Luksemburg, nalik Crnoj Gori, ima samo 600 hiljada stanovnika, ali s BDP-om po stanovniku od oko 110 hiljada dolara, najbogatija je zemlja u Evropskoj uniji i jedna od najbogatijih na svijetu.
Do šezdesetih godina prošlog vijeka, osnova ekonomije Luksemburga bila je proizvodnja čelika. Posljednjih decenija napravljeni su veliki iskoraci kako bi se struktura ekonomije promijenila, te je danas Luksemburg jedan od vodećih finansijskih centara svijeta.
S proizvodnje čelika prebacili se na finansije
Uspjeh Luksemburga rezultat je njihove prilagodljivosti i dobrog obrazovanja stanovništva te zemlje. Kako je došlo do pada industrije čelika na globalnom nivou, shvatili su da težište moraju prebaciti na druge sektore. Odlučili su snažno promovisati finansijski sektor, pa se danas njihova ekonomija bazira na finansijskim uslugama koje čine oko 35 posto BDP-a.
Njihova radna snaga jedna je od najobrazovanijih na svijetu, a posebna prednost koja privlači brojne kompanije jeste njihova multilingvalnost - govore više jezika.
Luksemburg je danas drugi po veličini centar za investicijske fondove, odmah iza SAD-a, s imovinom od četiri biliona dolara, vodeći su po broju osiguravajućih kuća u Evropskoj uniji i imaju najrazvijenije privatno bankarstvo u eurozoni.
Velika atraktivnost za finansijsku industriju proizlazi iz političke i društvene stabilnosti zemlje, ali i vrlo povoljnog regulatornog i poreznog okvira, zakona koje su prilagođavali savremenim potrebama. Kroz godine razvijen je specifičan regulatorni okvir za alternativne investicione fondove, fondove rizičnog kapitala, međunarodne penzione fondove, razne specijalizovane fondove i osiguravajuća društva. To je privuklo ulagače iz cijelog svijeta.
O veličini finansijskog sektora najbolje govore brojke. U toj maloj zemlji radi oko 140 banaka koje zapošljavaju oko 26 hiljada ljudi i imaju aktivu od 770 milijardi eura, prema podacima PwC-a za 2016. godinu.
Uprkos tome što se radi o vrlo maloj zemlji, Luksemburg je prilično uticajan igrač u EU. Na primjer, zemlja ima šest mjesta u Evropskom parlamentu, a iz Luksemburga je i Žan-Klod Junker, sadašnji predsjednik Evropske komisije, podsjeća hrvatski Indeks.
Godinama je Luksemburg bio na neki način porezna oaza za brojne multinacionalne kompanije, takođe, slično kao i Švajcarska i još neke jurisdikcije, imali su vrlo snažnu bankarsku tajnu, no pod pritiskom OECD-a i Evropske unije, prije nekoliko godina pristali su razmjenjivati podatke o bankovnim računima s drugim zemljama i međunarodnim institucijama.
Minimalna plata 2000 eura
Usprkos velikom dosadašnjem uspjehu, Luksemburg i dalje razvija brojne sektore ekonomije u kojima vidi budućnost, poput logistike, informacione i komunikacione tehnologije (ICT), biotehnologije i biomedicinskih istraživanja, "zelene" energije, a u posljednje vrijeme i svemirske tehnologije.
Iako imaju vrlo razvijenu ekonomiju, i dalje uspijevaju ostvarivati relativno snažne stope rasta pa je rast BDP-a u 2017. godini iznosio 3,4 posto, daleko nadmašujući evropski prosjek od 1,8 posto.
Kao i svim razvijenim zemljama, i u Luksemburgu najveći dio BDP-a otpada na sektor usluga, čak 87,9 posto. Slijedi industrija s 11,9 posto, dok poljoprivreda čini samo 0,2 posto BDP-a.
Radna snaga broji 282 hiljade ljudi od kojih 78,9 posto radi u sektoru usluga, 20 posto u industriji, a 1,1 posto u poljoprivredi. U ove brojke nije uračunato i 150 jiljada ljudi koji svakodnevno dolaze na posao u Luksemburg iz Francuske, Belgije i Njemačke.
Tržište rada u Luksemburgu jedno je od najatraktivnijih u Europi. To ne čudi s obzirom na to da minimalna mjesečna plaća za nekvalifikovanog radnika koji radi 40 sati sedmično iznosi oko 2000 eura. Za kvalifikovanog radnika minimalac je 20 odsto veći i iznosi 2400 eura. Prosječna plata iznosi više od 4300 eura.
Bonus video:
