Glas protiv sistema, ne samo protiv vođa

Porazi Aleksandra Vučića i Viktora Orbana su pokazali da ni dugogodišnja kontrola institucija i medija ne garantuje opstanak na vlasti kada se nezadovoljstvo građana pretvori u širok politički pokret. Međutim, pobjede Studentske liste i stranke Petera Mađara ne znače nužno i poraz nacionalizma ili trijumf liberalizma. One otvaraju pitanje koliko će se zaista promijeniti sistemi izgrađeni oko dvojice lidera, ocjenjuju sagovornici “Vijesti”.

Florijan Biber, profesor istorije i politike Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu, smatra da su izbori u Srbiji i Mađarskoj pokazali da je i izborne autokratije moguće smijeniti na izborima, uprkos godinama građenim prednostima vlasti.

“U obje zemlje birači su glasali i protiv lidera i protiv sistema. Posebno u Srbiji, građani jasno žele institucije koje funkcionišu, a ne novog moćnog lidera koji bi zamijenio Vučića. To je jasan glas za demokratiju, a ne samo protiv jednog čovjeka”, kaže Biber, koji je i direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.

Vuk Vuksanović, predavač spoljne politike i velike strategije na Odjeljenju za ratne studije Kraljevskog koledža u Londonu, smatra da su se u porazima dvojice lidera spojili zamor birača i slabosti političkih sistema koje su gradili.

“Određeni lideri vremenom postaju toliko sveprisutni da se kod građana javlja prirodna potreba za promjenom, makar samo kao izraz želje da se prekine politička monotonija”, kaže Vuksanović za “Vijesti”.

Prema njegovoj ocjeni, hibridni režimi, koji kombinuju demokratske institucije sa autoritarnim praksama, mogu funkcionisati sve dok stanovništvu, političkim protivnicima i kritičarima ostavljaju makar izvjestan stepen autonomije i “prostora za disanje”, odnosno dok korupcija ne postane toliko sveprisutna da dovede do truljenja društva i vidljive dekadencije vladajuće elite.

“Kada se taj prostor suzi, a korupcija postane sistemska, dolazi do pucanja političkog sistema. Završni stadijum nastupa kada hibridni režim bude poražen na izborima, i to prema pravilima koja je sam osmislio kako bi favorizovao sopstveni opstanak na vlasti”, ističe Vuksanović.

Na vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji 25. oktobra Studentska lista, nastala iz gotovo dvogodišnjeg protestnog pokreta, osvojila je više od polovine glasova i ubjedljivo pobijedila koaliciju okupljenu oko Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS).

Protesti iz kojih je izrastao studentski pokret počeli su nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. godine, kada je stradalo 16 ljudi. Nezadovoljstvo je preraslo u širok društveni pokret protiv korupcije i zloupotrebe institucija.

U Mađarskoj je šest mjeseci ranije, na izborima 12. aprila, Peter Mađar, nekadašnji član Orbanovog Fidesa, sa svojom strankom Tisa osvojio dvotrećinsku većinu u parlamentu, čime je okončana Orbanova šesnaestogodišnja vladavina.

Kada se istroši sistem izgrađen oko jednog čovjeka

Iako su Vučić i Orban godinama imali značajne institucionalne prednosti, nezadovoljstvo građana se pokazalo snažnijim od njihove sposobnosti da kontrolišu političko nadmetanje.

Biber podsjeća da izbori nijesu održani u ravnopravnim uslovima i da dugogodišnji lideri nijesu bili spremni da se lako odreknu vlasti. Međunarodni posmatrači OEBS-a takođe su ukazali na sistemske prednosti vladajućih stranaka, zloupotrebu državnih resursa i pristrasnost medija u obje zemlje, dok su u Srbiji zabilježeni i pritisci na birače i nasilni incidenti.

“Iako izbori nijesu bili ni slobodni ni pošteni, a oni koji su bili na vlasti svakako nijesu bili voljni da je prepuste, snažna mobilizacija građana i spoljašnja ograničenja spriječili su ih da pribjegnu oblicima represije kakvi su viđeni u Bjelorusiji i drugdje”, kaže Biber.

On objašnjava da su politički sistemi Srbije i Mađarske bili izgrađeni oko jednog čvrstorukaša, kombinujući formalnu demokratiju sa autoritarnom kontrolom. Ipak, smatra da je urušavanje demokratije otišlo znatno dalje u Srbiji, gdje se Vučić više oslanjao na silu.

“Orban nikada nije pribjegavao huliganima i nasilnicima, a kamoli organizovanim kriminalnim grupama, kao što je to činio Vučić. Zato nasilje u Mađarskoj nikada nije bilo vjerovatno, dok je u Srbiji predstavljalo realnu mogućnost”, ocjenjuje Biber.

Biber smatra da je dugogodišnji način političke mobilizacije, zasnovan na stalnim kampanjama i upozorenjima na različite opasnosti, na kraju prestao da daje rezultate.

Vučić je, navodi, neprestano upozoravao na spoljne prijetnje, održavajući zemlju u svojevrsnom “psihološkom vanrednom stanju”, dok je Orban na sličan način koristio navodne prijetnje iz Brisela, od migranata i Soroša kako bi održavao atmosferu straha.

“U obje zemlje građanima je toga bilo dosta i prestali su da vjeruju u paralelnu stvarnost koju su ti lideri stvorili”, kaže Biber.

Kako su nove snage izašle iz zamke polarizacije

Jedno od ključnih pitanja koje otvaraju izborni rezultati jeste kako su relativno nove političke snage uspjele da okupe birače različitih ideoloških uvjerenja, dok tradicionalna opozicija godinama nije uspijevala da ozbiljnije ugrozi Vučića i Orbana.

Biber smatra da su i Studentska lista i Mađar razumjeli da dugogodišnje lidere nije moguće pobijediti uskim političkim programom. Za pobjedu je bilo potrebno ponuditi program koji može okupiti birače različitih uvjerenja, a koji se od politike vlasti razlikuje prvenstveno u pitanjima koja su izazivala najveće nezadovoljstvo građana.

Takav pristup je nove političke snage učinio prihvatljivim i građanima koji su ranije možda glasali za Orbana ili Vučića.

“Vučić i Orban su prosperirali zahvaljujući političkoj polarizaciji, koja je opozicione stranke stavljala u defanzivan položaj”, objašnjava Biber.

Vučić je, prema njegovim riječima, mogao da se predstavlja kao pragmatičniji od krajnje desničarskih stranaka poput Dveri i DSS-a, a istovremeno kao konzervativniji i nacionalistički orijentisaniji od proevropske opozicije.

“Studentski pokret i Mađar su odbili da učestvuju u toj igri. Zaobišli su takvu polarizaciju i pretvorili nadmetanje u borbu protiv korupcije”, kaže Biber.

Važna prednost novih političkih snaga bila je i to što nijesu nosile teret neuspjeha tradicionalne opozicije.

“Građani koji su bili skeptični prema opoziciji smatrali su legitimnim i Mađara i Studentsku listu, ali iz različitih razloga: Mađara zato što je potekao iz struktura Fidesa, a Studentsku listu zato što nije djelovala kao politička organizacija u tradicionalnom smislu i što je kandidovala isključivo ljude bez političkih hipoteka.”

Orban nikada nije pribjegavao huliganima i nasilnicima, a kamoli organizovanim kriminalnim grupama, kao što je to činio Vučić. Zato nasilje u Mađarskoj nikada nije bilo vjerovatno, dok je u Srbiji predstavljalo realnu mogućnost, ocjenjuje Biber

Ni Peter Mađar ni Studentska lista ne predstavljaju klasičnu liberalnu alternativu. Upitan da li se može govoriti o slabljenju nacionalističkog populizma ili su ovi izbori prije svega pokazali da je moguće poraziti autoritarni način vladanja bez odbacivanja nacionalističkih ideja, Biber je rekao:

“Klasični liberalni stavovi imaju podršku manjine, posebno u društvima oblikovanim nacionalističkom i autoritarnom propagandom, kao što je slučaj u Srbiji i Mađarskoj. Zato svaka stranka ili grupa koja želi da osvoji većinu mora da obezbijedi znatno širu podršku”.

Uspjeh Studentske liste i Mađara, smatra, leži upravo u tome što su shvatili da tradicionalna ideološka alternativa ne može pobijediti. Umjesto toga, ponudili su drugačiju viziju i promijenili teme političke debate.

“Tako su Studentska lista i Mađar uspjeli da odrede ključne teme kampanje, ne ostavljajući Vučiću i Orbanu mogućnost da ih oni nameću”, ističe Biber.

Vuksanović ukazuje na još jedan važan element njihovog uspjeha - sposobnost da pridobiju podršku izvan velikih gradova i tradicionalnih urbanih uporišta opozicije.

“Jedna od važnih sličnosti jeste to što su oba pobjednička pokreta shvatila da Mađarska nije samo Budimpešta, kao što ni Srbija nije samo Beograd. Razumjeli su da politička kampanja mora doprijeti i do konzervativnijih, ruralnih sredina, umjesto da se oslanja isključivo na urbane i liberalne centre”, kaže Vuksanović.

Međunarodni saveznici ne mogu zamijeniti podršku birača

Porazi Vučića i Orbana otvorili su i pitanje granica međunarodne podrške na koju su se oslanjali, posebno odnosa sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom i političkim krugovima okupljenim oko njega.

Na pitanje šta njihovi izborni porazi govore o granicama takve podrške kada lideri počnu da gube povjerenje sopstvenih birača, Vuksanović je odgovorio:

“Odnos Orbana i Trampa bio je drugačiji, jer je Orban predstavljao ideološki brend čiji je uticaj prevazilazio geopolitički značaj Mađarske. Taj politički model zasniva se na tome da se najprije iskoristi opravdano nezadovoljstvo građana globalizacijom i liberalnim establišmentom, nakon čega se pribjegava kombinaciji nacionalističke manipulacije i plutokratije”.

Vučićevo približavanje Trampovoj administraciji bilo je, prema njegovoj ocjeni, prvenstveno motivisano potrebom da pronađe međunarodnog zaštitnika u trenutku kada se suočavao sa ozbiljnom unutrašnjom političkom krizom.

Međutim, Vuksanović smatra da međunarodna savezništva imaju ograničen značaj kada birači odlučuju o budućnosti svojih država.

“Ipak, na kraju građani prvenstveno glasaju na osnovu onoga što se dešava u njihovim zemljama. Njihove odluke oblikuju problemi u sopstvenom dvorištu, a ne velike geopolitičke teme.”

Razlike između izbora u Srbiji i Mađarskoj vidi i u ulozi spoljne politike.

U Mađarskoj je, prema njegovim riječima, obnova dijaloga sa Briselom igrala određenu ulogu u izbornom procesu, dok u Srbiji spoljna politika gotovo da nije igrala nikakvu ulogu.

“Evropska unija, koja je godinama tolerisala Vučića, ovoga puta mu možda nije pružila podršku, ali nije podržala ni njegove protivnike”, ocjenjuje Vuksanović.

Pobjednici pred težim ispitom

Iako su Studentska lista i Mađar uspjeli da okupe široke koalicije nezadovoljnih birača, Biber upozorava da model koji im je omogućio pobjedu ne mora biti održiv i nakon preuzimanja vlasti.

Prema njegovoj ocjeni, politika okupljanja širokog kruga birača, sa izraženim populističkim i nacionalističkim obilježjima, ne mora trajno obilježiti politički život Srbije i Mađarske.

“Ono što je omogućilo pobjedu nad Vučićem ili Orbanom ne može poslužiti kao osnova za dugoročno upravljanje državom, jer se i Studentska lista i Mađar oslanjaju na široke koalicije okupljene oko zajedničkih ciljeva”, kaže Biber.

On očekuje da će se u obje zemlje pojaviti nove stranke koje će zastupati različite djelove političkog spektra.

Posebno zanimljivim smatra stanje političke scene Srbije, gdje, prema njegovoj ocjeni, dvije dominantne izborne opcije ne predstavljaju klasične političke stranke.

“Ironično je da u parlamentu Srbije nema klasičnih političkih stranaka. Studentska lista nije stranka niti teži da to postane, dok je SNS partija vlasti, bez jasne ideologije i organizacionih struktura potrebnih za djelovanje u opoziciji”, kaže Biber.

Takva situacija, smatra, ostavlja značajan prostor za formiranje novih političkih snaga na različitim djelovima političkog spektra.

Međutim, osim pitanja kako će pobjedničke koalicije upravljati državom, Biber ukazuje na još jednu važnu razliku između Mađarovog pokreta i Studentske liste - njihov unutrašnji način organizovanja i donošenja odluka.

“Mađarov pokret bio je u velikoj mjeri projekat jednog čovjeka, kojim je on dominirao i u kojem je bilo malo unutrašnje demokratije. Nasuprot tome, Studentska lista predstavlja izuzetan eksperiment demokratskog organizovanja i odlučivanja odozdo”, ocjenjuje Biber.

U iskustvu studentskog pokreta vidi mogućnost da se u Srbiji otvori i šira rasprava o načinu na koji demokratija funkcioniše.

“Pitanje je kako ta iskustva mogu oblikovati demokratiju u budućnosti i mogu li podstaći raspravu o tome kako demokratiju u Srbiji učiniti otvorenijom za učešće građana i uvažavanje njihovog mišljenja, imajući u vidu da političke stranke nijesu uspijevale da djelotvorno zastupaju njihove interese i zahtjeve”, kaže Biber.

Između liberalnog i nacionalnog

Pitanje kakav bi politički model mogao nastati nakon poraza Vučića i Orbana posebno je značajno u trenutku kada nacionalističke i populističke snage jačaju u pojedinim zapadnoevropskim državama.

Vuksanović smatra da tek ostaje da se vidi koliko će srpsko iskustvo inspirisati druge političke pokrete.

Studentski pokret u Srbiji transformisao se u najmoćnijeg aktera na političkoj sceni i, prema Vuksanovićevim riječima, iz temelja promijenio njenu strukturu.

Pristup studentskog pokreta ne zahtijeva odricanje od nacionalnog identiteta, ali ni njegovo poistovjećivanje sa šovinizmom ili isključivim nacionalizmom. U njemu možete vidjeti hrišćanskog konzervativca sa krstom pored djevojke iz Novog Pazara sa hidžabom, dok su oboje ogrnuti srpskom zastavom, kaže Vuksanović

Kao kontrast tome, Vuksanović ukazuje na drugačiji razvoj aktuelnih protesta u Francuskoj.

“Francuska je istorijski mnogima bila izvor inspiracije, uključujući i Srbiju, ali danas vidimo kako je studentska pobuna zbog loših uslova u obrazovanju eskalirala u širi talas vandalizma, što otvara pitanje održivosti političkog modela koji se posljednjih decenija razvijao u Evropi i na Zapadu”, kazao je.

U načinu na koji se razvijao studentski pokret u Srbiji Vuksanović vidi mogućnost da srpsko iskustvo ponudi model koji prevazilazi uobičajenu podjelu između liberalnih i nacionalističkih političkih snaga.

“Ono što je studentski pokret zagovarao možda može poslužiti kao model svojevrsnog kompromisa između liberalnog i nacionalnog: afirmacija liberalnih principa, poput vladavine prava, ali unutar okvira nacionalne države, a ne u ime apstraktnih internacionalističkih ideala”, kaže Vuksanović.

Takav pristup, prema njegovoj ocjeni, ne zahtijeva odricanje od nacionalnog identiteta, ali ni njegovo poistovjećivanje sa šovinizmom ili isključivim nacionalizmom.

“U njemu možete vidjeti hrišćanskog konzervativca sa krstom kako stoji pored djevojke iz Novog Pazara sa hidžabom, dok su oboje ogrnuti srpskom zastavom. To bi možda mogla biti jedna od najvažnijih lekcija srpskog iskustva za širi svijet”, zaključuje Vuksanović.