalje preko Srbije, odakle na jednoj tački ulazi u BiH: Šepak kod Zvornika. „Energoinvest“ iz Sarajeva uvoznik je gasa za Federaciju BiH, a taj posao za Republiku Srpsku obavlja kompanija Gas-Res iz Banjaluke. Kompanija Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva, vlasnik je djela gasovoda od 40 kilometara u RS, kojim se ruskim gasom snabdjeva najveći potrošač – Sarajevo. Nakon što je krajem decembra istekao ugovor o snabdjevanju, a stigao zahtjev iz RS o povećanju cijene gasa za transport, oglasio se direktor Sarajevo-gasa Nedeljko Elek.

„Upravo me zvao predsjednik Republike Srpske Dodik. Uvažavajući predsjednikov zahtjev, preduzeće Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva neće sjutra isključiti gas komšijama. Srećnu Novu godinu Sarajlijama želimo uz ruski gas od predsjednika Dodika i kolektiva iz Istočnog Sarajeva“, naveo je Elek zadnjeg dana prošle godine, nakon što je najavio da bi isporuka mogla biti obustavljena zbog nepotpisivanja ugovora.

„To je taj prokleti ventil, gdje ljudi dobiju neku moć da se zavrtanjem ventila osjećaju važnim. I što se tiče juga, tu je pitanje šta neko želi da napravi. Korist od kopanja na 160 kilometara trase, a s druge strane je korišćenje tog ventila i bojim se da neko pravi ambijent da mu ventil koristi za političke stvari“, kaže Bečarević.

Evropski paravan

Pismo Blinkena dobio je i hrvatski šef diplomatije Gordan Grlić Radman (HDZ), koji je u diplomatskom odgovoru pokušao da objasni značaj Južne interkonekcije. Nije video u Čoviću nikakav problem, već ponovio da je Hrvatski narodni sabor, na čijem čelu je Čović, ocijenio strateški veoma značajnim izgradnju tog gasovoda za evropske integracije.

„Naš aktivni stav je da podstičemo sve aktere uz BiH za iznalaženje optimalnog rješenja za ostvarenje projekta Južne gasne interkonekcije“, rekao je Grlić Radman, komentarišući Blinkenovo pismo.

„Šta Amerikanci žele, to je teško znati“, kaže energetski stručnjak iz Zagreba Igor Dekanić. U ovakvim geopolitičkim uslovima, jasno je da je bitan i trgovački i geopolitički uticaji u svim energetskim infrastrukturnim projektima.

„Vjerovatno Amerikanci to žele, ali kako će se to završiti, to zavisi od uslova na terenu. Niko nikome ne može zabraniti osnivanje kompanije u tržišnim uslovima. Ali očigledno je da se vodi bitka o nekim budućim uticajima u gasnoj mreži čitavog ovog dijela Evrope“, kaže Dekanić, navodeći da je Amerikancima prioritet da se Rusi izbace iz gasne jednačine.

Dodik uz Čovića

Šta Amerikanci žele, pita se i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koga je zabrinulo američko miješanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, ali i pritisci na njegovo koalicionog partnera, Dragana Čovića.

„Informacija da se američki državni sekretar obraća ministru spoljnih poslova BiH i od njega direktno traži da osigura realizaciju projekta Južne interkonekcije, i to što prije, jasno pokazuje kako su agilni kada je u pitanju njihov interes i da je pravi smisao čitavog cirkusa sa Kristijanom Šmitom, da bude njihov lični zastupnik i omogući da se preko njega potpuno ovlada resursima BiH“, naveo je Dodik, koji nema mogućnost direktne blokade zakona o južnoj interkonekciji u Parlamentu Federacije, ali su kroz ostala pitanja moguća uslovljavanja tokom pregovora o ključnim reformskim pitanjima na državnom nivou.

Za predstavnike Trojke stvar je potpuno jasna, posebno nakon Blinkenovog pisma. Šef diplomatije BiH Elmedin Konaković (NiP) pozdravlja interes američke administracije da se krene u realizaciju Južne gasne interkonekcije.

„Oni (Amerikanci) se takođe slažu sa nama da bi ta infrastruktura trebalo da bude riješena na entitetskom i državnom nivou, a nikako da se pravei neke nove kantonalne priče“, rekao je Konaković.

BiH nema ni skladište za gas

Predsjednik Hrvatskog udruženja za gas Dalibor Pudić, kaže da bi rješenje pitanja Južne interkonekcije u BiH trebalo da bude stvar unutrašnjeg dogovora u zemlji.

„Nesporno je da Hrvatska ima interes da gas iz LNG terminala dođe do BiH, ali u čitavom ovom procesu interesi svih bi trebalo da budu zadovoljeni kako bi se omogućio alternativni pravac gasovoda. Ako to bude dosadašnja kompanija, u nju bi trebalo da budu uključene sve strane“, smatra Pudić.

BiH je prije 15 godina trošila oko 400 miliona kubnih metara gasa. Danas oko 300 miliona – 250 Federacija Bosne i Hercegovine i oko 50 miliona tržište Republike Srpske. Zanimljivo je da BiH nema ni skladište za gas, a inicijativa za podzemno skladište u Tuzli pokrenuta je prije 20 godina. To, međutim, nikada nije realizovano. Prema riječima stručnjaka, isplativost izgradnje dolazi tek kada uvoz gasa pređe količinu od 500 miliona kubika godišnje.

Bonus video: