Viša naučna saradnica u Institutu Brukings u SAD, politikolog Lilia Ševcova kaže za Radio Slobodna Evropa da je Rusiji na vlasti umiruća autokratija, koja pokušava da produži svoj život po svaku cijenu:
"Nakon pripajanja Krima, uslijedili su sve dramatičniji događaji sa invazijom na Ukrajinu 2014. godine, koji su se činili nezamislivim prije samo nekoliko godina, tačnije nismo mogli da predvidimo rat između Rusije i Ukrajine!
Sve ovo uklapa u model nastojanja autokratije da produži svoj život. Do nedavno, izgledalo je da je parola “krimnašizam - Krim je naš” ("krimnashizm" kao krilatica na ruskim društvenim mrežama) u svom izvornom obliku bilo stidljivo priznanje ruskog vojnog prisustvo tamo, ali u isto vrijeme pokušaj da se opravda aneksija zbog tzv vještačkog referendumu. Očigledno, ovaj stidljivi "krimnashizm" više nema istu privlačni, konsolidirajući uticaj, koji se ogleda u apsolutno zapanjujućem filmu “Krim: Povratak kući”, u kojem Putin igra glavnu ulogu i bio zapravo glavni akter, koji objašnjava istoriju," kaže Ševcova.
RSE: I ova priča pokazuje njegov cinizam... U ovom filmu, skoro cijelom svijetu kaže da je prije godinu dana besramno lagao...
Ovaj film pokazuje da od meke i stidljive "krimnashizma" aneksije, koju je Zapad trebalo da posmatra sa strane i pređe preko nje, težište se prebacuje na potpuno novi koncept - iskreno priznanje ne samo aneksije Krime, već će to najvjerovatnije pratiti i priznanje prisustva ruskih trupa na teritoriji ukrajinskog Donbasa. To je otvoreni izazov svijetu i Zapadu, tvrdeći: “Ja sam ponosan na ono što sam uradio. Ja uništavam svjetski poredak, koji je osnovan poslije raspada Sovjetskog Saveza. Ja polažem pravo na tumačenje globalnih pravila igre”.
Međutim, ovo je apsolutno nemoguće i neprihvatljivo sa stanovišta međunarodnog prava – mislim na agresiju na Ukrajinu. Istovremeno, stvarni život u Rusiji je nestao sa ruske televizije. Dakle, pokazuje se da takav način vladanja nije dovoljan i da prošlogodišnja mobilizacija javnosti počinje da jenjava. To potvrđuju istraživanja javnog mnjenja po kojima 67 odsto ruskih ispitanika žele da vide Ukrajinu kao suverenu državu, a samo 22 odsto Rusa ima oprečni stav. Ovo sugeriše da većinski dio društva nije spreman da podrži dalje aneksije i ratne pohode.
Sužavaju se domaći izvori za održavanje vlasti, Stoga je nužno potražiti spoljašnje izvore za jačanje pozicije i time skretati pažnja stanovništva sa sopstvenih problema
Zbog toga je vlastima potreba još jedan lijek – jači i moćniji.
Retorika u posljednje vrijeme šefa diplomatije Lavrova, predsjednika Dume Nariškina i drugih ruskih zvaničnika - na kraju film u kojem Vladimir Putin je odigrao svoju najupečatljiviji ulogu - svjedoči o nastojanju da se pronađu ideje da se društvo mobiliše i držu u atmosferi ratnog stanja. Vlasti traže nove podsticaje za održavanje lažne zajednice. "Krimnashizm" na godišnjicu aneksije postaje još ratobornija i ekspanzionističkija ideja.
RSE: Zapad je uveo prve sankcije odmah nakon aneksije Krima. Rusko rukovodstvo ne može da shvati i prihvati da je njegova podrška separatistima u Donbasu zaoštrila odnose sa Zapadom, uključujući i proširenje sankcija. Međutim, možda Rusija nije previše skupo platila aneksiju Krima, imajući u vidu i događaje na istoku Ukrajine?
Očigledno je da ćemo tek saznati mnogo više o motivima koji su doveli do ove tragedije koja traje. Međutim, želim da vas podsjetim na logiku autokratije, koja je u procesu degradacije. Ako je Kremlj 2013. usvojio doktrinu suzbijanje Zapada unutar i van Rusije, sve ostale akcije će biti preduzete u ovom režimu konfrontacije, uprkos postojećim pravilima igre.
Mislim da Vladimir Putin prilikom aneksije Krima nije uzeo u obzir moguću reakciju Zapada, prije svega Njemačke. Takođe, nije imao u vidu uticaj ekonomskih teškoća, koje su već počele sa padom cijena nafte, kao i efekte samih sankcija.
Neprijatelj može jedino biti neko ko je veoma moćan, a najmoćnija državu na svijetu su SAD, koja odgovara ambicijama ruske vladajuće klase
Međutim, smatram da Kremlj nije mogao da se zaustavi nakon aneksije Krima, već da je proširivanje njegovih akcija bilo neizbježno, zato što ovaj ekspanzionizam reflektuje veoma važnu činjenicu – sužavanje domaćih izvora za održavanje vlasti, dakle ekonomskih, finansijskih i represivnih poluga za očuvanje moći. Stoga je nužno potražiti spoljašnje izvore za jačanje pozicije i time skretati pažnja stanovništva sa sopstvenih problema.
RSE: Ruska propaganda je u posljednjih godinu dana činila mnogo da pronađe zamjenu – taćnije tvrdeći da nije u ratu sa Ukrajinom već SAD-om. Stari neprijatelj je izvučen iz prašnjave torbe i ponovo pokazuje svojoj javnosti?
SAD su se vratile u rusku politiku i doktrinu kao jezgro, glavni neprijatelj, jer ne može da bude neprijatelj Poljska, Finska, Njemačka, naročito ne Japan i druge zemlje. Neprijatelj može jedino biti neko ko je veoma moćan, a najmoćnija državu na svijetu su SAD, koja odgovara ambicijama ruske vladajuće klase. SAD su se vratile u orbitu, dobivši važnu ulogu u zvaničnoj ruskoj politici 2007. godini, tokom govora Vladimira Putina na bezbjednosti konferenciji u Minhenu.
Takođe ovaj neprijatelj, u obliku vuka ili drugih metafora, stalno figurira u zvaničnoj ruskoj retorici, ali je konkretizovan sa novim konceptom spoljne politike krajem 2013, kada su SAD postale apsolutno zlo za Kremlj.
Ali ako govorimo o Ukrajini, prije svega zbog pada Janukoviča, "narandžaste revolucije", Euromajdana – ona je postala i sredstvo i cilj. Moskva nastoji da dokaže svom stanovništvu da je svaka revolucija štetna.
Ukrajina je istovremeno postala i polje za testiranje nove Putinove doktrine - vještačka platforma za konfrontaciju između Kremlja i Zapada, prije svega sa SAD-om
Dakle, Ukrajina je postala instrument za uništavanje svega, na primjer zbivanja na Majdanu se koriste za gušenje ruske opozicije.
Ukrajina je postala svrha, dnevni red za primjenu ekspanzionističkih ambicija Kremlja. Naime, Ukrajina nije samo geo-ekonomska oblast i važno strateški polje, zbog Sevastopolja i Crnomorske flote, bezbjednosti.Ona je istovremeno postala i polje za testiranje nove Putinove doktrine - vještačka platforma za konfrontaciju između Kremlja i Zapada, prije svega sa SAD-om.
Ruska vladajuća klasa zapravo želi da spriječi Ukrajinu da postane dio liberalnog poretka u nastojanju da suzbije širenje liberalne demokratije na postsovjetskom prostoru. Od ishoda ovog sukoba sa idejom liberalne demokratije u Ukrajini zavisi u velikoj mjeri i sudbina same Rusije, Bjelorusije, Moldavije i drugih zemalja kao i novog bezbjednosnog poretka širom evroazijskog kontinenta.
RSE: Sada možemo reći da se ponašanje ruske elite promijenilo u posljednjih godinu dana. Oni su shvatili da nisu dobordošli u "pristojno evropsko društvo".
Iznenađujuće je da su mnogi u Rusiji, a prije svega elita podržavali aneksiju Krima, uništenje svjetskog poretka, rat sa bratskim narodom u Ukrajini. Može se govoriti o raznim nijansama te podrške, ali je ona u mnogo čemu bila iznuđena.
Kada je riječ o Krimu to je bilo nastojanje da se brzo, mirno, bez krvi realizuje"projekat učvršćivanja jedinstva nacije." To je bila simulacija jedinstvo, ali su time bili zadovoljni skoro svi u Rusiji. Kada je izbio rat, uslijedile su, naravno, različite reakcije i sve je više nezadovoljnih. To potvrđuje i podatak da bi samo jedan od pet ispitanika želio da se njihovi sinovi bore u Donbasu.
Ruska elita je stekla bogatstvo krađom i prodajom prirodnih resursa u zemlji na Zapadu. Zato je malo verovatno da će ona podržati svog vođu u suludom, otvorenom sukobu sa Zapadom
Što se tiče elite, ona je i dalje lojalna Putinu, jer nema druge alternative. Ona za sada nastoji da sačuva svoje bogatstvo u Evropi tako što će ga sakriti po tuđim imenima. “Lonac nije još proključao”. Međutim, kako Rusija bude srljala u ekonomsku krizu i suočavala se samoizolacijom, onda će biti neizbežne podjele unutar elite.
Rusija je već u crnoj zoni. Naravno, u različitim djelovima elite će jačati strah za sopstvene živote i interese. Postoji uzak krug moćnih ljudi u bezbjednosnim službama –“siloviki” – koji bi možda bilo spreman da u potpunosti izoluje Rusiju. Ali, vjerujem da se znatan dio ruske elite, uključujući i čelnike bezbjednosnih službi kao što su Sergej Ivanov i Sergej Šojgu, razlikuje od sovjetskih snaga bezbjednosti koji su vladali u Brežnjevljevog eri.
Oni su svi integrisani u zapadno potrošačko društvo. Stoga, oni najvjerovatnije neće proliti krv, oni ne žele da se Rusija u potpunosti izoluje u odnosu prema Zapadu. Naime, ruska elita je stekla bogatstvo i opstaje na krađi prirodnih resursa u zemlji i njihovom prodajom – kao što su nafta i gas - u inostranstvu, prije svega na Zapadu. Ona parazitira na Zapadu. Zato je malo vjerovatno da će ona podržati svog vođu u suludom, otvorenom sukobu sa Zapadom, posebno ucjenjivanje da će upotrebiti nuklearno oružje.
Bonus video:
