Bivši zatvorenici pričaju

Batine, seksualni napadi, psihološki pritisak u zatvorskoj koloniji: Cilj je slomiti ljude poput Navaljnog

Bivši zatvorenici su takođe optužili članove medicinskog osoblja da ignorišu brutalnost nad zatvorenicima

12315 pregleda 3 komentar(a)
Radnik uklanja grafit Navaljnog u Sankt Peterburgu, Foto: Rojters
Radnik uklanja grafit Navaljnog u Sankt Peterburgu, Foto: Rojters

Izgledao je oronulo i slabo. Snimak zatvorenog kritičara Kremlja Alekseja Navaljnog, koji je objavljen krajem aprila, usmjerio je pažnju na ruski zatvorski sistem koji je, kako su kazali bivši zatvorenici za Rojters, dizajniran da slomi osuđenike, a ne da ih rehabilituje i u kojem je medicinsko zanemarivanje uobičajeno.

Navaljni je tek bio završio 24-rodnevni štrajk glađu kada se preko video linka pojavio na saslušanju u sudnici u Moskvi, u okviru novog okršaja sa ruskim tužiocima.

Odbijao je hranu u znak protesta zbog toga što zatvorske vlasti nijesu dozvolile specijalisti van zatvora da ga liječi od bolova u leđima.

Patnje Navaljnog nijesu neuobičajene, kazalo je za Rojters sedam osoba upoznatih sa uslovima u zatvorskoj koloniji za muškarce IK-2 koja se nalazi istočno od Moskve, a u kojoj je u martu Navaljni počeo odsluženje dvoipogodišnje zatvorske kazne zbog kršenja uslovne slobode.

Izvori britanske agencije kažu da bi to što je Navaljni politička slavna ličnost moglo makar da poštedi od fizičkog nasilja kojem su izloženi mnogi drugi osuđenici.

U do sada najdetaljnijem prikazu života unutar tog zatvora, izvori uključujući šest zatvorenika i jednog bivšeg zatvorskog inspektora ispričali su za Rojters da su batinanje od strane čuvara, seksualni napadi i teški psihološki pritisak redovna pojava.

Zatvorska kolonija IK-2 nalazi se oko 100 kilometara istočno od Moskve
Zatvorska kolonija IK-2 nalazi se oko 100 kilometara istočno od Moskvefoto: Reuters

Oni su takođe kazali da se zatvorenicima redovno oduzimaju lične zalihe ljekova.

U bolnicu se smještaju samo ukoliko su teško bolesni, a medicinsko osoblje u većini navrata samo daje ljekove za bolove.

Bivši zatvorenici su takođe optužili članove medicinskog osoblja da ignorišu brutalnost nad zatvorenicima.

Valerij Varganov, advokat koji nije povezan sa Navaljnim, kazao da je da ove optužbe ukoliko budu dokazane ukazuju da zaposleni u zatvorskoj koloniji ne ispunjavaju svoju dužnost zaštite prava osuđenika i pomoći u njihovoj rehabilitaciji.

Na tom osnovu, kazao je on, kabinet ruskog tužioca treba da sprovede zvanične provjere i „donese zakonsku i osnovanu odluku“.

Ulaz u zatvorsku koloniju IK-2
Ulaz u zatvorsku koloniju IK-2foto: Reuters

Ruski zakon zabranjuje „grubo postupanje prema zatvorenicima“ ili „podrivanje ljudskog dostojanstva“.

Oni imaju pravo na hitnu i specijalizovanu zdravstvenu njegu, u ovisnosti od dijagnoze.

Ukoliko zatvorski zvaničnik zloupotrijebi svoju poziciju, prema zakonu može biti osuđen na deset godina zatvora.

Nijedna od nadležnih institucija u Rusiji nije odgovarala na pozive Rojtersa povodom optužbi za brutalnost.

Šef ruske Savezne zatvorske službe Aleksandar Kalašnjikov kazao je 20. maja za rusku novinsku agenciju Tas da se Navaljni „manje-više“ oporavio nakon štrajka glađu.

Silovane osuđenike ili one koje smatraju homoseksualcem čuvari i ostali zatvorenici bi proglasili „pijevcima“ ili „degradiranima“, zbog čega bi ta osoba pala na dno ljestvice i postala ranjivija za još više nasilja

Zatvorska služba je prethodno saopštila da se čuvari pridržavaju zakona, da se prema svim zatvorenicima ponašaju jednako i da je Navaljnom ponuđena sva neophodna medicinska njega.

Krajem aprila prebačen je u bolnicu u obližnji zatvor IK-3, gdje se i dalje nalazi.

Saveznici Navaljnog tvrde da je on odbijao ponuđenu medicinsku njegu jer nije imao povjerenja u nju, a čak je strahovao da bi mu mogla škoditi.

Navaljni je u poruci na Instagramu, objavljenoj preko advokata ubrzo nakon dolaska i IK-2, kazao da on nije bio svjedok nikakve vrste nasilja u kako je kazao „prijateljskom koncentracionom logoru“.

Međutim, takođe je kazao da je „lako povjerovati“ u priče koje je čuo o tome da zatvorenike tuku drvenim palicama.

U drugim postovima on se žalio na, kako je kazao, sistematsko medicinsko zanemarivanje u zatvorskom sistemu.

Zatvori su preuzeli najgore tradicije ruske vojske. Oni koriste osuđenike za mučenje drugih osuđenika

Akir Mirzojev je radio za ruski kazneni sistem od 2002. do 2013. On je bio uključen u napore prekvalifikacije zatvorenika i kao zatvorski inspektor u oblasti gdje se nalazi IK-2.

On je za Rojters kazao da su ruski zatvori kopiraju brutalnu disciplinu u vojnim kasarnama.

„Sa tom razlikom što je neprijatelj unutra, i oni uništavaju zatvorenike kao neprijatelje“, kazao je Mirzojev. „Oni lome zatvorenika kao osobu i nazivaju to poboljšanjem ličnosti. To je glavni cilj“. Kao pristalica Navaljnog, Mirzojev kaže da mu je zbog političkih stavova u posljednje vrijeme teško da nađe posao.

Crvena zona

Navaljni je 11. marta stigao u popravnu koloniju za muškarce IK-2 oko 100 kilometara istočno od Moskve.

Ona se sastoji od niza sivih zgrada i pravoslavne crkve sa zlatnom kupolom iza gvozdene ograde na čijem vrhu se nalazi bodljikava žica.

Taj kompleks je dio velike mreže od oko 700 zatvora u kojima se nalazi jedna od najvećih zatvorskih populacija na svijetu, oko pola miliona ljudi.

IK-2 je promijenila namjenu od sovjetske ustanove za „liječenje“ ovisnika od droge i alkoholna kroz prisilni rad.

Prvog zatvorenika je primila 1996. godine, pet godina nakon raspada Sovjetskog Saveza. Sada ima kapacitet za 794 zatvorenika.

Zatvorenici kažu da je smatraju zatvorom „crvene zone“ u kojem se kontroliše svaki minut dnevnog života.

Zatvorenici spavaju u barakama.

Dan počinje u šest sati ujutru uz emitovanje ruske himne, nakon čega slijede tjelesne vježbe i besmisleni zadaci poput višestrukog spremanja i raspremanja kreveta.

Zatvorenici moraju biti na nogama veći dio dana i zabranjeno im je da spavaju prije deset sati.

Navaljni je opisao jutarnju rutinu u poruci na Instagramu koju je objavio preko advokata: „Zamislite oblast oko baraka“, napisao je on. „Snijeg, muškarci u crnim zatvorskim uniformama, čizmama i šubarama stoje u mraku sa rukama iza leđa dok sa zvučnika na vrhu stuba odjekuje: „Budi slavna, naša slobodna otadžbino“.

Osuđenici poznati kao „aktivisti“ sarađuju sa zatvorskim vlastima u zamjenu za privilegije poput bolje hrane i bračnih posjeta, kazali su bivši zatvorenici za Rojters.

Oni takođe maltretiraju i tuku druge zatvorenike. Prema riječima Mirzojeva, bivšeg inspektora, „zatvori su preuzeli najgore tradicije ruske vojske. Oni koriste osuđenike za mučenje drugih osuđenika“.

Bivši zatvorenici su opisali kako zatvorska pravila propisuju da osuđenici moraju biti obrijani svakog dana, htjeli oni to ili ne, a to najčešće rade „aktivisti“. Brijanja su brza i nepažljiva i obavljaju se za oko 40 sekundi starim brijačem iz zajedničkog pribora.

Česte su posjekotine.

Pojedini zatvorenici boluju od side ili tuberkuloze, kazao je bivši osuđenik Gleb Dobilenko, koji je odslužio dva mjeseca kazne u IK-2 2017. godine zbog pokušaja prevare. On tvrdi da je krivicu priznao pod prisilom.

„Naravno da samo razmišljate o tome koji brijač će vas zapasti“.

Zanemarivanje

Slučajevi medicinskog zanemarivanja su uobičajeni.

Radu Pelin, zidar, počeo je da služi zatvorsku kaznu 2019. Stigao je u IK-2 sa polomljenom desnom petom - što je povreda koju je zadobio prilikom hapšenja zbog, kako on tvrdi, preuveličane optužbe da je napao mušteriju.

U civilnoj bolnici su mu stavili gips, ali mu je u pritvoru uklonjen jer su tvrdili da nema preloma.

Radu Pelin je bio osuđen za napad na mušteriju
Radu Pelin je bio osuđen za napad na mušterijufoto: Reuters

Pelin je kazao za Rojters da je zatvorska uprava odbila njegov zahtjev za bolničkim liječenjem i da je morao da improvizuje kako bi olakšao bolove tokom jednogodišnje zatvorske kazne.

Jedina pomoć koju je dobio od zatvorskih zvaničnika su jedna ili dvije tablete za bolove jednom mjesečno.

Politički osuđenici generalno ne dobijaju batine od čuvara i aktivista kojima su izloženi obični kriminalci

Bilo je nekoliko kreveta u bolničkom dijelu zatvora, ali je samo ljudima u „zaista teškom stanju“ bilo dozvoljeno da ih koriste, kazao je Pelin.

„Tamo je jedina prednost bila u tome što možete da legnete“, kazao je on.

Pelinova peta je loše zarasla i on je morao da ide na operaciju nakon što je pušten iz zatvora.

Noga mu je ponovo lomljena, kako bi mogli pravilno da je namjeste.

Sada hrama na desnu nogu i podnio je tužbu protiv IK-2 zbog toga što mu nije pružena adekvatna medicinska njega.

Pokazao je Rojtersu primjerak tužbe i druga dokumenta uključujući i medicinske nalaze i rendgenske snimke koji potvrđuju njegovu priču.

Iz zatvora nijesu odgovarali na optužbe o medicinskom zanemarivanju koje su iznijeli Pelin i drugi zatvorenici.

Pelinovo iskustvo je sličnom onom koje je imao još jedan bivši zatvorenik u IK-2, nacionalistički političar Dmitrij Demuškin, bivši lider zabranjene ekstremno desničarske grupe nazvane Slovenski savez.

Demuškin je odslužio godinu i osam mjeseci u IK-2 zbog podsticanja rasne mržnje.

Oslobođen je u februaru 2019.

Dmitrij Demuškin je bio osuđen za širenje rasne mržnje
Dmitrij Demuškin je bio osuđen za širenje rasne mržnjefoto: Reuters

Demuškin je za Rojters kazao da mu je koljeno nateklo tokom boravka u IK-2. Gnojna infekcija mu je otežala kretanje i dobio je temperaturu.

Tražio je da ga pregleda ljekar van zatvora ili da ga odvedu u bolnicu.

Umjesto toga dobio je tablete za bolove i upalu i izuzet je iz jutarnje prozivke kako ne bi morao da stoji vani.

Demuškin tvrdi da je medicinskim odsjekom u zatvoru upravljala žena koju je nazvao „sadistom“ koja je vikala na čuvare da ga sklone, rekavši im.

„Pustite ga da umre u baraci. Trebalo je da misli na svoje zdravlje kada je počinio zločin“.

Nakon izlaska, Demuškin kaže da je konačno dobio adekvatnu njegu. Koljeno mu je zacijelilo.

Treći zatvorenik, koji je želio da ostane anoniman, kazao je da je imao zubobolju zbog koje nije mogao da jede, ali da je morao da čeka šest mjeseci na zatvorskog zubara, koji mu je izvadio zub.

On kaže da je zatvorski zubar uglavnom vadio zube. „Čupao je ljudima zube i to bi bilo to. Četiri ili pet zuba. Nije bilo nikakvog liječenja“.

Batine

Politički osuđenici generalno ne dobijaju batine od čuvara i aktivista kojima su izloženi obični kriminalci, kazalo je šest bivših zatvorenika.

Čuvari udaraju obične kriminalce čim dođu, a čak i najmanje prekršaje kažnjavaju udarcima drvenom palicom po stopalima.

Aktivisti su brutalni u batinanju, udarajući vitalne organe ali izbjegavajući lice ili glavu kako modrice ne bi odmah bile vidljive.

Pelin je za Rojters ispričao kako je čim je došao odveden u kancelariju upravnika.

Jedan čuvar ga je zgrabio i gurnuo za pod licem prema dolje, dok ga je drugi tukao palicom po stopalima.

Kazao je da su čuvari tukli drugog zatvorenika sve dok nije bio prekriven krvlju i dok mu nijesu popucale bubne opne.

Batine su bile dio napora da ga primoraju da prizna novo krivično djelo koje nije povezano sa onim zbog kojeg je osuđen.

Pelin je kazao da ne zna da li je taj osuđenik na kraju pristao.

Aleksandar Lonov, koji je zatvoren nakon što je priznao krivicu za posjedovanje droge, kazao je da su nove zatvorenike odvodili u dvorište gdje su ih pred čuvarima tukli drugi zatvorenici i tjerali da stoje u raskoraku više od dva sata po velikoj hladnoći.

Jedan zatvorenik je dobio promrzline na prstima koji su kasnije amputirani, kazao je on.

Drobilenko, osuđen za prevaru, kazao je za Rojters da je bio u zatvoru u Francuskoj i Španiji i da je bio šokiran ponašanjem u IK-2 gdje je i on dobijao batine.

„Iskreno da vam kažem, iznenađujuće je da sve to može da se dešava u zatvoru u 21. vijeku“, kazao je Drobilenko.

Zatvorenici su za Rojters takođe kazali da su prijetnje silovanjem bile stalno prisutne.

Oni su opisivali kako je svako ko je bio silovan ili smatran homoseksualcem bio od strane čuvara i ostalih zatvorenika okarakterisan kao „pijevac“ ili „degradirani“ zbog čega bi ta osoba pala na dno sistema i postala ranjivija za još više nasilja.

Psihološki pritisak gori od batina

Bivši zatvorenici i aktivisti za zaštitu ljudskih prava kažu da će za Navaljnog najveći izazov pored očuvanja fizičkog zdravlja biti očuvanje mentalnog zdravlja.

Ruslan Vakapov, regionalni koordinator za organizaciju koja pomaže zatvorenicima i njihovim porodicama kazao je da ruski zatvorski sistem dehumanizuje ljude do zastrašujuće mjere.

„Vidio sam ljude koji pošto su izašli prosto nijesu umjeli da pričaju sa drugima“, kazao je on za Rojters.

Psihološki pritisak je veći u dijelu IK-2 sa pojačanom kontrolom, gdje je Navaljni držan nakon dolaska, kazao je Demuškin, nacionalista.

Demuškin kaže da je u tom sektoru proveo osam mjeseci.

Tamo nije dozvoljen razgovor, kazao je on.

„Morate pognuti glavu, kontakt očima je zabranjen i nije vam dozvoljeno da bez dozvole pravite bilo kakve pokrete, čak ni da počešete nos“.

Sa izuzetkom advokata, Demuškin kaže da je uprava uspjela da ga potpuno izoluje, što je prema njegovim riječima teže od fizičkog nasilja.

„Cijela ta atmosfera, ne znate šta je sljedeće i hoćete li preživjeti ili ne. To lomi ljude gore od batina“, kazao je on.

Zabrane razgovora sa političkim osuđenicima

Opozicioni politički aktivista Konstantin Kotov proveo je 18 mjeseci u IK-2 nakon što je osuđen za učešća u demonstracijama koje nijesu bile odobrene, što je optužba koju on odbacuje.

Kotov, programer, kazao je da zatvorski zvaničnici „imaju brojne metode koje ne uključuju fizičko nasilje.

"Mogu da zabrane drugim zatvorenicima da razgovaraju sa vama, kao što su učinili u mom slučaju. Niko nije razgovarao sa mnom veći dio vremena koji sam proveo u zatvoru“.

 Konstantin Kotov bivši politički zatvorenik u IK-2
Konstantin Kotov bivši politički zatvorenik u IK-2foto: Reuters

Radu Pelin kaže da su on i Kotov bili u istoj baraci i potvrdio je da je Kotov bio meta „tretmana ćutanja”.

"Zabrane razgovora su praćene prijetnjama nasiljem, kazao je Pelin.

Aktivisti bilježe detalje razgovora i „čak i ukoliko na trenutak pričate sa Kotovim a to je zabranjeno, onda ste gotovi. Definitivno će vas odvesti na batinanje“.

„Psiha popusti kada ste u zatvoru pola godine, godinu ili dvije godine - i niko ne razgovara sa vama“, kazao je Pelin.

Preporučujemo za Vas